Zatim malo setnje po Bascarsiji.
Nazad krenuli oko 14:30h. Tocili gorivo na pumpi pre skretanja za Sokolac.
Zatim svrtili na kafu koju smo zaboravili da popijemo u Sarajevu
Dnevnu stampu vetar ne probija
Kao sto rekoh, isli smo deonicom preko Han Pijeska i Vlasenice. Put je prava poezija, mislim da nikad nisam provezao nista lepse. Do Han Pijeska krivine su blaze, a od tog mesta pa do Vlasenice su dosta ostrije i nizbrdo. U oba slucaja asfalt je perfektan, kakav se samo zamisliti moze. Na zalost, saputnike nije bilo moguce zaustaviti radi slikanja, tako da fotografija sa ovog podrucja - nema. Mislim da cu ovo morati ponovo da prodjem...
Prva pauza je pred Zvornikom. Radovi na obnovi gazece povrsine u tunelima.
U Zvorniku prelazimo granicu bez problema, ako zanemarim sto sam nasem policajcu dao Visa karticu umesto licne karte. Odmah iza Zvornika smo naisli na uzasan asfalt kakav nismo videli celim putem kroz Bosnu.
Na vise mesta na obali vidim lepo sredjene kafanice. Svracam u jednu od njih na osvezenje.
Pogled iz WC-a
Vec putem ka Rogacici je pocela kisa, ali smo u isto vreme vozili i po suncu. Od Rogacice pak krece prava kisa, koja se negde pri vrhu Debelog brda pretvara u pljusak. Oblacim kisno odelo i rukavice za kisu - setio sam se proslogodisnjeg povratka i recenice kako bi mi prijali BMW grejaci. Sudbina je htela da su oni sada tu, sa svom opremom za kisu, tako da dalje vozim pevuseci "Pevajuci na kisi"...