Jump to content

Moto Zajednica

Deki Katana

Članovi
  • Broj tema i poruka

    625
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

Sve što je postavio član: Deki Katana

  1. Tako je. Jasi u Rumuniji na granici sa Moldavijom. Za sada imam tri varijante a i cetvrta mi se javlja. Postavljam cim je oformim. Ostale tri su mi na starom racunaru pa cu da ih prebacim na ovaj sa koga imam pristup sajtu. Stari ima XP operativni sistem i valjda pretrazivaci vise ne funkcionisu kako treba pa moram ovako da kombinujem.
  2. Poceo sam ponovo da razmatram put za Rumuniju u Septembru. Rec je o ruti do Jasia i koliko se secam samo par putopisa je bilo na tu temu. Pogotovo bih pitao kolege koje su vozile na potezu od Sighisoara-Piatra Neamt i Gheorgheni-Brasov za iskustva. Meni je ostalo u secanju opisi "serpentine kao da padate u rupu" pa me interesuje na kom potezu su takvi tobogani. Sale @doktor, cini mi se da su "Kings" vozili nesto slicno. Izvini ako sam pobrkao. Takodje svaka informacija za sever Rumunije je dobrodosla. Relacija od Sebesa na sever do granice sa Ukrajinom pa na istok preko Suceava do Jasia. Kako kolovoz/vrsta puta kao i zanimljiva mesta za obilazak. Dosta toga sam nasao na netu ali mozda neke stvari sam izostavio a neke nepotrebno uvrstio u rutu.
  3. Hvala @Bruno 68! Pravo da ti kazem, nisam ni malo zalio za motorom na ovom putu. Skoro svaki dan je padala kisa. Da ne pricam o 2/3-3/4 rute koji je bio autoput. Ni to nije za motocikliste. Merkam turu za Jasi u Septembru, ako Bog da.
  4. Nije bas najjasnije sto se tice roka do kada moze motor da se registruje nakon isteka registracije bez menjanja saobracajne i tablica. Na jednom mestu pise do 30 dana a na drugom do 60 dana. Mozda kolega @bdada ima pouzdane informacije.
  5. Hvala @Nesa-St. Drago mi je da ti se svideo putopis i hvala na dopuni. Crkva Sv.Spiridona je u samom centru i na glavnoj turistickoj pesackoj ruti, nemoze da se promasi. Sv. Spiridon je cudesan svetac i savremenik Sv. Nikole. Puno informacija ima na internetu. Vise puta smo prolazili tim ulicicama i obrni-okreni, opet kod crkve Sv. Spiridona. Mislim da se vidi na bar jednoj od fotografija koju sam postavio ali si u pravu, nisam pomenuo svete netrulezne mosti Sv. Spiridona. Nismo ih slikali pa sam ih mozda zato ispustio, moj propust. Zapravo na mojim putopisima nije sve izneto, samo toliko da zagolicam mastu buducih putnika a i da ostane nesto da i sami otkriju. Meni se licno svidja da me nedorecene stvari prijatno iznenade kada putujem. Treba nesto i novo da se otkrije na takvim putovanjima. Uostalom evo jos jedne SAT-ove emisije koja dopunjuje neke destinacije na kojima smo bili ovom prilikom. Kao da su citajuci ovaj putopis dobili ideju da ga i oni prodju. Ova emisija pocinje da bude interesantna negde pred kraj. Sam dolazak do Igumenice bas i nije nesto posto su izabrali autoput.
  6. Slucajno sam naisao na ovu SAT-ovu emisiju koja se upravo kretala jednom od planiranih ruta. Ovo je deonica preko Sofije koju nisam prosao ali je bila jedna od opcija. Kao video zapis moze da nadogradi sam putopis. Zanimljivo da su bas snimili gotovo istu marsutu kojom smo i mi isli mozda koju nedelju ranije.
  7. Puno ljudi me pita za deonice koje su bile dobre za motore na ovom putu tako da prilazem detaljniju mapu od one s pocetka putopisa kako bi bilo lakse da se preciznije pokaze. Ovo je mapa u jednom pravcu Beograd-Krf (Krf nije naznacen jer Google ima ogranicen broj destinacija koje mogu da se oznace na jednoj mapi ali to je ionako samo trajekt pa i nije bitan). Obratite paznju na predjenu relaciju od Lerine-Igumenice. Ovo je dosta dug i naporan potez za voznju motorom, pogotovo ako se uzme i odstupanje do Papinga i nazad. Em je put dobar za motore em se izbegava dosadni autoput koji je nuzno zlo za motocikliste.
  8. Manastir Prohor Pcinski vrlo zanimljiv stari manastir sa modernim konakom u starinskom stilu. Moderan zato sto vise lici na hotel nego na monaski konak. Kada smo se raspitivali za cenu prenocista, nije nista bila jeftinija od najjeftinijeg smestaja u Grckoj. Mosti Svetog Prohora Pcinskog su u crkvi iako sto izgleda kao da su u pecini. Cesma Svetog Prohor Pcinskog je nedaleko od manastirskog kompleksa. Uh kako je dobra voda! Jako lepo i zanimljivo putovanje se zavrsilo sa obilaskom Manastira Prohor Pcinski i par zavrsnih reci se namece. Zbog specijalnih razloga i posebno odabrane rute, ovaj put ce biti zapamcen kao kruna putovanja. Zejtinlik-Kajmakcalan-Krf bi trebalo uvrstiti u obavezne skolske eskurzije, ako vec nije. Puno prijatnih stvari kojih se prisecam iz 80-tih je ostalo ali cene ozbiljno remete bilo kakav buduci plan na ovu stranu. Grcka je postala skupa u krv.
  9. Meteori Sada smo u povratnom modu. Znaci sto brzi i laksi povratak. Tako krecemo autoputem za Solun i u nastavku za Beograd, ali usput ima jos par mesta da se obidju. Za Kalambaku i Trikalu se skrece kod Metsova na 6-ticu sto je stari vijugavi put pun ostrih krivina i to traje a kisa pada po isposcenom kolovozu. E ovde nisam zavideo kolegama motociklistima koji su natrontani kisnim odelima vozili kao po 00. Nestvarni kameni pejzazi su svuda oko vas. Oba gradica koja su u podnoziju su u popunosti okrenuti turizmu od Meteora. Vide se cesti turisti koji pesice obilaze ove predele i manastire. Procenjujem da je na taj nacin potrebno tri dana ali to bi bio pravi nacin da se u potpunosti oseti ovaj predeo. Ulazimo u jedan od turisticki dostupnih manastira. Manastir Varlaam Puno turista, Poljaci, Nemci, Rusi, ovde je bilo i Italijana kao i Francuza. Imalo je mesta za parking ali ako je sada ovoliko posetioca, koliko ih je u sezoni. Ovaj manastir je postao muzej i sve je lepo uredjeno. I pored svega i dalje je odlicno ocuvan. Freske su zadivljujuce. Ovde se kupuju i suknje kako bi zene imale pristup. Ovde smo opet izbegli kisu, i to za dlaku. Bas kada smo se vratili do kola, pao je pljusak. Taman sto smo se malo okrepili sendvicima, kisa je stala i mogli smo da nastavimo obilazak Meteora. Osim kise bilo je i grmljavine, .... ali ne prirodne. Sve Italijani. Inace smo jako puno Harlej motociklista videli na putu poslednjih dana. To su mozda isli ili se vracali sa skupa u Igumenici jer se inace ne vidjaju. Bar ne u ovakvom broju.
  10. Hvala Borise na informacijama! Uvek dobro dosao da se ukljucis. Secam se tvoje price sa barke za Vido, kada su svi prisutni bili iznenadjeni a onda duboko ganuti kada si im ispricao nesto o nasoj istoriji. Dobro da kada je otvoreno postoji neki podatak o stradalima ali kada je sve zatvoreno, sa spolja nista nisam nasao da koliko toliko opisuje sta se dogadjalo na ostrvu Vido. Da je neko drugi u pitanju ne bi mogli da zivimo od Holivuda. Da li je negde oznaceno koliko je ratnika "sahranjeno" u Plavoj Grobnici? Predpostavljam da su mnogo detaljnije izlozeni podaci u Srbskoj Kuci ali to treba povezati. A ni ona nije usput. Nekako je na "sporednom koloseku". Nama je poznat znacaj ovih mesta ali neko skroz neupucen, ne moze ni da nasluti. Nije to slucajno.
  11. Krf Mletacka gradnja i dve velike Venecijanske tvrdjave. Novija i Starija. Ostvo Vido je odmah preko puta. 10-tak minuta barkom ofarbanoj u Srbskoj trobojci. Osim predivne arhitekture zanimljivo je videti i konzulate raznih drzava. Nisu svi u funkciji ali obelezja su i dalje prisutna, kao i strane zastave. Naisli smo na Nemacki, Rumunski i Svajcarski konzulat. Ova dva poslednja su delila istu vilu. Nisu izabrali lose mesto za konzulate kao sto sa slika moze da se primetiti. Tek sto je bilo stranih turista. Kao da ste u sezoni. Poljaci, Nemci, Rusi i Amerikaci su se najvise primecivali. Cak su i nas pomesali sa Nemcima. Gde bas sa njima. Avioni samo uzlecu strmo iznad grada. Vrlo cesto, mozda na 5-10min. Ogromni turisticki brodovi u luci. Guzva u nekim ulicicama punih radnjica. A cene, .... paprene i neka atmosfera samo da se trose pare kao da su bezvredne, kao da su od papira. Bas onako prava turisticka atmosfera, sa dovoljnom guzvom da je izdrzljiva. Kao da smo na drugoj planeti. Tu je obavezno i Srbska Kuca. Na zalost kasno smo stigli do nje posto se nalazi malo dalje od uobicajenih pesackih tokova. Predpostavljam da je ovde bolje izlozena nasa istorija i ostrvo Vido. Mislim da je bila Nedelja i da je muzej bio otvoren do 14:00 a mi smo dosli mozda oko tri, cetiri. Inace je casovnik u Grckoj pomeren unapred za jedan sat. Cudno, posto bi trebali da budemo u istoj vremenskoj zoni gledajuci uzajamni geografski polozaj. Mozda oni nemaju pomeranje casovnika na letnje i zimsko vreme kao sto su uveli kod nas ne tako davno. Ovde se vidi deo ostrva Vido. Bas je blizu. Nekako nisam zamisljao da je ostrvo tako blizu grada. Imali smo na pretek vremena da se upoznamo sa Krfom pre nego sto smo uzeli trajekt nazad za Igumenicu. Tako da ako planirate na ovu stranu, mi smo sa trajektom u 8:30 stigli taman da uhvatimo barku za Vido i kasnije da dobro obidjemo prelep grad. Mozda nismo sve u tancnine obisli ali dovoljno da se stekne utisak i atmosfera, dovoljno za povratak u 19:00. Nosili smo kisobrane ali ih nismo ni otvorili ceo dan. Idealni uslovi za obilazak. Mnogo, mnogo bolje nego po letnjoj vrucini a bez kasno-prolecne kise.
  12. @djpesic steta sto smo to propustili. Izgleda da se objekti sporadicno otvaraju posto su neki nasi prijatelji u sezoni naisli na sve zatvoreno kao i mi van sezone. Koliko tu ima svetih mucenika kada se mosti tako intenzivno osecaju.
  13. Krf i ostrvo Vido Poslednja destinacija ovog namenskog putovanja stopama nasih slavnih predaka Zejtinlik-Kajmakcalan-Krf je zapravo ostrvo Vido. Ostrvo na kome su se iznemogli vojnici Srbske vojske smestili kako bi se oporavili nakon Albanske Golgote. Mnogi su ostavili kosti na tom putu, pa na nepotrebnom cekanju u lukama Valone i Draca i na kraju na ostrvu Vido. Nije istorijski i hronoloski tacan redosled ali su tri ovekovecena mesta morala da se obidju. Plava grobnica je primila preko 20,000 boraca koji nisu uspeli da se oporave. Jako samo bio iznenadjen da osim jedne turisticke table na engleskom koja upucuje na kosturnicu, apsolutno nista ne opisuje niti ukazuje na ogromno stradanje nasih ljudi. Samo pise spomenik Srbskim vojnicima iz Prvog Svetskog Rata. Meni je to ostavilo gorak utisak, kao da nase zrtve, strasna stradanja kroz koje su prosli kao ni njihova mnogobrojnost ne zasluzuju primereniji pomen. Na drugu stranu od pristanista su gradjevine, zapustene i prepustene zubu vremena, bez ikakvih oznaka i obelezja. Mi smo znali sta one predstavljaju ali strani turisti su samo slegli ramenima. Par uredjenih objekata, nesto sto lici na manji muzej, kosturnica i jos jedna novija zgradica su sve zatvorene. Nigde nikoga osim desetak posetioca koji su doplovili sa nama u omanjoj barci. Vredno je bilo dolaska na ova mesta da se oda pocast nasim hrabrim precima. SLAVA IM!
  14. @VelikaBebaprocitao sam naucni rad koji si prilozio na temu policijske uprave na Sv. Gori tako da su ipak bili prisutni i ranije. Zanimljivi podaci. Hvala!
  15. Hteo sam da odvozam put do Igumenice bez autoputa, i jos jedan prevoj je usledio. Put nije bio bas tako dobar kao do sada a i bilo je previse za ovaj dan. Tacno sam osecao grc u levoj ruci kao da sam vozio motor. Zapravo vec kod Papinga je bilo dosta voznje motorom za taj dan ali u auto sam mogao da doguram do Igumenice. Ovde je plan da se uzme soba na dva nocenja i da zapravo ostavimo auto i tako ustedimo kartu za trajekt sledeci dan do Krfa. Planirani obilazak je samo grad Krf i ostrvo Vido tako da nam prevoz i ne treba. + otisli smo pesice do luke i uzeli karte za sutra. Posto idemo i vracamo se istom firmom, dobijamo povratnu kartu upola cene. Lepo nas je brzinski obavestila hitra gazdarica gde smo odseli. Cak nam je predlagala poznatu plazu. Plazu !?! Pa 20 je stepeni je napolju gospodjo i prognoziraju kisu. Ne, ne brinite, sutra nece padati. 'Ajd, nek joj bude ali znam da je kisa prognozirana svakog dana ceo mesec. Izgleda da je ukljucila letnji turisticki zargon. Zbunila se, dosla specijalno zbog izbora pa joj misli negde drugde. Zanimljivo drvo se vidi sa balkona. Kako li se zove? Igumenica nije losa, zapravo nesto izmedju Vodene Varosi i Kostura. Ima odlicnu trajektnu vezu i sa obliznjim ostrvom Krf i sa medjunarodnim lukama. Vise firmi idu svakodnevno, skoro na pola sata - sat od 4:00 do 23:00. Sve moze da se proveri preko interneta i karata u predsezoni ima na pretek. Verujem da i u sezoni nije problem za trajektne karte posto ih stvarno puno ima. To vece su nas komarci urnisali. Bio sam budan od 2:00 i ko zna koliko sam ih sredio, ali uvek je jedan ostajao da zazuji taman kada su se kapci spustali. Kako osete, da mi je znati. Isplovljavamo iz luke za Krf sledeci dan u 8:30. Prolazimo pored poluostrva i ogromne plaze na koju je gazdarica aludirala predhodni dan. Stvarno lepo mesto. To sve pripada velikom kampu i izgleda da je sjajan kamp. Tu odrzavao svetski skup Harlejovaca tih dana. Vidjao sam ih kasnije na mnogim mestima.
  16. Papingo jako zanimljivo kameno mestasce na skoro nepristupacnom mestu. Treba duboko zaci sa glavnog puta, preci 2-3 ostra prevoja dok se ne stigne na odrediste. Citajuci opis, zlatno doba je bilo XVII, XVIII i XIX vek. Trgovina kao glavna delatnost, jer sta drugo u ovoj zabiti. Sada je to turisticko selo i skoro svaka kuca/imanje su u funkciji turizma. Sale, ne znam u kom ste restoranu bili ali u kome god, cene su paprene. Morao sam da popijem kafu, pao mi pritisak, i jedvah sam nasao mesto sa najjeftinijom kafom u Papingu za 3 evra. Bar da je bila kafa, klasicna sikterusa. Najgora i najskuplja kafa koju sam pio na ovom proputovanju po Grckoj. Ovo je pogled is Ariste na serpentine koje vode u Papingo, cisto da znate koja vas iskusenja cekaju. Kadar je napravljen u Aristi iz lepe baste kafane ispod platana odakle se vidi krivudav put za Papingo. Mozda sam ovde trebao da narucim kafu. Bilo je dosta popunjeno a lokalni pijanac je pominjao nesto Holbrukovu majku, posto je video po tablicama odakle smo. A sad pogled na Aristu, preko puta Papinga, malo da se stekne utisak o predelu. Gledajuci zelenu Google mapu na telefonu uopste nisam zamisljao ovakve predele. Zanimljiva je neonska zvezda petokraka na zvoniku crkve u Papingu (delimicno se vidi na fotografiji). Vracajuci se nazad, opet onim putem sa kojim smo dosli, stali smo kod mosta i dobro poznate reke koju smo ranije zagazili. I ovde je bilo vredno zaustavljanja. Stvarno oduzima dah. I poslednji pogled na Vikos.
  17. Put za Papingo, zahvaljujuci putopisu kolege @doktor, od pre nekoliko godina. Tu sam video zadivljujuce prizore tirkizno-plave reke koju sam urezao u memoriju i uvrstio u ovu rutu. Takodje je bitan i put do Papinga od strane Kozani, put #20. To je put za motor. I samo sam motore vidjao na ovom putu. Krivina na krivinu satima kroz netaknutu prirodu. Moze da se dodje do Papinga i auto putem preko Joanine. Odatle je i brze i lakse, ali za motocikliste je ipak ruta bliza granici interesantnija. Uz put se nadje i neki stari most. Ima ih vise. Ovaj mislim da se zove Kantsiotiko. Nesto ispred ili iza, ne secam se. Neko selo u nedodjiji. Od cega li ovi ljudi zive? Nakon dugog prevoja, spustamo se u kanjon reke Sarantoporos. Korito je dosta veliko ali suvo. Sve je vece i vece kako se izlazi iz kanjona. Postoje brane negde ranije ali se nije tada stekao utisak koliko velike mora da budu brane kada je ovako veliko korito. Stizemo do trazenog kanjona reke Viodomatis odakle se pesackom stazom uz ovu predivnu reku dolazi do vidikovca nacionalnog parka Doboka. Ovaj kanjon ide i do Papinga ali tamo smo morali da idemo dodatnih 20-tak kilometara preko dva prevoja i masu serpentina. Tu smo zatekli i par camaca entuzijasta. Pa smo ispratili njihov spust niz obliznji brzak u navijanje. Prirodan je neverovatno lepa. Nismo prestajali da slikamo. Ne zna se koji kadar je lepsi. A tek osecaj na ovakvom mestu je dodatno uvecao visesatnu voznju po krivinama. Ovde mi je bilo krivo sto nisam prosao ovu deonicu motorom. Pesacka staza je jos 5 km do vidikovca i jos jednog kamenog mosta. Stigli smo do nekle ali nismo vise imali energije da dodjemo do kraja opisane staze. To bi trajalo jos jedno 2-3 sata a danasnja destinacija je Igumenica gde treba naci smestaj za videla. Evo nesto slika da se docara u kom ambijentu bi tekla setnja.
  18. Spustanje sa Kajmakcalana tj. Vorosa je bilo lakse i boljim putem. Nismo hteli da se vracamo istim a ionako nas vodi put u ovom pravacu ka Lerini ili Florini. Ovo je jos jedno jezero i plodana ravnica na koju nailazimo. Inace od Skoplja pa do Soluna i levo ka Kavali (gledajuci iz Beograda) nismo videli obradjena polja, vise neka tanka trava koju niko ne kosi. Nekako neplodno. Dok desno od Soluna i po obroncima planina ogromne plantaze kojekakvog voca i povrca. Potpuno druga slika. Seljaci u skafanderima zaprasuju tresnje. Nastavljamo ka jezeru Kostur i upravo je to pocetak puta koji sam napomenuo kolegi @draki, odlican put za motocikle. E-86, 2 , pa pre Kozani skretanje na 20 za Igumenicu. Kilometri i kilometri praznog krivudavog puta sa odlicnim kolovozom. Kostur (Kastoria) Malo podseca na Ohrid ali je dosta zapusteniji od Edesse. Svaka druga radnja zatvorena, nekako napustenije. Osim lepog pogleda i slika sa jezerom, nema nesto sadrzaja radi koga bi odvojili vreme i put za ovu destinaciju. Jedino ako je usput. Zapravo ovako sam zamisljao Grcku slusajuci price o ekonomskoj krizi koja je pocela i pre Korone. Generalno nisam vidjao besne automobile u Grckoj kao kod nas. Uglavnom se vozi niza klasa i manja vozila. Mala zanimljivost. Najverovatnije smo odseli u istom hotelu u kome su kolega Dragan @DraganNS i njegov brat Darko boravili tokom proslogodisnjeg putovanja opisanom na forumu.
  19. Kajmakcalan Krecemo iz gradica koji nam je ostavio lep utisak i upucujemo se ka Kajmakcalanu najdirektijim pravcem, kako "pametni" telefon navodi. Levo, pa desno, levo pa desno, pa nazad, pa u krug. Malo mi je nedostajalo da zafrljacim ove elektronske gluposti kroz prozor. Zeni telefon pa ne da. A papirne mape nigde da se kupe. Odustao sam nakon sto mi je jedan pumpadzija rekao da je sada sve GPS. Upravo taj GPS me zeza. Da su mi ovakve situacije dizale pritisak, dizali su, sto mi nije bas trebalo posto sam par nedelja pred put imao epizodu nakon koje se ustanovilo da sam dobio visok pritisak. Znakovi na putevima bas i nisu Grcka specijalnost tako da smo se zabavljali po pitanju navigacije. Ovaj put je bele boje na mapi, znaci lokalac, ali svi su takvi do skijaskog centra Voras na 2050nm odakle pocinje pesacka staza do vrha Kajmakcalana gde je kapela i spomen obelezje nasim herojima koji su u neverovatnim uslovima probili Solunski front bas u ovom bespucu. Sam vrh je na 2521 metar nadmorske visine. A asfaltni put koji smo izabrali (Google maps), je na mestima bio jako diskutabilan. Evo par fotografija. Inace je bilo i kratera koji su bili duboki i metar ali nismo stigli da ih slikamo. Blagi uzas, nigde nikoga, a ni mobilnog signala. Bas bi nam Vozzi pomogao da smo upali u neku od rupa. A tamo ..... SNEG! Na zalost, najdalje dokle smo stigli je ova slika. Hladnoca i nepripremljenost za ovakve uslove nas je sprecila da dodjemo do kapel. Jedvah je auto uspeo da nas iznese do parkinga gde krece zicara (Ski centar Voros). Ko zna da li bi uspeli i po mnogo boljem vremenu zbog novo nastale zdrastvene situacije. Na slici smo obukli sve sto smo imali da se ne smrznemo. Pitam se kako su nasi vojnici uspeli po ovoj vetrometini da savladaju otvoreni uspon i pobede dobro utvrdjene Bugare i Nemce. Inace vreme je vrlo promenljivo, kao sto mi je @yogibear i pricao kada je prosle godine osvajao ovaj vrh. I dalje zeljno ocekujem tvoj putopis Borise. Kako li su samo dovukli ove zeleznicke vagone?
  20. Vodena Varos (Edessa) Bukvalno na litici, mala Venecija se pojavila nakon ravnicarskog pejzaza. Gradic prepun kanala. Voda protice na sve strane a tamo gde je glavni tok, opasna bujica. Ali nije smetalo turistickim radnicima da naprave restoran na samom vodopadu. Mesto nas je odusevilo. Zivo, puno ljudi i dece. Pesacke zone pune kao i mnostvo restorana i kafica. Prodavnice do prodavnice. Apsolutno prijatno iznenadjenje. Obratite paznji na naziv grada, pitam se ciji li je? Najbolja fora da u opisu grada Grci kazu da su Otomanski osvajaci vratili naziv grada u Vodenu Varos. Tako je, cist turski naziv. Stvarno su preterali ..... pogubili su se u toj lazi, vise ne znaju sta lazu. Uspeli su da izbrisu Vodena ali Varos im je ipak ostala sa malim izmenama "Varosi" i kao to znaci trgovacki deo grada. Le le, le le, pa ovi nemaju srama .... Necu vise na ovu temu, mislim da je svima jasno. Inace ovaj grad je izabran kao baza za uspon na Kajmakcalan sledeceg dana. Hotel u centru pored kanala i ogromnog drveta pod cijim hladom je veliki kafic. Ovde smo takodje zabelezili i najprijatniji restoran sa sjajnom hranom i pristojnom cenom. Pokazalo se kao najbolje ambijentalno i kulinarsko iskustvo na celom putovanju. Nije neko kolima udario u ogradu, to je namerno tako napravljeno pored bas, bas velike i brze vode.
  21. Posle izuzetnog iskustva na Svetoj Gori stizem nazad u Jerisos. Neke stvari ne mogu da se docaraju recima. Svako ko je bio u manastiru Hilandar moze da posvedoci da je to poseban i duboko lican dozivljaj. A ko je jos bio duze i peo se na Atos .... SLAVA BOGU! Zena me ceka i nakon kratkog predaha krecemo dalje. Vracamo se u pravcu Soluna, nesto izmenjenom trasom, cisto da ne idemo istim putem (na prilozenoj mapi nije ucrtano). Destinacija Pella Anticka prestonica Makedonije. Odatle su Filip II i Aleksandar Makedonski upravljali drzavom. Zanimljiva stvar je da se mnogo ne potencira ovo mesto. Nekako kao da je Grcima kost u grlu ova istorijska cinjenica. Zapravo na svakom koraku smo zaticali zatiranje Srbskog nasledja i imena. Na mnogim mestima su skroz unistena a tu gde bas nisu mogli da slazu ili da obrisu, onda su gledali da omalovaze cinjenicu da su nam oteli istoriju, kulturu, teritoriju i ljude. To se vidi i kada se dodje do iskopina. Sve zaraslo, nema nikoga, cak i nenaplacuju ulaznice. To je bas vrlo cudno za Grke. Grad je veliki ali na nivou kamena do kolena. Ovako vazan i veliki grad, kao da je zaboravljen. Slucajno? Grad je u ravnici i imao je razvijen sistem navodnjavanja, kanalizacije, centralno grejanje i raznih zanatskih radnji koje se vide formiranih u redu. Sve pod konac, nista ne izgleda razbacano. Imali su bolju plansku urbanisticku gradnju nego mnogi savremeni gradovi. A sve od kamena koji je mnogo bolji, trajniji i zdraviji materijal od livenih ili plasticnih vodovodno/kanalizacionih cevi. A tek mozaici koji su u ogromni i u celini opstali bar 2500 godina. Ovaj jedan ne moze da se obuhvati jednom fotografijom vec tri. Prikazujem samo jednu i smanjene slike sa opisne table. ... a teme su zanimljive, sto sam zabelezio sa kamkorderom ali mi stari racunar zeza pa ne mogu sve isecke da prebacim. Nismo stigli da obidjemo i muzej u kome je verovatno mnogo vise artefakata. I ovo par slika ne moze da opise velicinu grada (ovo je mozda 1/20-ta od onog dela sto smo obisli). Da imam dron, morao bih dosta visoko da ga dignem da bi obuhvatio deo vidljivih iskopina. Posto sam kasnije stigao sa Svete Gore, dan nam se skratio ali smo uspeli nesto da vidimo i da stignemo da uzmemo sledeci smestaj. Nakon jedinog unapred rezervisanog smestaja za jednu noc u Jerisosu, vodili smo se uspesnom taktikom da pogledamo na booking-u najjeftiniji smestaj i direktno dodjemo na adresu. Iako na bookingu se pojavljivalo kao da je ostlo malo soba za izbor, na licu mesta smo bili gotovo jedini gosti. Iako smo dobijali par evra jeftiniju sobu nego na sajtu, ipak je to i dalje bilo mnogo skupo. Jos jedno neprijatno iznenadjenje je da Grci vise nisu oni trgovci od pre 35 godina kada sam poslednji put bio u Grckoj (znate, ona poznata moto avantura, "Slike iz proslosti - Grcka"). Tada su cene bile 1/2 od cena na nasem Jadranu, a sada su 2-4 puta vece nego u Srbiji. Secam se kada su u radnji u Solunu terali "malog" da im od nekuda donese broj i boju majice koju smo hteli da kupimo, sve samo da prodaju robu. Prilika se nigde nije propustala a kad vide da se bar malo predomisljate, odmah popust. E, toga vise nema. Kazu da ih je razmazila evropska unija, nemci, englezi i rusi, koji ne pitaju za cenu. Sada im ne pada na pamet da zarade neki gros samo da im ne stoji prazno. Cekaju sezonu. Dok pisem, setio sam se jos jedne situacije u Solunu sa ovog puta. Elem, hocu da kupim nalepnicu Soluna, onu najobicniju koje lepim na moto kofere kao suvenir i jos stara stampa, mozda 30 godina stara. Sta mislite koliko su trazili? .... 4 evra !?! Nisu se ni trgli kada sam poceo da prevrcem ocima.
  22. @VelikaBebapa tako bi trebalo da bude i u pravu si. Treba viza ali Grcka drzava je tada intervenisala i od tada ima policijsku postavu bas kod pristanista Arsana. Djipovi su obilazili i Hilandar dok sam tamo boravio. Nisu izlazili iz kola ali su prosli odmah do ulaza u manastir. Ni sam nisam pratio tok dogadjaja i bio sam iznenadjen njihovim prisustvom. Cudna prica je u toku po pitanju odnosa Grcke drzave prema Svetoj Gori. Ako znas pojedinosti, slobodno podeli informacije u putopisu. Mislim da bi mnoge interesovalo.
  23. Pre Milutinove Kule put se racva za Manastir Esfigmen. Previse bi bilo da se i to obidje istog dana pa sam ostavio posetu Zilotima za sutra. Do Hrusije ima odprilike isto kao do Esfigmena kada se ide iz Manastira Hilandar, sto je sasvim dovoljno za dnevnu setnju od 2-3 sata. U spavaoni pricam sa bracom hodocasnicima i ima sta da cujem. Njih dvojica su upravo bili do Esfigmena taj dan i imali su zanimljivu situaciju. Naime kada su pitali za dozvolu za obilazak, monah koji je bio na kapiji, pitao ih je da li su vakcinisani. Jedan kaze da nije dok drugi nije stigao ni da odgovori a Zilot mu rece, "ti si dva puta vakcinisan, ne moze da udjes". Tacno je bio dva puta vakcinisan sto nam je potvrdio. Manastir Esfigmen Prilazim manastiru i srecem jednog mladog monaha koji radi u basti, odmah ispred glavne kapije. Pitam ga za dozvolu ali me samo cutke rukom upucuje na velikog monaha koji je isao prema meni. Taman da zaustim, "Da li mogu da udjem u manastir?", nadolazeci monah mi vec rukom mase da mogu da udjem. Nisam vakcinisan i oni su to vec znali bez da sam im bilo sta rekao. Iza debelih i teskih manastirskih vrata ojacanim velikim gvozdenim klinovima zaticem jos jednog starijeg monaha. Na Srbskom i mimikom ga "pitam" da li mogu da snimam. Na Grckom i mimikom mi objasnjava da mogu ali samo spoljne gradjevine. Monahe ne slikam, kao ni u Manastiru Hilandar. Za to treba njihov blagoslov. Posto nisam hteo da ih uznemiravam nisam ih slikao nigde na Svetoj Gori. Sve se obracam na Srbskom "Pomaze Bog!" posto nisam naucio kako se to kaze na Grckom, ali se razumemo i svako mi odpozdravlja. Govori Srbski da te ceo svet razume, je stara izreka. Jedan od monaha zapocinje pricu na Srbskom. Nas monah, koji je upravo zaduzen da nas primi i porazgovara na nasem jeziku kada dodjemo u obilazak manastira Esfigmen. Tu smo "prelistali" neke od tema. Vakcina nikako, to je sam otrov. Ekumenizam nikako. Raspricali smo se kada sam mu pomenuo Steve Alana, koga sam hteo da posetim u Detroitu pre 15-tak godina. Pogledajte na youtube-u "Istinski Pravoslavni Svestenik" iz cetiri dela. To je razgovor sa ovim americkim Zilotom koji je na pitak i zanimljiv nacin objasnio njihov stav i pogled na zivot i pravoslavlje. Nakon pola sata razgovora morao sam da kupim majicu sa sloganom "Pravoslavlje ili Smrt". Na zalost nisu imali moj broj. Kasnije kad sam pomislio da ipak uzmem manji broj za cerke, radnjica suvenira je bila zatvorena. Meracio sam i njihovo domace vino pravljeno od grozdja sa obliznjeg vinograda. Nista nisam uzeo i zalio sam se bratiji kada sam se vratio u Hilandar. Tesili su me da ima zilotska radnja u Beogradu gde verovatno imaju sve sto su nudili na Svetoj Gori. To tek treba da potrazim i ispravim propust. Ziloti su zestoko branili ovaj manastir pre desetak godina sto se prikazivalo u TV vestima. Bila je to prava opsada od grcke policije. Uspeli su da se odbrane ali od tada Grcka drzava postavila malu policijsku postaju u pristanistu. Monah sa kojim sam pricao, rekao je da ih svaki dan provociraju sa toboznjim patroliranjem po njihovom posedu. Ocekuje novo lukavstvo ali su Ziloti spremni. "Pravoslavlje ili Smrt"!
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja