Za ovih 5 godina mog skromnog iskustva pao sam jednom. To nije bilo ni zbog brze voznje ni radova na putu vec zbog nepaznje. Bio je mart mesec. Sneg taman poceo da se topi. Vozimo se mi u nekom selu pored Babusnice. Idemo nizvrdo i dolazimo do pravog dela puta koji je neravan .Meni kaciga koja je bila zakacena izmedju mojih nogu na skuteru se otkacila zbog neravnina na putu. Ja ajde da ne stajem resih u voznji da je namestim. Idem oko 30, pogledam ispred i prav put, probam da zakacim kacigu ona nece, pogledam ispred i opet nastavim da zakacinjem kacigu. Taman je stavim ona spadne od rupa ja se iznerviram i vise ne gledam pravo. Taman sto je nisam nekako zakacio pogledam i vidim da sam ja vec izasao sa puta i da prolazim kroz preterano ostru krivinu koja je preko 90 stepeni. Oba tocka mi u blatu i ostalom snegu pored puta, vidim da od zaustavljanja nema nista i ja stisnem prednju i zadnju kocnicu do kraja, iskrivim motor i tako klizam jedno 2-3 metra i udaram tockovima u ogradu. Meni nije nista osim sto sam se uvaljao u blatu ko svinja, motor samo isprljan a kaciga opet spala i otisla par metara od motora.