bilo je extra, voznja po pesku je veoma zahtevna ali smo se junacki izborili, sama pescara je nezgodna jer se moze desiti da promasite selo za 200 metara a da ga uopste ne vidite. posto sam ja uporno silazio sa staza i vodio na brda svako stajanje je proteklo u nagadjanju gde se nalazi mesto u koje smo krenuli, srecom u ovim novim smart telefonima postoji kompas pa smo se, bez obzira sto ne znamo da ga koristimo i nemamo mapu, lako snalazili . imali smo i GPS tako da smo u svakom trenutku mogli da vidimo da se trenutno nalazimo u sred necega zelenog. obicno svaki put vodi nekuda osim u pescari, tamo ako ne zelite da odete jednim putem vec skrenete na drugi nakon pola sata on vas odvede na onaj kojim niste hteli da krenete
na pojedinim deonicama nije moguce voziti prvom brzinom jer motor uporno tone i ide gde on hoce, druga brzina i pun gas je idealna kombinacija, treca je dobra do onog momenta kada motor krene nekom svojom putanjom a onda shatite koliko je put uzak.
popsi je recimo bez problema vozio po pesku jer je tezina motora u kombinaciji sa njegovom tezinom garantovala kontakt guma sa tvrdom podlogom bez obzira na dubinu peska
voznja po dinama prekrivenim travom je opustajuca dok ne shvatite da su one pune nekih udubljenja i da nemate pojma sta vas ceka na vrhu ili iza njega tako da sam ja na par mesta bio neprijatno iznenadjen vododerinama na mestima gde sam ocekivao lepu kosinu za doskok
sve u svemu lepo proveden dan sa dobrom ekipom, bol u telu ce valjda do popodne da prodje, a onda pravac vrsacke planine da utvrdim rutu za sledecu voznu