blizina smrti pojacava osecaj zivota, vecini je to osecanje nepoznato jer su u rizicnim situacijama preplavljeni strahom koji ne mogu kontrolisati, mozda je prevelika cena koja se placa za par momenata euforije ali jbg od neceg mora da se rikne. bolje od necega sto volimo nego od neke bolestine. slazem se da barem 70% ljudi gine iz pukog neznanja ili tudjom greskom koja se spaja sa njihovim neiskustvom ali ih potpuno razumem u zelji da osete adrenalinsku navalu. voznja po stazi je extra ali nikad ne moze dati pun osecaj, kao kad jedete surogat hrane koju volite, nije lose i siti ste ali nije to to. e sad, ne mozemo svi biti jednaki, kao sto neki vole isti pol tako i dosta ljudi voli laganu i opustenu voznju motorima. koliko me nervira parada ponosa toliko me nerviraju i teme o ubedjivanju ljudi da trebaju drugacije da voze. svi imamo svoje zivote i raspolazemo njima, prema tome svako vozi onako kako mu se svidja bez naturnja svog nacina drugima.
dakle akcenat na edukaciju a ne na ukidanje ljudima prava na brzinu