Na granici u Zvorniku kratke formalnosti, pitali nas gde smo bili, malo pročavrljali sa policajcima i čim smo ušli u Srbiju poče kiša koja nas je pratila sve do kuće. Najgori deo puta je do Loznice, uzak put pun (valjda) rupa koje su bile ispunjene vodom a kamioni iz suprotnog pravca nas kupaju I tuširaju za sve pare …smejali smo se što od muke što od veselja.
Pljusak…stadosmo na benzinsku pumpu negde pre Šapca da sačekamo malo, možda će kiša bar malo stati. Tu upoznasmo drugara bajkera iz Novog Sada koji se uputio na more, sam, po ovoj kišurini a bez kišnog odela?! Lepo smo mu objasnili da ga čeka mrak, kiša, klizav put, šuma i nedođija i da nikako nije pametno da sam nastavi put već da se lepo okrene I vrati kući pa sutra rano ujutro ponovo na more…hvala Bogu pa nas je poslušao i vratio se za Novi Sad… :Dinače je momak sa BJB foruma I izvinjavam se što mu nisam zapamtio nick.
I eto, na rumskoj petlji došlo vreme da se rastajemo….ja na autoput, Temerinci za Rumu, Novi sad pa kući. Mogu vam reći da mi je bilo baš teško što se rastajemo, kao das mo bili mesec dana zajedno…toliko pozitivnosti, dobrote I životne radosti družeći se sa Melindom, Žužom, Peterom I Joškom odavno nisam doživeo . Hvala Vam na predivnih nedelju dana zajedno!
Stigosmo srećni i veseli, prešli negde oko 1300 km....najbolja stvar je kada negde lreneš na odmor sa dobrim društvom, a poenta je: Nemoj ništa da planiraš, pusti da te put ponese I odvede…tako je najbolje.