Prvo da se izvinim što ranije nisam postavio putopis, obaveze, poslovi...ma nikad nije kasno....valjda
I eto tako....vratili smo se ali išli bi opet :D
Napisah ja u prvom postu teme http://www.bjbikers.com/index.php?option=com_smf&Itemid=53&topic=57661.0 „...i tako...krećemo danas nas šestoro sa tri Transalpa prvo u Lipovac kod Nešketa pa onda dalje...Kučaj, Soko banja, Višegrad...gde nas put nanese . Najbolje ovako, šta nam bude palo na pamet, to ćemo i posetiti. Kakvi planovi, rute, kakvi bakrači... “ ;D I tačno je tako bilo a možda je I najbolje tako. Ne treba robovati tačno određenim rutama, satnicama, prolaznim vremenima…kupili smo motor da uživamo, da stanemo gde nam se prohte I odakle je najbolji pogled, da se vozimo putevima koji se retko koriste a još ako je tu sjajno društvo gde ćeš bolje.
Prvo se trebalo spakovati, kako je sve ovo stalo u bočne kofere pojma nemam
Krenusmo Joška I Žuža na svom TA I ja I Goca na našem TA iz Beograda negde oko 16-17h u ponedeljak 12.7.. Sa nama je trebao biti I PeterPan sa Melindom ali u zadnji čas je morao da malo ostane u Temerinu da sredi neko malo curkanje antifriza. Motori natovareni, bočni koferi, top case, tank torba, napred radio stanica za komunikaciju, GPS, Joškin Gedžet za praćenje parametara motora I okoline....ništa nas ne sme iznenaditi
Put lep, avalski…taman ga malo upeglasmo I stadosmo u prvi “pit-stop”, naravno kod Miše I Ljilje. Kafa, sokići pa na put. Mašemo domaćinima i hvala im na gostoprimstvu!
Mladenovac, Topola… (šta ono beše sam trebao da kupim u Topoli? Ne mogu da se setim nikako)… ;D ;D Donja Šatornja I eto nas u Lipovcu. Tamo su nas već čekali Peter I Melinda koji su poprečili preko Šapca I Lazarevca.
Domaćin Neške “ruke širi u lice se ljubi” kafa, rakija, pivo…zapali domaćin I roštilj I onda se setih! U Topoli sam trebao da kupim meso za roštilj….kuku… (sva sreća da me nisu tukli ogladneli akcijaši )
Jedan telefonski poziv je bio dovoljan da nam naš bajker Zoki donese iz Čačka celo pečeno prase! Zokija samo što nismo izljubili od sreće što nećemo ostati gladni a prase smo prstima čerupali baš kao oni englezi nekada dok su se na dvoru cara Dušana koristile viljuške I noževi.
Ostadosmo tu u priči do sitnih sati.