E druze, citam tvoj post od prve strane i drago mi je sto se svaki dan osecas bolje.
Pre pet godina sam i ja imao udes, ali na srecu nije bilo nista strasno, prosao sam sto bi rekli sa usmenom opomenom od gore. Medjutim trenutak kad se sve desilo je bio vise nego nezgodan. Naime posle dve godine braka sa zenom (sa kojom sam bio pre braka dugo u vezi), nismo upevali da zatrudnimo (to jest ona ). Imali smo zkazan termin za van telesnu oplodnju, kad smo, mesec dana pred termin upeli prirodnim putem, i zena je bila u trecem mesecu trudnoce, kad sam ja imo udes. Nista strasno ali dok sam stigao iz hitne kuci ona je prosla pakao. Tad je rekla da nikad vise nece ni prici motoru i da vidim kako cu ga prodati. Proslo je malo vremena ja sam ponovo vozio. Ove godine je trebala da ide na neki sastanak predvece i ja joj iz zezanja kazem ok nosim te motorom, kad me iznenadila i rekla ok. Otisli vratili se i kad su deca zaspala ja je pitam gde idemo sledeci put, ona kaze samo da resim ko ce cuvati decu i mozemo da krenemo.
Istina je da nevozim puno, i da mi se registracija neiplati ni malo i odrzavanje, ali deca su mi na prvom mestu, i kad ukradem malo vremena bude jako slatko.
Tako da samo hrabro, korak po korak. Prvo ti nama da se oporavis, pa ce posle vec sve lakse da ide.