. Po šumama i gorama ... uglavnom u suprotnom smjeru Da nije bilo ove YB11, na Grobniku bih se zadržao 15 a ne 25 minuta ... vlasnik je razgovorljiv momak i veseli ga kad vidi da se još netko zanima za njegovu staru koku. Ostatak sve konfekcija, što europska što dalekoistaočna. Tjeram dalje ... sve po spisku, Novi, Senj. Spopadale me ideje o Karlobagu, moguće i južnije ... sve dok ne bih nabasao na zgusnute skupine PL i H tablica. Sva sreća pa sam krajičkom oka, nedugo iza Senja, skužio onaj putokaz koji pokazuje ulijevo i na kojem se spominje više ni sam ne znam što ... uglavnom, Velebit. Da nisam časak ranije napravio kraću pauzu u mjestu Sveti Juraj, kroz koji sam puno puta prošao a nikada zastao, možda bih razmišljao drugačije. ...

Zeleni vrištavci s Grobnika ...

@ all - Hvala ... bude toga još. BTW, nisam još prešao preko novog mosta u Beogradu. Upozoren sam od nekoliko poznanika da ima tu i nekakva dugačka ravnica s ograničenjem 50 plus kamere s radarima.

... Iako je bilo dobro zamišljena, ideja je realizirana tek polovično. Rudolfina jest bila prazna i ugodna, naročito u onom dijelu s kvalitetnijim asfaltom, no zamišljena vožnja po D42 od Oglina do Vrbovskog nije tekla kako je zamišljeno. Razlog? Viša sila ... nakon Hreljina Ogulinskog, do kojega je asfalt fantastičan, putokazi za obilazak. Kroz šumu, cestom istočno od Dobre, skroz do ulaska u Vrbovsko onim komadom ceste kroz Mrzle Drage koja je još ostatak originalne trase Karoline. Dobro, kad me već izbacilo na D3, idem tako do Karlovca. Momci s radarom bili su utaboreni na zapadnom ulazu u Severin, na što sam pravovremeno upozoren, dalje sve u revijalnom tonu. Zadnja dva povratka doma s ove strane odrađena su lokalno preko Pokupskog pa sada ipak odabirem autoban. Već po ulasku je bilo jasno da se oni valovi s D8 preljevaju i na ovaj dio A1, pa ja lijepo u Donjoj Zdenčini kupim svoje bebe i krpice te se preko Kupinečkog Kraljevca i Brezovice opušteno dovlačim doma. Laganih i ničim opterećenih 460 km.

... Mirisi različitih dvotaktnih ulja bitno su nadjačavali mirise iz obližnje kuhinje a ja sam se polako izblendavao prema jugu ... ničim izazvan čak sam se spustio u sam centar Rijeke, malo do Kantride, malo do Kostrene, obavezan prolazak kroz Bakar i Crikvenicu i lagano do Novog Vinodolskog. Promet prema jugu valjao se u gustim valovima ... minuta bez igdje ikoga, pet minuta stravične gužve. Iako mi se motalo po glavi da bih mogao skoknuti do Karlobaga i preko Like doma, opcija potpuno prazne Rudolfine - a kasnije i potpuno prazne lokalne ceste do Vrbovskog - ipak je bila neodoljiva. ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

. Obrnuto od smjera kazaljke na satu Generalno gledano, isto kao i prošli vikend uz sitnu razliku da sam ovaj vikend vozio counter clockwise. OK, ima još poneka sitna razlika no ništa dramatično. Izgledalo je otprilike ovako: Zagreb - Grobnik - Novi Vinodolski - stara Rudolfina - Ogulin - Vrbovsko - Karlovac - Zagreb. Na Grobniku FIM Europe Classic Festival ... utrke starih motocikala. Bitno manje sudionika nego prije dvije godine znači da je bilo i bitno manje motocikala nego prije te iste dvije godine. Ne, nije bilo loše, daleko od toga ... samo sam ja očekivao više. Ako ništa drugo, razveselio me jedan baby blue Ducati iz Finske i nekoliko zelenih vrištavaca koji se baš baš rijetko viđaju ... tandem twin KR250 i KR350, manje-više isti onakvi kakve su ganjali Kork Ballington krajem 70-tih i Toni Mang početkom 80-tih. Veseli me da samom sebi mogu reći da sam Manga - i njegov legendarni kosi trokut Dainese kombinezon - gledao uživo na Grobniku i 1981. i 1982. Ono što me ždere jest činjenica da sam fotke iz tih godina negdje ili izgubio ili tako kvalitetno pospremio da ih više ne mogu ni svijećom pronaći. Alzo, francuska ekipa s dva komada KR350 i jednim KR250 - koji mi se čini u bitno konkurentnijem stanju - zvrndala je po Grobniku uzduž i poprijeko. Hrpetina drevnih TZ-ejki svih kubikaža također je nezaobilazan inventar svih vrsta classic utrka. ...

... Ideja da doma opet otperjam autobanom motala mi se po glavi oko osam milisekundi ... autobana jednom dnevno sasvim je dosta. Mogu ja doma i starim cestama ... Lujzijanom, originalnom trasom, što znači s Gornjeg Jelenja lijevo na Mrzlu Vodicu i preko Lokava dalje na Delnice. A u Lokvama nekakva lokalna fešta, najveći naglasak na ekipnom kuhanju goranskog gulaša u kotlićima te na utrku traktora i motokultivatora. Gas, gas, gas ... osim kroz Zdihovo, tamo po PS-u. Od motela na Dobri hvatam malo trase stare Karoline, prošuljam se kroz Karlovac i sjetim se da dugo vremena nisam otprašio doma preko Pokupskog. Eto prilike ...

... ...

... Došao sam i do Selca, napravio đir do Slavena i piči dalje na magistralu. Odbacujem ideju o brdskoj cesti do Liča, odbacujem ideju o brdskoj cesti preko Križišća. Usvajam ideju da se dokopam obilaznice i odjurim do Grobnika. Dakako, obilaznicu najprije treba dosegnuti. Veliki novi rotor sjeverno od Šmrike, tamo gdje je na jednu stranu obilaznica a na drugu stranu cesta prema Krku ... četiri policijska motocikla i dva kombija, stoje parkirani. Omanji bataljon uniformi, svi rade na usmjeravanju prometa po rotoru ... od Rijeke kolona po D8, sa obilaznice druga kolona. Ludilo na plus trideset i tri. Ja sam samcat skrećem desno, ubacujem se na obilaznicu i gasiram do Škriljeva, tamo poprijeko na Čavle i eto me na Grobniku. ...

... Skretanje do centra Novog Vinodolskog - do pješačke zone, gdje otprilike službeno i završava Rudolfina - bio je tek kraći predah ... lagano osvježenje i kombiniranje kamo budem dalje. No, najprije je trebalo izaći na magistralu ... a na magistrali je onako kako to bude subotom sredinom osmog mjeseca. Gužvetina. Neprekidna kolona kroz Novi Vinodolski, neprekidna kolona iza Novoga. Idem na sjever, prema Selcu, i sve gledam ... tek tu i tamo da se ukaže kakva sitnija praznina u toj koloni. Gdje će svi ti auti? Tko ih je uopće pustio sve odjednom? Sva sila pitanja. No, skoro bih zaboravio napomenuti najbitnije ... neprekidna kolona je prema jugu. Ja se gibam prema sjeveru, a u toj prometnoj traci skoro nikoga. ...

... Iz sve te silne šumetine izašao sam negdje iza mjesta Breze. Dvije krivine kasnije ugledao sam more. Fino to izgleda, malčice čak i bajkovito ... visoravan pokrivena mekanim zelenim tepihom a po sredini siva stazica koja vodi preko sedam gora do plavoga mora. Još nekoliko krivina kasnije i učini mi se kao da počinjem prepoznavati određene detalje uz cestu ... aha, ulazim u Bater ... da, pa to je scenografija s mog proljetnog obilaska vidikovaca Oči Vinodola. Skoro pojavljivanje putokaza na kojima se spominju neki od vidikovaca potvrdilo je moje prve utiske ... ovom cestom krenuo sam u obilazak iz Novog, s jedinom razlikom da sam vozio u suprotnom smjeru, uzbrdo. Sada se spuštam i točno znadem gdje se budem spustio. ...

... Alzo, ovdje sam zbog Rudolfine. Četvrte od starih austrougarskih cesti do mora i jedine koja ne počinje u Karlovcu. Dvije-tri minute kasnije prelazim još jedan most preko Dobre, bacim još jedan pogled na kamenčinu gdje se noću skupljaju vještice i vile planinkinje, i otisnem se lagano uzbrdo. Šuma, šumetina, puno drveća od kojega se ne vidi ništa sa strane ... tako to izgleda najvećim dijelom. Kad izađem iz šumetine ugledam more. Asfalt neloš, mjestimice čak i odličan. Zavoji pretežito kratki. Promet nikakav. Benzinjara nema. Kafića nema. Oznaka uz cestu koje bi mi rekle gdje sam ili kako se zove prijevoj kojeg upravo prelazim - nema. Ostalih sadržaja nema. Ono čega doista ima, u izobilju, jesu makadamske cestice koje se periodički pojavljuju i nestaju negdje u šumama. Otvoreni poziv da se EXC-a - ili neko slično terensko vozilo - natovari na prikolicu i krene na Veliku Kapelu. ...

. ... na počinak kući leti vještica na svojoj metli ... Ako me nakon silaska s autobana i na ulasku u prvu civilizaciju dočeka pogled na hrpetine bundeva i kraljevića Marka koji je davno davno zaspao i srastao sa zemljom, to može značiti samo jedno ... ulazim u Ogulin. Dulje zadržavanje nije planirano ... odvezem dva đira po gradu, turim nos u Đulin klanac i već prelazim most preko Dobre. Onaj u centru, betonski, s velikim lukom. E taj most je bitan ... to je službeni početak stare Rudolfine, barem tako piše u austrougarskim kartama s početka prošlog stoljeća. ...

Neki detalji skinuti s drugog divajsa ... Proždrljivi vrabac ... ... Ursus u dolasku ... ... i transalpinski magnetić.

... Nakon 4 dana lijepog vremena, ugodnog društva, prekrasnih pejzaža i 730 km u komadu od Targu Jiu do Zagreba ... vrijeme za dremkicu u garažici.

... Dionicu Targu Jiu - Drobeta Turnu Severin vozio sam nekoliko godina ranije - u doba 990 SMT - i dobrim mi je dijelom ostala poznata. Nikakvih ozbiljnijih iznenađenja, nikakvih ozbiljnijih napora. Turnu Severinu prilazim sa sjeveroistoka što znači da prolazim između starih industrijskih postrojenja koja baš i ne izgledaju bajkovito. Ne ulazim u grad već ga zaobilazim i na Dunav izlazim 7-8 km prije GP Đerdap. Ideja je odvoziti đerdapsku magistralu srbijanskom stranom, prisjetiti se malo kako Dunav izgleda s ove strane, zaobići Požarevac, zajašiti autoban, projuriti kroz Beograd, opet autoban i eto me doma. Dakako, opet sam stao na istoj benzinjari kao i prilikom prošlomjesečnog povratka - zadnjoj prije naplatnih s istočne strane - da odradim tankanje, napitak i zalogaj. ...

... Malo iza tri popodne bio sam nazad u svom hotelčiću ... Ursus na terasi, popodnevna dremkica, šetnjica po gradu, vizita na plac koji radi do kasno popodne, večerica, spremanje beba i krpica za sutra. A sutra me čekalo 730 km do Zagreba. ...

... ...