... ...

Hvala.

... ...

Hvala ... nastavak uskoro. Što se tiče cijena, slaba korist od mene ... niti pratim koliko šta košta, niti bilježim, a još manje pamtim.

Hvala. Ima još malo ... uživaj.

... ...

... ...

... Jutarnju šetnju sam izostavio iz rasporeda ... odmah po odrađenom doručku pakujem se i krećem. Gradić se ionako još nije probudio, neke radnje se tek otvaraju ali većina još ne daje nikakve znakove života. Ovaj raniji polazak pokazat će se tijekom dana korisnim iz dva razloga: prvi je taj što sam stigao obići cestom sve manastire dok masa turista uglavnom još nije nagrnula, a drugi će se pokazati tek krajem dana, nekoliko stotina km sjevernije. Ovo prvo spomenuto, s masom turista, malčice me čak zaskočilo ... nisam očekivao onoliku masu autobusa. Kao da se negdje nešto besplatno dijeli. I to - koliko sam primjetio na tri vidikovca gdje sam zastao duže od tri minute - uglavnom amerikanci. Amerikanke, zapravo ... u svim bojama i svim stupnjevima uhranjenosti. Uz ponešto sreće da ne uletim u jedan od turističkih tsunamija, uspio sam čak bez velike gužve obići manastir Varlaam. ...

... Kalampaka, tako je pisalo na tablama na ulasku u ovaj gradić. Naširoko poznat po manastirima izgrađenima na vrhu stijena, više puta viđanima na velikim i na malim ekranima ... napamet mi padaju For Your Eyes Only iz James Bond serijala i The Young Indiana Jones Chronicles. Prekasno je da sada idem u obilazak jer već je šest sati popodne - sedam po lokalnom vremenu, Grci su sat naprijed - i pravo je vrijeme za traženje prenoćišta. Najprije napravim usporeni đir glavnom ulicom ... ugledam hotela koliko hoćeš, što znači da problema oko traženja ne bi trebalo biti. Parkiram na rubu trgića i za svaki slučaj bacim oko na Booking ... za prvoga na spisku kaže da je 0,2 km daleko, ocijene su OK ali ne prepoznajem ime; drugi na spisku je Kosta Famissi, ocijene su OK, daleko je 0,7 km i sjećam se da sam ga primjetio odmah po ulasku u glavnu ulicu ... ispred ulaza je bio portir u crvenom kaputu pa ga je bilo teško neprimjetiti. I jaš kaže Booking da ima slobodnih soba. Odlično ... krećem odmah. Jedna jedina slobodna soba ... taman, više mi i ne treba. Odem ju pogledati ... super, nemam primjedbi. Garažu imaju ... ulaz jest malo strmiji no austrijanac se nije bunio. Uselim se, upristojim se, izblendam se ... da vidim kakva je restoranska ponuda. Grčko pivo i grčka hrana u grčkoj taverni s nelošom grčkom konobaricom koja skakuće okolo i stalno si poštelava ionako preuske hlačice. Nazad u hotelu malo sam pogledao letak o manastirima koji sam dobio na recepciji, pročitao nekoliko stranica knjige i otplovio u slumberland. ...

... Zadnjih gotovo pedesetak km do svog današnjeg cilja vozio sam iza minibusića u bojama neke turističke agencije ... očito je da smo išli na isto mjesto. Autoban od Lamie do Trikale - osim što je prilično novi - bio je uglavnom prazan, a ništa drugačije nije bilo niti dalje od Trikale na sjever. Minibusić je skrenuo u jedno veće hotelsko dvorište, a ja sam nastavio još kilometar ili dva. Tek je na semaforu prije "glavne ulice" postalo vidljivo što je glavno obilježje - ili glavna atrakcija - gradića u koji ulazim. ...

... Lamia ... to ime pratim po putokazima otkako sam - negdje oko jedan popodne - zajašio autoban. Ima do Lamie dobrih 300 km žuljanja guzice. I kad dođem do tamo, još samo sto i nešto km do Trikale ... i još nisam tamo kamo sam krenuo. Za to će trebati još dodatnih dvadesetak. Bolje da krenem ... ...

Hvala ... uživaj i dalje.

... ...

... ...

... Tri kilometra lagane vožnjice, jedan nadvožnjak, jedno naglo skretanje desno da izađem na cestu 8, prelazak preko mosta i još jedno skretanje desno na mali parking neposredno iza mosta ... na tabli na početku pisalo je da se zove Isthmos, a kada se gleda na guglmapsu piše Korinth Bridge. ...

... ...

... Prvo što sam vidio je da mali mostić preko kanala - onaj koji izranja i zaranja - nije u funkciji. Renoviranje u tijeku. A dobro, šta sad ... ima tu još mostova. Ali najprije kraća pauza ... sjednem na svijetloplave stepenice i čilam gledajući jahte i ostala plovila kako lijeno prolaze kanalom. Mogao bih tamo naći hotelčić s pogledom na izlaz iz kanala, sjediti cijeli dan na terasi, čitati knjigicu i zobati masline i sir. Super ideja, ali ne sada. Tek je dvanaest sati ... idem baciti oko s nekog od mostića preko kanala, a onda budem zajašio autoban. Ono kamo idem baš i nije odmah tu iza ugla ... treba malkoc potegnuti. ...

Uživaj ...

Hvala.

Javi se kad si blizu.

Lagkadia ... prekrasno mjesto. Da je vremena valjalo bi tamo i prenoćiti. Zanima me kako izgleda jutro u takvom planinskom mjestu ... jeli svane uopće prije ručka? BTW, vozeći se kroz Lagkadiju imao sam cijelo vrijeme utisak kao da se mještanima vozim po balkonu ... s lijeve strane spavaća ili dnevna soba, onda ja na balkonu, i s desne strane ništa.

... Nakon ovog neobičnog planinskog sanatorija izbijam na miroljubiviju cestu 111 s koje se prebacujem na autoban i vozim tako do skidanja pred Stari Korint (Archea Korinthos). Par puta sam morao potegnuti guglmapsić na svom telefonu, sve kako bih prošao kroz sela Examilia i Xilokeriza ... i evo ga, izlazim na Egejsko more sjeverno od mjesta Loutra Elenis. Sad samo lagano do Isthmije i korintskog kanala. ...

... ...

... Dva jutra kasnije opet je vrijeme da se krene. Da se vraćam istim putem nema smisla - mada su neke lokacije vrijedne ponovnog dolaska - tako da odlučujem krenuti direktno na istok. Pojavila se i ideja da se vratim do Pyrgosa te da se uz zapadnu obalu Peloponeza odvezem skroz do Pilosa, presiječem do Kalamate i Sparte, prebacim se na obalu Egeja i dalje kako ispadne ... vjerojatno preko Nafpliona i Korinta dalje na sjever. To bi mi uzelo još 2 dana i natjeralo bi me da se ne zadržavam nigdje uz put do kuće ... ima svojih dobrih strana ova ideja ali morao bih dosta žuriti zadnja 3 dana a to nije opcija. Idem ja do Korinta - Kalamatu i Spartu ostavljam za drugu priliku - gdje ću se svakako prebaciti na Egejske obale, a usput bih mogao obići još jednu pažnje vrijednu lokaciju ... For Your Eyes Only. U krevetiću večer prije odlaska iz Olympije bacio sam oko na guglmaps ... ako želim do Korinta najbolje da zajašim cestu 74, vozim njome do kraja, prebacim se na 111 ili 66 i prije Korinta još jednu dionicu odgulim i autobanom. Može ... nema pojma šta me čeka na tim cestama no konfiguracija ove s brojem 74 ostavlja prostora za razna veselja. I bilo je veselo ... luda cesta. Iz Olympije mi je trebalo ne više od desetak minuta da se dokopam ceste 74. Počinje potpuno klasično, kao neloša lokalna cesta nelošeg asfalta i blagih krivina. Još se nisam pravo ni snašao gdje sam, eto me na puno užoj cesti koja počinje naglo motati uzbrdo, još malo kasnije to se sve pretvara u prilično zapuštenu cestu koja mota kroz šumu. Ni sam ne znam kako i kada, a već prašim po deset metara širokoj aveniji vrhunskog asfalta i krivinama kao da su prekopirane iz Monze ... i sve to nestane u trenu jer sam opet na uskom putu koji gmiže kroz planinska sela. Pogled s ceste je bajkovit, pogled na asfalt je sablažnjiv. Ničim izazvan asfalt se opet pretvara u čaroliju, lijevo stijena desno provalija, ograde nema. Kao da vozim u nebo. Opet planinska sela, barem dva krasna prijevoja, ne znam više gdje sam. ...

... ...