Hvala! OK ... bude još slika.

... Detoksikacija kulturom pokazala se napornijom od inicijalnih predviđanja ... vrućina, prašina, kamenčine, šetaj ovamo, odi onamo, jao vidi ovo i jao vidi ono ... na sreću, detoksikacija od detoksikacije samo je stotinjak metara daleko. ...

... ...

... Ozbiljnija i kulturnija detoksikacija može se potražiti samo stotinjak metara dalje od one relijaške ludare ... potrošio sam dva i pol sata i baš mi je pasalo. A u drugi muzej nije mi se uopće dalo prošetavati ... bitno da sam obišao originalni olimpijski stadion. Stadion je fini komad grunta ... dalo bi ga se adaptirati u pošteni spidvej/flattrak teren. ...

Uživaj!

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... Alzo, cjelokupan rally bivouac okupirao je centralna parkirališta i čitavu zapadnu ulicu Olympije. Turističke autobuse na tjedan dana zamijenili su support trucks, kamperi, kombiji s gumama i dijelovima i mehaničarski šatori. Atmosfera je spoj osinjaka i termitnjaka. Za privremeno izblendavanje iz te pozitivne ludare služe terase restorana u pokrajnjim uličicama, tek pedesetak metara dalje. ...

Hvala ... uživaj i dalje.

@ X8 Vračar - Da, rotor je termin koji se "neslužbeno" koristi za kružni tok.

... ...

... ...

... ...

... Olympia je malo mjesto. Ima glavnu ulicu, nekoliko sporednih ulica, nekoliko hotela i puno uređenog parkirnog prostora. Hoteli su većinom bili popunjeni, isto kao i parkirališni prostori ... na hotelskim balkonima suše se dresovi, čizme, oklopi i hlače; na parkiralištima svijetla popaljena i radi se punom parom ... saniraju se štete od današnjeg dana i priprema se sve što treba za sutra. U tijeku je događaj koji se zove Hellas Rally i zbog njega sam potegnuo skroz do Olympije ... ne zbog starog kamenja i muzeja. Što ne znači da i njih nisam obišao, kad sam već ovdje. Smještaj za dvije noći bilo je trunčicu teže naći, no i to sam nekako riješio. Hotel izvana izgleda upola bolje nego iznutra, doručak je čista sprdačina, no svi neophodni sadržaji ipak funkcioniraju ... bio sam i u boljima i u gorima. Raspremanje i trkom na obilazak i bazično upoznavanje Olympije. Plus pivica i večerica. Sve ostalo može i kasnije. ...

... Alzo, prelazim Rio-Antirrio most i eto me na Peloponezu. Ali, prelazeći ga malo sam i zastao pri vrhu velikog luka ... da bacim oko odozgo i da okinem dvije-tri. Nije bila gužva, nitko se nije bunio ... ja sretan. Prelaskom mosta ostajem na brzoj cesti i koristim priliku da se što ranije dokopam mjesta Pyrgos ... tamo trebam skrenuti u brda prema Olympiji. Brza cesta broj 5 prelazi u manje brzu cestu broj 9, okolina je dosadnjikava, more se ne vidi nigdje i ja jedva čekam da se dokopam Pyrgosa. Točno u 6 popodne i to mi uspijeva ... još samo 23 km i eto me u Olympiji, eto me među atletama, eto me u atmosferi prijateljskog natjecanja gdje nije samo važno pobijediti ... velika je tu fora uopće i nastupiti. Barem jednu etapu. ...

... Iza Amfilochie ubacujem se na autoban i već u četiri popodne sam na naplatnim kućicama pred mostom (Rio-Antirrio) preko korintskog zaljeva, tek koju minuticu daleko od Patrasa. Moglo je ispasti i drugačije ... oblaci su u nekoliko navrata poprimali neugodne nijanse, a vjetrušina me neugodno treskala skoro cijelo vrijeme na autobanu. Pojavila se ideja, da u slučaju ozbiljnijeg pojačanja vjetra, siđem s autobana u Missolonghi te da put dalje prema Peloponezu nastavim lokalnim cestama. Srećom, situacija se nije ozbiljnije pogoršala tako da sam uz minimalni rizik nastavio autobanom. Osim toga, skužio sam i da bih još večeras mogao uploviti u Olympiju, a to bi moglo biti korisno. ...

... Vozio sam nekim jako lokalnim cestama, pa još lokalnijima, uspio sam se i zagubiti u grčkim brdima jerbo sam nešto krivo ukuckao u đipies ... ali znadem da sam prošao tunelom ispod mora u Prevezi i da sam negdje iza dva sata popodne bio u mjestu Amfilochia. ...

... ...

... Krenuo sam oko deset sati, lagano i opušteno. Imao sam ideju gdje želim doći, no bilo je potpuno nebitno hoću li tamo stići večeras, sutra ujutro ili sutra popodne. Ništa nije rezervirano, ništa nije bukirano, kad dođem dobro dođem ... a idem na Peloponez. Preciznije rečeno, idem u mjesto Olympia, domaćina prvih olimpijskih igara. Ali najprije idem do Butrinta ... ne da buljim u arheološke ostatke, već iz puno banalnijeg i meni puno zanimljivijeg razloga ... idem se prevesti skelom preko tjesnaca. Kako zamišljeno, tako i učinjeno. Na skeli prostor dijelim s Mečkom ... ništa Opel, ništa Benđo, kamoli kakvi kosooki. Idućih dvadesetak km vozim uskim putićima i cesticama, a na trenutak me čak poškropila i sitnija kišica. Nije čak niti prašinu skinula s austrijanca. Izlazim iz Albanije, ulazim u Grčku ... dvije minute kasnije vozim se pejzažima identičnima onima iz Albanije. Da sam u Grčkoj skužio sam zapravo tek po nečitljivim tablama i putokazima. ...

... Pogled s hotelske terase: ...