... Dva jutra kasnije opet je vrijeme da se krene. Da se vraćam istim putem nema smisla - mada su neke lokacije vrijedne ponovnog dolaska - tako da odlučujem krenuti direktno na istok. Pojavila se i ideja da se vratim do Pyrgosa te da se uz zapadnu obalu Peloponeza odvezem skroz do Pilosa, presiječem do Kalamate i Sparte, prebacim se na obalu Egeja i dalje kako ispadne ... vjerojatno preko Nafpliona i Korinta dalje na sjever. To bi mi uzelo još 2 dana i natjeralo bi me da se ne zadržavam nigdje uz put do kuće ... ima svojih dobrih strana ova ideja ali morao bih dosta žuriti zadnja 3 dana a to nije opcija. Idem ja do Korinta - Kalamatu i Spartu ostavljam za drugu priliku - gdje ću se svakako prebaciti na Egejske obale, a usput bih mogao obići još jednu pažnje vrijednu lokaciju ... For Your Eyes Only. U krevetiću večer prije odlaska iz Olympije bacio sam oko na guglmaps ... ako želim do Korinta najbolje da zajašim cestu 74, vozim njome do kraja, prebacim se na 111 ili 66 i prije Korinta još jednu dionicu odgulim i autobanom. Može ... nema pojma šta me čeka na tim cestama no konfiguracija ove s brojem 74 ostavlja prostora za razna veselja. I bilo je veselo ... luda cesta. Iz Olympije mi je trebalo ne više od desetak minuta da se dokopam ceste 74. Počinje potpuno klasično, kao neloša lokalna cesta nelošeg asfalta i blagih krivina. Još se nisam pravo ni snašao gdje sam, eto me na puno užoj cesti koja počinje naglo motati uzbrdo, još malo kasnije to se sve pretvara u prilično zapuštenu cestu koja mota kroz šumu. Ni sam ne znam kako i kada, a već prašim po deset metara širokoj aveniji vrhunskog asfalta i krivinama kao da su prekopirane iz Monze ... i sve to nestane u trenu jer sam opet na uskom putu koji gmiže kroz planinska sela. Pogled s ceste je bajkovit, pogled na asfalt je sablažnjiv. Ničim izazvan asfalt se opet pretvara u čaroliju, lijevo stijena desno provalija, ograde nema. Kao da vozim u nebo. Opet planinska sela, barem dva krasna prijevoja, ne znam više gdje sam. ...

... ...

Hvala! OK ... bude još slika.

... Detoksikacija kulturom pokazala se napornijom od inicijalnih predviđanja ... vrućina, prašina, kamenčine, šetaj ovamo, odi onamo, jao vidi ovo i jao vidi ono ... na sreću, detoksikacija od detoksikacije samo je stotinjak metara daleko. ...

... ...

... Ozbiljnija i kulturnija detoksikacija može se potražiti samo stotinjak metara dalje od one relijaške ludare ... potrošio sam dva i pol sata i baš mi je pasalo. A u drugi muzej nije mi se uopće dalo prošetavati ... bitno da sam obišao originalni olimpijski stadion. Stadion je fini komad grunta ... dalo bi ga se adaptirati u pošteni spidvej/flattrak teren. ...

Uživaj!

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... Alzo, cjelokupan rally bivouac okupirao je centralna parkirališta i čitavu zapadnu ulicu Olympije. Turističke autobuse na tjedan dana zamijenili su support trucks, kamperi, kombiji s gumama i dijelovima i mehaničarski šatori. Atmosfera je spoj osinjaka i termitnjaka. Za privremeno izblendavanje iz te pozitivne ludare služe terase restorana u pokrajnjim uličicama, tek pedesetak metara dalje. ...

Hvala ... uživaj i dalje.

@ X8 Vračar - Da, rotor je termin koji se "neslužbeno" koristi za kružni tok.

... ...

... ...

... ...

... Olympia je malo mjesto. Ima glavnu ulicu, nekoliko sporednih ulica, nekoliko hotela i puno uređenog parkirnog prostora. Hoteli su većinom bili popunjeni, isto kao i parkirališni prostori ... na hotelskim balkonima suše se dresovi, čizme, oklopi i hlače; na parkiralištima svijetla popaljena i radi se punom parom ... saniraju se štete od današnjeg dana i priprema se sve što treba za sutra. U tijeku je događaj koji se zove Hellas Rally i zbog njega sam potegnuo skroz do Olympije ... ne zbog starog kamenja i muzeja. Što ne znači da i njih nisam obišao, kad sam već ovdje. Smještaj za dvije noći bilo je trunčicu teže naći, no i to sam nekako riješio. Hotel izvana izgleda upola bolje nego iznutra, doručak je čista sprdačina, no svi neophodni sadržaji ipak funkcioniraju ... bio sam i u boljima i u gorima. Raspremanje i trkom na obilazak i bazično upoznavanje Olympije. Plus pivica i večerica. Sve ostalo može i kasnije. ...

... Alzo, prelazim Rio-Antirrio most i eto me na Peloponezu. Ali, prelazeći ga malo sam i zastao pri vrhu velikog luka ... da bacim oko odozgo i da okinem dvije-tri. Nije bila gužva, nitko se nije bunio ... ja sretan. Prelaskom mosta ostajem na brzoj cesti i koristim priliku da se što ranije dokopam mjesta Pyrgos ... tamo trebam skrenuti u brda prema Olympiji. Brza cesta broj 5 prelazi u manje brzu cestu broj 9, okolina je dosadnjikava, more se ne vidi nigdje i ja jedva čekam da se dokopam Pyrgosa. Točno u 6 popodne i to mi uspijeva ... još samo 23 km i eto me u Olympiji, eto me među atletama, eto me u atmosferi prijateljskog natjecanja gdje nije samo važno pobijediti ... velika je tu fora uopće i nastupiti. Barem jednu etapu. ...

... Iza Amfilochie ubacujem se na autoban i već u četiri popodne sam na naplatnim kućicama pred mostom (Rio-Antirrio) preko korintskog zaljeva, tek koju minuticu daleko od Patrasa. Moglo je ispasti i drugačije ... oblaci su u nekoliko navrata poprimali neugodne nijanse, a vjetrušina me neugodno treskala skoro cijelo vrijeme na autobanu. Pojavila se ideja, da u slučaju ozbiljnijeg pojačanja vjetra, siđem s autobana u Missolonghi te da put dalje prema Peloponezu nastavim lokalnim cestama. Srećom, situacija se nije ozbiljnije pogoršala tako da sam uz minimalni rizik nastavio autobanom. Osim toga, skužio sam i da bih još večeras mogao uploviti u Olympiju, a to bi moglo biti korisno. ...

... Vozio sam nekim jako lokalnim cestama, pa još lokalnijima, uspio sam se i zagubiti u grčkim brdima jerbo sam nešto krivo ukuckao u đipies ... ali znadem da sam prošao tunelom ispod mora u Prevezi i da sam negdje iza dva sata popodne bio u mjestu Amfilochia. ...

... ...