... Svanulo je oblačno jutro. Bilo je tu i nekih kapljica kiše, koliko sam prepoznao kad sam izašao u jutarnje istraživanje bliže okolice. Trideset i pet minuta kasnije, dok sam se penjao na terasu na vrhu zgrade, skoro bi se moglo reći da se potpuno razvedrilo ... nešto sivih oblačića dalje na jugu nisu bili razlog za osobitu zabrinutost. A na terasu sam se penjao radi uobičajenog jutarnjeg hotelskog razloga ... doručak. Pogled s terase je izniman: s moje lijeve strane vidim južni dio Sarandë i obalu sve do Butrinta; s desne strane trajektno pristanište i u daljini preko njega istočne obale Krfa; neposredno ispred mene pečena jaja na tostu, šunku, paradajz i pošteni đus od naranče. ...

... Alzo ... spomenuo sam da sam se fino napričao s hotel managerom. Između ostaloga, priupitao sam ga za preporuku mjesta za popiti pifce, a nakon toga i za bolji restoran za poštenu večeru. Mjesto koje mi je preporučio za pivsku pauzu je fina terasa odmah uz obalu, sve lijepo i krasno, jedino što je malčice "prenaseljeno" za moj gušt. Odradio sam na miru cijelu šetnicu i vratio se do jedne manje terase, nije neposredno uz more ali ništa ne priječi pogled, svega 7 ili 8 stolova i veliki lijepo uređeni šank. Jezik sporazumijevanja engleski, tema dijaloga pivce ... Tirana. Da li želim u boci ili točenu? I donese mi kriglu ... imaju neku foru da smrznu gornji rub, nisam to još viđao. Preporuku za restoran sam poslušao ... Mare Nostrum. Restoran je u prizemlju jednoga od hotela, osoblje profesionalno i ljubazno, hrana odlična ... idući put kad navratim u Sarandë nemam razloga da tražim dalje. Da, policija ... šta s njima? A ništa ... nisam ih mogao ne vidjeti. Novi automobili, čiste uniforme, neupadljivi i nenametljivi, kako i priliči ugodnom turističkom mjestu s velikim brojem stranih gostiju. Kad već spominjem policiju ... prošao sam nekoliko puta pored prometne policije, što u Shkoderu, što na raznim cestama, što u drugim gradovima. Nekada su bili sami, nekada su imali "posla". Mene nikada nisu ozbiljnije niti okom očešali ... kao da sam proziran. Jednima sam čak i mahnuo, tek da vidim jel me doživljavaju ili ne ... mahnuli i oni meni i svako dalje po svome. Genijalno. ...

... ...

... Oko pola sedam popodne spuštam se u Sarandë. Još od prvih kuća i zgrada na prilazima, jasno mi je da ovdje nema "velkam tu majami" efekta ... sve je nekako drugačije. Pozitivno drugačije. Odluka da ću ovdje prespavati - i večerati, i prošetati, i doručkovati - donijela se sama. Brzo sam se spustio do prve linije ceste do mora, malo zastao i promotrio okolne hotele, spustio se još pedesetak metara niže, sjašio Đuki s grbače i doveo se u pristojno stanje za potragu prenoćišta. Nisam još niti korak stigao napraviti ... evo njega. Jedan od onih koji nude smještaj. Stariji čičica, ne spika i ne špreha, ne da mi se komunicirati nekim trećim načinom. Oko osam sekundi kasnije, evo i drugoga ... pristojan engleski, on pristojan. Da, tražim smještaj ... odmah mu kažem. Evo znade on sve, da li želim urednu sobu, samo 100 metara odavde, za samo 10 eura? Ne ... želim hotel, sa sigurnim parkingom, ne dalje od 50 metara od ove točke gdje sam sada ... cijena je sekundarna, a uostalom - kažem ja njemu - već vidim tri koja bi mogla odgovarati. OK, ide i on samnom ... kaže da se zove Jerry, i usput pita trebam li krasne domaće marihuane. Hvala ti Jerry k'o bratu, ja trebam udobnu sobu, hladno pifce i toplu večericu. I skupa se zaustavljamo pred hotelom kojeg sam zapikirao ... vidim da se Jerry i recepcioner/manager poznaju ... Jerry ode svojim putem, ja ostajem s likom iz hotela. Ljubazan, kulturan, odličan engleski ... pokazao mi sobu, razgrnuo velike cvjetnjake da mogu motorom po stazi doći do finog parkirnog mjesta pod kamerama, ... sve kak spada. Nije bilo nikakve gužve pa smo stigli i popričati koju minutu. Hotel odličan, soba odlična, kupaonica tip-top ... ovo bi kod nas naplaćivali barem tri puta skuplje. Mega tuširanje, civilka, van na cestu. I još smo nas dvojica opalili spiku poštenih desetak minuta ... njega zanima što je mene dovelo u Albaniju, mene zanima gdje pojesti pristojnu večericu. Preporučuje mi restoran Mare Nostrum, pedesetak metara dalje od mjesta gdje sam bio prvi puta parkirao. Odoh u šetnjicu, na pifce, i na večericu. ...

Hvala. Uživaj i dalje.

... Pogled s brda nakon izlaska na prijevoj. Stotinjak metara ranije prošao sam onaj adventure kamion a s desne strane je tvrđava restoran. ...

Nisam niti mislio da si nešto loše mislio Ti si bio s Jovanom? Irish pub u centru?

...

... ...

KTM 790 Duke ... opet Družili smo se nekoliko dana i nekoliko stotina kilometara ... Krasan agregat ... zvuči i ponaša se kao mali V2. Rado se vrti - kao uostalom i svi austrijanci - i najbolje mu je iza 4K ... još bolje kada prođe peticu. Na kvikšifter sam se brzo priviknuo, čak puno brže nego sam mislio ... i tako lijepo napravi ono bam-bam kod šaltanja ... mislim da je to autobliper. Cijeli motor je tvrd i utegnut, niži je i duži od 690, pozicija sjedenja je agresivnija, ruke su malčice ispruženije i guvernal je osjetno zatvoreniji. Ako bih baš picajzlirao, ja ovaj motorić uopće ne bih zvao "Duke" ... nema tu ništa od SM ili funbike genetike. Roadster, streetfighter, tako nešto ... nije to Duke. No, to ne znači da nije zabavan ... začas stvori zabavu za uvalit se u drek s milicijom. Jednom kad ga se prebaci u "Sport" mode, ne treba ga odatle ni micati. Bremze su sasvim dobre u svom poslu ali traže muški stisak ... ono bremzanje prstićem otpada iz ove priče. A i volio bih da je inicijalni zagriz u diskove dosta direktniji ... 100-i-nešto konja ovog motorića ipak traže pošteniju reakciju. A možda sam se samo ja razmazio na M50. Zvuk iz ispuha je čaroban ... baš mi se i ne sviđa kako izgleda ali zvuči prekrasno. Resko, dosta glasno i s neskrivenom porukom "zemi me, zemi me bestijalno". Koju je to homologaciju prošlo, pojma nemam ... ali svaka im čast. Dok nisam detaljnije zagledavao po motoru, nisam niti skužio da imade i amortizer guvernala. Stvar radi bez uplitanja ... očito da je potreban kod nadahnutije vošnje inače ga škrti austrijanci ne bi niti stavljali, ali po gradu je neprimjetan. Mogućnost podešavanja nikakva, ali nije niti potrebno. Radi kak spada. Ja bih na njega sprašio još koju stotinu novaca na điđe iz PP kataloga i same gas ... Zapravo mi je najveća dilema Akrap ... odlično izgleda, ali ga još nisam čuo uživo. Ako zvuči dobro kao original ... ah. ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... Suprotno mom prvotnom očekivanju, SH8 se u tih 85 km - osim na tri ili četiri mjesta - ne spušta do mora i nema tu one vožnje kao po HR magistrali. Ovdje cesta vijuga po obroncima brda, uvaljuje se u duboke usjeke i svako toliko otvori pogled na more ... a svaki je drugačiji i svaki je dobar. Utjecaj i blizina Grčke ne mogu se ne vidjeti. ...

@ igor-ns - Ništa nije promašeno. No ja sam se ipak odlučio za pobliže upoznavanje s nekim drugim restoranima i drugim terasama.

... ...

... ...

... Pogled je još bolji s vrha pola km južnije, a još jednu krivinu niže uređen je i pravi vidikovac. Serpentine, more, obala ... i Sarandë još samo 85 km dalje na jug. ...

... Od Orikuma cesta se - sve je to i dalje SH8 - polako primiče brdu, uroni u šumu, i sve nekako lagano i neopazice potkrade se tu i nekoliko manjih serpentina i ostalih cestovnih zanimljivosti. Dvadesetak km od Orikuma, kad već šuma kroz koju se vozim postaje i lagano dosadnjikava, događa se nagla promjena ... izlazim na omanji platoić s blijedoplavom pozadinom. I s vojnim kamionom i tvrđavom ... šta je ovo? Prišuljam se lagano ... aha, nije vojni kamion nego neki od onih radikalnijih "adventurera" koji putuju kamionom pretvorenim u kamper, a ono kameno zdanje nije tvrđava nego restoran s terasom, sve složeno s namjerom da izgleda kao stara obalna tvrđava. Dobro, nek im bude ako ih veseli. Blijedoplava pozadina, koja mi je na trenutak pobjegla iz fokusa zbog ovih "faux military" sadržaja, jest zapravo nebo spojeno s morem ... ili more s nebom, kakogod. Odskrolam se još stotinjak metara naprijed, parkiram na tvrđavski parking ... baš da vidim kakav je pogled s brda. Dobar je. ...

... Ništa me ne vuče da se ovdje zadržim duže od desetak minuta neophodnih da se malčice stabiliziram od silnog drndanja po onom drevnom dijelu D8, a i od silnih obilazaka unutar Vlorë zbog kojekakvih radova ... idem ja dalje na jug. Čuo sam razne bajke o obalnom dijelu Albanije između Vlorë i Sarandë pa sam odlučio da sam provjerim o čemu se tu radi. Prvih petnaestak km, od Vlorë do mjesta Orikum - a sve je to zapravo obala unutar velikog zaljeva - aranžirano je i ne tako velikim brojem hotela, barova, restorana i plaža. Ne mogu ne primjetiti da su sve te zgrade narasle najviše tri kata u visinu, pa nagađam da je u pitanju gotovo sigurno neka zakonska caka ili propis. ...

... ...

... Doživljaj Vlorë nije baš u stilu "... kakva je nekad bila". Više je to opet onaj "velkam tu majami" efekt ... pješčana plaža, široka cesta, palme, betonske kocke. Sasvim je jasno vidljivo da neki dijelovi grada uz obalu - barem ovaj centralni dio - nisu stariji od godinu ili dvije. Ovdje se jako zatežu bore i upucava se puno silikona ... sve se bojim da ovo "pomlađivanje" ne izmakne kontoli. Ako već i nije. ...

... Dva i pol sata kasnije bio sam na ulasku u grad Fier ... ovdje je čak bilo i gužve u prometu. Glavna zanimacija bile je pronaći izlaz iz njega, a usput i ubosti cestu koja će me dovesti u Vlorë. Od Fiera do Vlorë postoje dvije rute: cesta SH8 i autoban A2. Iako sam namjeravao doći do Vlorë na brži i manje naporan način - alzo, autobanom - prilikom kuckanja po đipiesu zaboravio sam isključiti onu opciju o izbjegavanju autoputa. Sve je to rezultiralo da sam po SH8 nastavio i zadnja ključna 24 km do Vlorë ... ovaj je dio ceste očiti zaostatak iz nekih drugih vremena. Negdje nakon prvih desetak km te zadnje dionice ozbiljno sam se bavio idejom da se jednostavno okrenem nazad i da zajašim autoban ... što baš i ne bi bilo jako razumno jer me tih istih desetak km dijeli i od Vlorë, mog trenutnog cilja. Hajde nema veze, ovako je ispalo čak i bolje ... doživio sam "Albaniju kakva je nekad bila". ...

... Osim što sam zaključio da idem dalje na jug, sutradan ujutro - prilikom pakiranja gepeka na motorić - zaključio sam i da bi bilo neloše malo namastiti lanac, obzirom na potencijalnu kilometražu koja me očekuje. Također sam zaključio i da nisam ponio sa sobom sprej za lanac, kao i još neke sitnice. Spremljene jesu, čak se mogu sjetiti gdje u garaži stoje uredno pripremljene. Nije smak svijeta, budem to mašćenje lanca već nekako riješio ... valda budem u prolazu snimio kakvu mehaničarsku radnju ili garažu. Htio ili ne htio, iz Shkodera izlazim po cesti SH1, pravac Tirana. Cesta SH1 je sasvim OK cesta ... nije podrapana, benzinjara ima koliko hoćeš - kao uostalom i uz sve ceste po kojima sam po Albaniji vozio, a pokazat će se, i uz sve po kojima tek budem vozio - prometno nije preopterećena i zapravo se po njoj vozi prilično opušteno. Kasnije se tu pojavilo i nekih nedovršenih autobanskih dijelova, ponešto dovršenih autobanskih etapa - dvije trake ovamo i dvije onamo - a u cijeloj priči pojavljuje se i nemala količina mostova, nadvožnjaka i rotora. Pojavilo se čak i ono što je mene naročito zanimalo, a uočio sam ih dok sam već bio u odlasku ... malo vožnje u kontra smjeru nikome nije smetalo. Alzo, uočio sam 2-3 parkirana motocikla i iza njih nešto što je ličilo na otvorenu mehaničarsku radionicu ... ili tek garažu u ozbiljnijem neredu. Engleski ništa, njemački još manje, ali smo se ipak sporazumjeli ... treba malčice podmazati lanac. Gleda meštar u lanac, lupka prstima po njemu i vrti glavom. Objašnjava da ga mora najprije malo dotegnuti. A dobro ... najprije doteži, onda maži. Dotezanje je odrađeno sasvim regularno, a potom je na red došlo podmazivanje. Ja bih to inače odradio tako da ga našpricam sprejem, no sprej za podmazivanje lanca nije sastavni dio "radionica" uz cestu u Albaniji negdje između Shkodera i Durresa/Drača. Podmazivanje lanca tu se radi ovako: uzmeš plastičnu bocu motornog ulja i u njezin čep natočiš malo istoga ... lijevom rukom za guvernal podigneš motor, guraš ga unazad i za to vrijeme iznad lanca lagano cijediš ulje iz onoga čepa. Masnom krpom obrišeš višak koji se nakupio na zadnjoj vilici i čitava procedura je gotova. Bilo je tu još dvojica kibicera koji su znalački klimali glavom ... je, sve je super odrađeno. Izvadim novčanik s očitom namjerom da platim majstoru ... ne, ne, neće ni da čuje. Pokazuje na tablicu od motora ... Kroacija, kaže ... i odlučno odbija da platim. A dobro, naklonim se meštru, mahnem kibicerima, navučem sve što trebam navući na sebe - kaciga, očalice, rukavice - mahnem svima još jednom, kresnem pilu i lagano dalje na jug. Austrijanac sav sretan, meštar je super odradio posao. Tko maže taj i vozi. ...