... Zadnjih par km prije NS ponavljao sam si mantru: kad se skineš s autobana, na trećem velikom križanju skreni lijevo. Prođi cijeli blok i nakon semafora birtija bude s desne strane. Začudo, nisam se pogubio i pronašao sam dogovorenu lokaciju od prve. Sjednem, pošaljem poruku da sam sletio ... i onda su počeli stizati. I baš nam je bilo super. Prije tri popodne nakanio sam krenuti kako bih stigao doma još za dnevnog svjetla ... imao sam pratnju do Mišeluka, nakon toga solo đir uz Iriški venac, prolazak kroz Rumu i negdje oko Sremske MItrovice dohvatim se autobana i i ne ispuštam ga skroz do Zagreba.

... Zadatak za nedjeljno prijepodne - nakon jutarnje šetnje oko Glavnog jezera - bio je nekako se dokopati Novog Sada, naći se s ugodnim društvancem u ugodnom kafiću, ugodno se družiti neko vrijeme i onda koliko-toliko ugodno dokopati se Zagreba. Trasa otprilike kao u dolasku: BC - Kovin - Pančevo - NS. Nepredviđeno usporenje priredio mi je vašar uz cestu u Pančevu, a nakon njega negdje sam fulao u skretanju pa sam usput odradio i Pančevački most, tunel ispod Terazija, Brankov most, nekoliko novobeogradskih blokova i komadićak Zemuna, no na kraju sam ipak nabasao na Pupinov most i eto me začas u Novom Sadu. ...

Hvala. Bit će neophodno prolaziti nekim krajevima zakamufliran Pozdravi vidovitog Peru.

... Uglavnom, u nekom trenutku je Crni Đuro malo jače zaplesao po tom još friškom dijelu katrana i tucanika što je mene natjeralo da desnim đonom malo strugnem po podlozi ... i da mi ta oštra kombinacija odvali dio đona. Ne potpuno, nego tek toliko da zijevne nekoliko centimetara. Baš krasno. Kako je ta zasrana dionica završila, tako sam i ja stao uz rub ceste da bacim oko na stanje guma - i da povadim oštre kamenčiće koji se tako fino i čvrsto zavuku u profil gume - te sam usput zapeo za nešto onim odvaljenim đonom i dodatno ga razjapio barem do polovice. Tko me je tjerao da idem u ove krajeve u fensi talijanskim šlapicama ... šta nisam mogao ostati u Made in Germany čizmakima? Nema veze, ništa to nije što se ne može riješiti duct tapeom ... koji je ostao u tank torbi na Duke 640 koji blaženo knjava u garaži. Sekunda do dvije da se sjetim gdje je najbliža benzinjara - aha, u Novoj Moldovi, tamo sam tankao u odlasku pa bih mogao i sada u povratku - i tamo bi sigurno trebalo biti i nekakve ljepljive trake. Ili ljepila za gume ... ili barem dvije žvake. I bilo je ... trake, jeli. Nije siva nego crvena, što i priliči fensi talijanskim šlapicama. Sve riješeno u pet minuta, uključujući i tankanje Petromovog 99 oktanca. Sat vremena i jedan kraći pljusak kasnije već sam bio nazad u baznom kampu u BC, boreći se s dilemom hoću li danas za večeru dimljenu vešalicu ili gurmansku pljeskavicu. ...

... Od Decebala pa do Nove Moldove sve je bila lagano i opušteno kruzanje, uz tek jednu situaciju koja je zahtijevala dodatnu pažnju. Naime, na jednom dijelu ceste istočno od mjesta Coronini - a primjetio sam to već i u odlasku - cestari preko asfalta stavljaju sloj katrana na kojega onda utisnu centimetar do dva sitnog oštrog tucanika. Ne znam za kojega to vraga rade jer je asfalt u odličnom stanju. I tako, najprije jednu stranu ceste pa onda drugu stranu. I dok se taj katran ne stegne u potpunosti - a ne znam koliko mu vremena treba - vožnja po takvoj cesti nalikuje na vožnju po plitkom blatu ... rasplesano i razigrano i bez ideje gdje budem završio iza svake krivine. A kamenčići lete na sve strane. Ima tu i puno rasutog tucanika koji nije zalijepljen za katran i to sve dodatno doprinosi ukupnom lepršavom dojmu. Mrkli mrak ... ne misle valda cijelu cestu uz Dunav zasrati s tim tepihom od šodera. ...

... Krećem nazad istom trasom ... kroz Orşovu, uzbrdo pa nizbrdo kroz Eşelniţu, i zastajem na nekoliko minuta kod mosta ispred Decebala ... kako bih malčice doživio okolnu turističku atmosferu - gliser ture po Dunavu, vožnje do Tabule Traiane, naslikavanje ispred Decebala, posjete Mraconiji ... ima toga - i kako bih pričekao prolazak još jedne današnje svatovske automobilske povorke. Ovi su bili jačeg voznog parka nego oni iz Sviniţe, imali su barem 5-6 fotografa plus još snimanje povorke iz zraka. Stoji čovjek uz put i malo gleda u povorku a malo u zrak iznad njih ... trebalo mi je nekoliko sekundi da skužim da upravlja dronom s kamerom. ...

... Po Orşovi sam također napravio dva kruga ... šteta da ne pogledam kako taj gradić izgleda i iznutra. Sve što sam od njega do sada vidio jest obalni dio ... tako jako asocira na neke primorske gradiće, jedino ga miris riječne vode odaje. Nakon dva đira po Orşovi, na trenutak se pojavila i ideja da skrenem na sjever, skoknem na čajić u Băile Herculane te zaokružim cestom 57B kroz Bozovice i Oraviţu nazad na polaznu točku. Nisam bio siguran da bih se u Băile Herculane zadržao dovoljno kratko tako da je ipak prevladala opcija povratka istim putem ... ali uz prethodni obilazak one cure u toplesu (zove se Danubia) što drži vijenac za sve one koji su se utopili u Dunavu - ili su ih ubili rumunjski graničari - bježeći iz starih istočnih režima. Informacije o tom spomeniku/monumentu su iz nekog razloga teško dostupne ... kao da se netko jako trudi da ih sakrije. Na spomeniku uopće nema table/natpisa/posvete šta je to i čemu je to. Čak je i ime autora jako dobro skriveno ... Patriciu Mateescu, ako nekoga zanima. ...

... Apsolutni favoriti, među svim čarobnim dijelovima ove dunavske rute, i dalje su mi Veliki i Mali Kazan. ...

... Jedino mjesto gdje sam zastao duže od 2-3 minute bilo je Sviniţa, prekrasno smještena na obroncima brda s pogledom na Dunav. Pada mi na pamet da iduće godine tamo potražim smještaj pa da potrošim dan ili dva na vozikanje i šetuckanje po okolici. Vidio sam neke putiće koji odlaze nekamo u brdo i fest me zanima kamo zapravo idu ... osim ako ti putići ultimativno ne zahtijevaju vozilo iz familije EXC. Ali i to se dade srediti. ...

Hvala ... uživaj.

Odlično ... javi dojmove.

... Jedanaest je kilometara od BC do graničnog prijelaza Kaluđerovo. Već je skoro devet sati a još je malo friško ... sve nekako razmišljam jesam li možda ipak trebao navući na sebe onaj deblji base layer, a ne ovu tanju ljetnu verziju. U toj spiritualnoj kontemplaciji prekinuo me granični prijelaz ... SR pola minute, RO pola minute. Ovaj prvi je uobičajen sa svojih pola minute, osim ako u kućici ne bude neki od mlađih policajaca pa se razvije kraća analiza ponude austrijskih motocikala ili potencijalno zgodnih destinacija u bližoj okolici. Za razliku od ovih prvih, rumunjskih pola minute na graničnom prijelazu je novost ... apsolutna i svakako pozdravljena. Sve do sada to bi bilo pomalo zbunjujuće okretanje i pregledavanje hrvatske osobne iskaznice, nakon toga tražili bi prometnu i kuckali nešto po terminalu ... i prođe vrijeme. Sada ništa od toga. Policajcu koji je stajao vani u desnoj traci - jerbo sam lijevu uredno i lagano zaobišao - pružio sam osobnu, on ju je tek na sekundu pogledao i vratio mi je uz ljubazni "tenkju". Hvala i tebi ... odoh ja uz Neru. Ni sam više ne znam koji mi je to put da se vozim ovim krajem, ali još mi je zanimljivo i još mi nije dosadilo. I uvijek ugledam nešto novo. Uglavnom, s ceste 57 skrenem na lokalnu cestu 571C uz rijeku Neru i vozim kroz sela do izlaska na Dunav i cestu 57A. Ova cesta je u prilično raskupusanom stanju i nakon cca 25 km opet se - kod mjesta Pojejena - spoji s cestom 57 koja prati Dunav do Orşove. ...

... Bela Crkva, subota, pola osam ujutro. Dan se taman odlučivao hoće li ostati djelomično oblačan ili će ipak postati pretežito sunčan. Još dok sam hodao oko Glavnog jezera prevladala je druga opcija tako da mi je zbog toga i doručak - kajganica, mekani sir, paradajz i jogurt - još bolje pasao. Prvo fruštuk, ondak na put. ...

... Odlazim s crvene pumpe i vrtim film u glavi kako je iduća stanica Mad Max na beogradskom ušću ... i već krajičkom oka vidim da pola kilometra ispred mene - taman ispod petlje - nešto nije u redu. Sve stoji ... baš sve. A dobro, još sam se idućih stotinjak metara zanosio idejom o nastavku do centra malo zaustavnom trakom malo po sredini između kolona ... sve dok nije bilo jasno vidljivo da baš baš nema mjesta za slične egzibicije. Ništa zaustavna, ništa između kolona ... opći je krkljanac, puno ljudi je izašlo iz vozila i sjede po ogradama ... a ovi zadnji koji su ušli malo prije mene već gasiraju u rikverc. Sva sreća pa sam petlju prošao jedva stotinjak metara. Traži se brza reakcija ... veslam unazad a ovi ispred mene voze u rikverc i prolaze me neugodno blizu. Neka je velika nervoza u zraku. Kad je vrag malo jače odnio šalu, u sekundi okrećem za 180 i zadnjih pedesetak metara odvezem u kontra smjeru i ubacim se u desni odvojak koji ide nemam pojma kuda ... a očito je da i svi koji su se izvukli iz ove gužvetine skreću isto tamo. Dapače, cijela kolonica dolazi iz kontra smjera sa istočne strane petlje. Nekoliko dugačkih sekundi kasnije vidim da sam na autobanu/obilaznici koji ide za Novi Sad ... OK, nije loše, znam kako od NS doći do BC. Na ovom dijelu A1 do sada još nisam bio, barem ne u ovom smjeru, tako da mi okolina na prvi pogled nije poznata. No, nije prošlo dugo i pojavio se prvi odvojak i tabla na kojoj se spominjao Zemun, ako se dobro sjećam. Ma super, pa ovo na kraju i neće biti veliki gubitak vremena ... barem se nadam. Krenuo sam iz ZG tek u jedan iza ručka a ostao mi je još solidan komad puta. Vremena u izobilju baš i nema. Uglavnom, odvojim se desno i nađem se na prilično uskoj cesti s dvije trake u svakom smjeru i s milijun semafora, sve na kratkim razmacima. Iza toga okrećem lijevo i prelazim most - nagađam da je to ovaj novi Pupinov most jer također ne prepoznajem okolinu - i opet izlazim na cestu bez kraja i konca ... nikako da skužim gdje sam i kamo bih trebao dalje. Sve dok se na jednom putokazu nije spomenulo Pančevo ... aha, sad znam gdje sam ... same gas. I onda me kao zvijezda repatica u pola vizira od kacige raspali smrdljivi martin. A ništa ... skreni, stani, izvadi iz gepeka mokre maramice i briši. Nekim čudom, kasnije od Pančeva pa do Bele Crkve nije na cesti bilo nikoga oko mene. ...

Fensi šlapice na cesti od katrana FuelRange je na nuli zadnjih barem 20 kilometara ... a benzinjare nema na vidiku. Da je ovo prvi puta da se tako ponaša možda bi me i natjerao u laganu nervozu, no to je samo jedna od stvari koje austrijanci u svom sveopćem Ready-To-Race zanosu još nisu apsolvirali. Na to se jednostavno treba naviknuti ... jest da ispočetka znade živcirati ali nije prestrašno. I kad se benzinjara konačno ukazala, i ja konačno natankao do čepa ... jedva trinaest litara. Što znači da je litrica još uvijek ostala u crnoj rezervi. To je bilo negdje oko Nove Gradiške, i sve do Batrovaca ništa se bitno nije događalo. Sad baš da je u Batrovcima nešto specijalno, i nije ... ali mora se malo usporiti zbog graničnog prijelaza. A tamo sve uobičajeno: na RH prijelazu čitava dva auta ispred mene i riješim sve za minutu; na RS strani barem 120 metara kolona i riješim sve za minutu i pol. Sljedeće zaustavljanje, po običaju, tek na crvenoj pumpi prije Dobanovaca. Obično ovdje odradim napitak i zalogaj, no čini mi se da će se ovaj običaj preseliti na neko drugo slično mjesto ... žuta buljava ptičurina i nije bila loša, no sendvič je ispod svake kritike. Koliko se sjećam, a sjećam se, nije ni prošli put sendvič bio kakav bi trebao biti - svjež, jeli - pa je vrijeme da mijenjam lokaciju. Dali malkoc prema zapadu ili malkoc prema istoku, budem utvrdio prvom prilikom. ...

@srbac - Asfalt je cijelim putem, osim komadića makadama na graničnom prijelazu s CG ... mislim da se jedan dio i vidi na nekoj od fotografija.

@dtesic - Selcë i Tamarë ... pada mi na pamet i noćenje na jednoj od ovih lokacija. Doručak s pogledom na planine mora da je fenomenalan doživljaj.

Hvala.