... Dan drugi, opet mokar asfalt i opet dosta oblačno nebo. Prognoza i nije tako loša pa se ne sekiramo oko dvije ili tri kišne kapljice koje su se ukazale na šoferšajbi dok smo se vozili prema pristaništu za riječne brodove. Parramatta Wharf, pristanište na rijeci Parramatta, nalazi se otprilike na uglu ulica Phillip i Charles, katamaran kreće nešto iza osam sati a vožnja do zadnje stanice - Circular Quay u Sydney CBD - traje oko sat i četvrt. Lexusa smo ostavili u najbližoj zgradi parkirališta i budemo ga pokupili na putu nazad. O tome kako budemo išli nazad još nismo odlučili, ali se spominju opet neka prijevozna sredstva koja ne koriste cestu. Radni je dan i tek je osam sati, vrijeme nije savršeno i zato je pristanište prazno. Odlično, kao da smo na privatnom izletu do Sydneyska opere uz lagani obilazak luke i pogled na grad iz ptičje perspektive. Tako će to sve nekako i biti ... i opera, i luka, i ptičja perspektiva. ...

... Kroz dućan smo prošetali, neki su štogod i poslikali, u kafiću smo odradili croissant i crveni Chinotto, pogledali smo kakvih motorića imaju na displayu, detaljno smo pogledali i kakvih konobarica imaju ... sve fina roba u ovom dućanu. U laganim lamentacijama uz kafcu i crveni sokić zaključili smo da smo danas prevalili solidan put, uglavnom po Parramatta Road te da smo se jako jako približili centru, odnosno onom dijelu Sydneya koji se naziva City ili se spominje kao Sydney CBD (Central Business District). Da, to je onaj dio Sydneya poznat sa razglednica, iz dokumentaraca, Travel Channela i sve tome slično. Da, tu spadaju Sydney Opera House, Harbour Bridge, Circular Quay, Darling Harbour ... Generalni je zaključak da bismo sutra mogli skoknuti do tamo, onako čisto turistički. I još je generalniji zaključak da tamo sigurno ne budemo išli autom ... promet je ubitačan i bez ulaska u centar. Motorima? A ne, to bi bilo vrlo suicidalno a nametnulo bi i pitanje kamo s moto garderobom. Brodom ... do centra budemo išli brodom. Katamaranom, da budem maksimlno precizan. Do centra budemo išli katamaranom rijekom koja se iza Harbour mosta ulijeva u južni Pacifik. I kad smo to sve fino izdogovarali pozdravili smo se s konobaricama, uvalili se u Lexusa i po Parramatta Road - uživajući usput u klasičnoj australskoj arhitekturi - nazad u bazni kamp. ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

@Ćale @K_A_W_A - Nemojte smetnuti s uma da je Sydney tržište od 6 milijuna ljudi ... to je četvrtina cijele Australije.

... The House of Simple Pleasures ... po imenu bi se reklo da se radi o nekom simpatičnom lokalnom kupleraju, dovoljno povučenom u sporednu ulicu da baš ne bode oči, a s druge strane relativno lako pristupačnom da se customeri ne pogube tražeći ga. Zvuči stvarno super, no ipak se ne radi o lokalnom kupleraju, a nije baš da je povučen u sporednu ulicu. To je australski Flagship Store branda Deus Ex Machina, skupine customizera koja se prilično uspješno snalazi u komercijalnim vodama. Ima tu i dalje simpatično složenih i presloženih motorića, ali ima i moto opreme, garderobe, knjiga, bicikala, surferskih artikala ... sve lijepo upakovano u odlično uređen moderan dućan plus pripadajući kafić i restorančić. U istom zdanju - adaptirana stara tvornička zgrada od nemalih 1600 kvadrata - nalazi se i moto radionica gdje nastaju neki od prepoznatljivih Deus Ex Machina motorića. House of Simple Pleasures nalazi se također na Parramatta Road, u dijelu grada koji se zove Camperdown, dosta dalje na istoku i dosta bliže "centru" grada, odnosno onom dijelu Sydneya prepoznatljivom s TV-a ili ostalih medija. Ostavili smo ga za kraj današnjih Sydneyskih obilazaka jer bi svaki dućan nakon njega mogao izgledati ili ofucano, ili presterilno, ili jednostavno bezveze. Ovo nije isključivo moto dućan i uopće ga ne treba gledati niti doživljavati u tom kontekstu ... iako je njihov (Deus Ex Machina) core business i dalje prodaja motocikala i dijelova za motocikle. ...

... ...

... Ovako siti, napiti i potpuno regenerirani dopustili smo si test čvrstoće karaktera: otišli smo do velikog dućana Victory i Indian motocikala. Dokazali smo sami sebi da nam niti polutonski cruiseri ne mogu ništa ... nismo ništa kupili, niti na jedan motor nismo sjeli ... iako nas je blagoglagoljivi salesman - inače Belgijanac - uporno na to nagovarao. Ali se mora priznati da je dućan odlično opremljen i kvalitetno uređen. ...

... Kako smo sišli nazad u glavni prostor, tako smo se odjednom sjetili da smo gladni ... a taj se problem ovdje lako dovede u red. Negdje iz onog HD dijela trgovine postoji prolaz kojim se direktno ulazi u susjedni restoran - zove se "nonna & co" - i ne treba nikoga čuditi kada vidi da se unutar restorana nalaze prkirani jedan plavi HD i jedan crveni Ducati. Osim ukusnog interijera, kvaliteti restorana svakako doprinosi i ukusna hrana. A i pifce je bilo odlično, lagano i osvježavajuće. ...

... ...

... I kako smo se uvukli u razgovore o Desmosedicijima, Superleggerama i ostalim egzotama, ispliva nekako informacija da negdje na katu ovog zdanja, zatvoren za posjetioce i prilično škrto osvijetljen, postoji mali ali specijalni - nazovimo ga "klubski" - prostor. Neki fini motorići su gore ... eto, uz pratnju jednog od poznatih djelatnika Frasera, možemo nakratko skoknuti gore. A gore Alibabina pećina. ...

... ...

... Momku iz HD ekipe koji nas je snimio odmah po ulasku dali smo znak da nema potrebe da se uzbuđuje oko nas, malčice smo se prošuljali oko nekoliko tona nagomilanog željeza i skoro se neprimjetno izblendali u crveni dio ove ustanove američko-talijanskog prijateljstva. A tamo se moj Vader odmah zapričao s nekim momcima - fina ekipa, upoznali smo se u sekundi - neki su prije radili s njim a neke poznaje tko zna odakle. U dućanu nema šta nema, tako uostalom i treba biti u Pravom Dućanu. Ako me odmah po ulasku sa strane dočeka 1299 Panigale R Final Edition daljnji komentari su pomalo suvišni. A možda i nisu ... ima tamo i opakijih stvari. Recimo, jedan dio koji je od prodajnog odvojen staklenom sound-proof, fire-proof i fool-proof barijerom. Odmah u prvoj liniji vidim Desmosedicija i tri Superleggere, svi uredno registrirani. Iza njih nazire se još nekoliko crvendaća, među njima i nekoliko trikoloraca ... šta je ovo? To sam pitanje postavio prvom djelatniku koji je prošao kraj mene ... kaže mi da su to motocikli na čuvanju. Neki vlasnici se osjećaju sigurnije ako su im bebe u određenim periodima parkirane ovdje. OK, nije mi to nepoznanica, nešto slično postoji i kod domaćeg Ducati zastupnika. ...

... ...

... Ovo je bilo iscrpljujuće, i fizički - nakupilo se kilometara šetajući okolo - i mentalno - hoću li Wide Ass Kit i girder prednju vilicu, ili bih ipak hardtail okvir i klasičnu vilicu. Eto ga, treba sad na detoksikaciju od detoksikacije. A trebalo bi razmisliti i o kakvom obrokiću. Još kad bi se te dvije potrebe nekako mogle odraditi u komadu, bilo bi to genijalno. A može se, znade Darth sve tajne dobrih moto trgovina i moto servisa ... nije tu od jučer, kao ja. Pali Lexusa i gas (ne brže od 80 jerbo su kamere s radarima nakenjane svuda po gradu, pazi da ne voziš po Bus Line, pazi na ograničenja od 40 u školskim zonama, pazi na ovaj drek i pazi na onaj drek ...) još sedam-osam km niz Parramatta Road, skroz do izlaska na M4 (poznat i kao najveće parkiralište u Sydneyu). Kamo idemo i šta ima tamo? Ne znam šta je but it looks promising ... poveliko zdanje, iznad ulaza veliki Ducati logo i još po fasadi skice poznatih trkaćih staza. Ovo ne može biti nedobro. Jedva čeka da uletimo unutra i da se očima napasem raznih crvenih delicija, da istjeram iz glave ugravirane malteške križeve, plamene jezike i felge od dvanaest cola. Skrećemo na parking, izlećem iz Lexusa ... i skoro se prevalim preko 350 kilograma uparkiranog V-Roda. Ideeeš, jeli ovaj Vader nakanio da me ubije već prvi dan u Australiji ili sam nešto bitno propustio? Ovo drugo je u pitanju ... nešto sam bitno propustio, blinded by the red logo. Fraser Motorcycles veliki je diler Ducati i Harley Davidson motocikala. S lijeve strane zgrade je ulaz u Ducati prostor a s desne strane se direktno ulazi u HD prodajni prostor. Unutrašnjost je "monovolumenska" i Ducati i HD dijelovi dućana se lagano pretapaju jedan u drugoga negdje po sredini ... netko je ovo jako dobro isplanirao, dizajnirao, opremio i do u detalj dotjerao. Dućan je tako dobar da bih tu mrtav hladan čak i HD-a pazario ... ima jedan krasan narančasti, išao bi mi dobro uz postojeći Power Wear apparel. ...

... ...

... U moru svega i svačega, i potrebnog i nepotrebnog, i smislenog i besmislenog, nekako mi je najveću zabavu činilo "virtualno" slaganje customa. Kako i zašto? U nekoliko proteklih godina nisam mogao ne primjetiti hrpetinu serijala po raznim TV kanalima (Discovery, NG, Viasat Explore ... ) kojima je zajednički nazivnik bilo sastavljanje custom motocikala. Sve nešto ručni rad, sve nešto majstori harače fleksericama i brusilicama ... strojno se valjaju blatobrani i rezervari, tapetari rade čudesa od sjedišta a lakireri svršavaju na airbrushevima sa šljokicama. I onda netko za to istovari pune tačke novaca. Danas se te tačke koriste drugačije: lijepo uzmeš tačke, ušetaš u MCA, prolaziš kroz redove polica i samo dijelove nabacuješ na te iste tačke ... najprije se natovari okvir u kojega je već ugraviran VIN broj, iza toga se izaberu kotači, pa potom rezervar, vilica, blatobrani, tankić za ulje ... može se pokupiti već gotovi Wide Ass Kit, za ljubitelje masivnije pozadine. Nakon toga treba prošetati do zida na kojem su gotova sjedišta, s poda treba pokupiti neki od auspuha ... i eto skoro kompletnog customa. Agregat se ubaci od bilo kakvog raskašikanog Harleya, potroši se još šaka ili dvije šarafa, dvije-tri pikse farbe u spreju i eto ga. Može li lakše, brže i jednostavnije ... custom za svakoga, custom iz špeceraja. ...

... Za detoksikaciju od predoziranja karbonom, frezanim aluminijem, magnezijem, šarenim bojicama i crvenim kožnim sjedištima, nakratko smo skoknuli do jedne od trgovina iz MCA (Motorcycle Accessories Supermarket) lanca. Trgovina možda i nije pravi naziv za ovo zdanje ... hangar je puno precizniji opis. Svega u tom hangaru ima, ali baš svega. ...

... A onda mi vrag nije dao mira pa sam zirnuo iza vrata na kojima je pisalo "Service dept. Authorised Personnel Only". Bome i tamo je bilo svega lijepoga. ...

... ...

... Samo dva i pol kilometra dalje Lexusa parkiramo u društvu talijanskih kineza - ili kineskih talijana, kakogod - i prošetavamo se do ulaznih vrata našeg idućeg odredišta. Onih maločas spomenutih 40K AUD iza ovih vrata i nisu baš neki naročiti novci ... "MV Agusta Parramatta, Official Factory Trained Dealer", tako je pisalo iznad ulaznih vrata. A iza vrata deluxe slastičarna ... Brutale 800 RR, RVS #1, Brutale 800 RR LH44, Brutale 800 RR America, Brutale 800 RR Pirelli, Brutale 800 RC, Dragster 800 RC, Dragster 800 RR, Turismo Veloce Lusso, F3 675 RC, F3 800 RC, F4 RR, F4 RC, F4 LH44 ... i još Camierova F4 koja ih sve s visoka gleda. Svako Agustino specijalno izdanje koje postoji ovdje se može pronaći ... nisam ni znao da ih je ovoliko. Ovih "običnih" modela tek pokoji komad tu i tamo. Volio bih znati čisto onako iz znatiželje, kako postignu one nijanse crvene, zelene i plave boje ... duboke, zasićene ... i koliko tu slojeva bezbojnog laka ide preko svega. Boje gotovo da izgledaju trodimenzionalno. Strava. Hajde, nije da i prije nisam vidio Aguste na gomili, no ovo ovdje izgledalo je kao na porno setu. ...