Nista tacnije nisam procitao. Slicna situacija prekjuce, vozim sa devojkom lagano na putu od Cuprije ka Paracinu i nailazimo na crveni motor sa poluoklopima (rekao bih nesto tipa Ducati 620 Sport) koji vozi decko u sorcu, dukserici i sa otkopcanom kacigom, podosta ispod ogranicenja. Lagano dajem levi migavac, pogledam preko ramena, sve po PS-u, preticem ga i dalje ostajuci na brzini od oko 70 na sat. Nigde nikoga na putu sem nas.
Kako sam se vratio u svoju traku, nastavljam voznju konstantnom brzinom nepunih pet sekundi, blago okrecem volan udesno i naginjem se neznatno ulevo kako bih izbegao nesto u sredini svoje trake kada me gospodin pretice na doslovno pola milimetra od kofera i leve noge devojke, i dalje u nasoj traci zavrcuci mucenog Dukatija za koga mislim da ima mogucnost da razmislja, debelo bi se pitao sta je skrivio da se nadje u takvoj situaciji.
Nisam ni stigao da reagujem, jer nisam mogao da ga ocekujem u mojoj traci, na toj razdaljini, ali verujem da je izuzetno sposobni vozac nepogresivim sposobnostima dzedaja vec uvideo da kuda cu ja ici i u skladu sa tim munjevitim reakcijama korigovao svoju putanju kako bi me bezbedno, a opet dovoljno blizu obisao da bi pokazao mojoj devojci kako je on ipak pravi izbor za nju i da bi na prvom skretanju trebalo da je prebacim na njegovo zadnje sediste.
Sve se dobro zavrsilo, ali je u vazduhu ostao nepogresivi miris leka za nesto sto ja volim da zovem sindrom omalenog falusa.