Evo i ja da podelim nesto, pogotovo sa mladjom publikom. Kocenje na motoru se radi sa obe kocnice ali je prednja mama, to svi znaju. Zadnja je vise za stabilizaciju, neki je uopste ne koriste, ja volim da kocim i prednjom i zadnjom mada zadnju pustim kada se motor stabilizuje i nagne se napred usled dobrog ugriza prednje kocnice. Ako zadnji tocak prokliza, nista strasno, plese motor, plesem i ja, namestimo se i nastavljamo dalje. Kada prednja prokliza, par puta sam u pocetku neiskusno stisnuo kocnicu panicno, motor je odmah poceo da roni levo ili desno, sreca pa sam isao polako i nista se nije strasno desilo a i vozio sam biciklu od 100+ kg. Jednom sam imao i udes, nakon toga osecaj na prednjoj je uvek prisutan dakle nema naglog stiskanja vec kao sisu kad stiskam. Tu zapravo dolazim do tog problema da sam se uvek bojao jako stisnuti prednju jer sta ako blokira. Nakon kupovine TDM 850 koji ima relativno dobre kocnice ali je tezak bas dosta, naglo kocenje vise nije tako jednostavno i zahteva stisak na prednju kocnicu. Nije to vise bicikla od 100 kg. I tu se setim saveta sa foruma da je potrebna vezba i vezba jer sva teorija sveta ne moze da te spasi kada ti kreten nabode kocnicu ispred tebe. I tu ja odem na parking i sve jace i jace kocim. Dosao sam do trenutka kada primenim pritisak toliko da skoro blokiram tocak ili ga malo blokiram i instiktivno pustim pa prihvatim opet da kocim. Zakljucio sam da se ne treba plasiti ako klizne prednji tocak jer se nece nista strasno desiti, ako se pusti odmah kocnica, i onda opet stisak progresivno "do koske" tj momenta pre proklizavanja. Tu je jako bitno razlikovati dve stvari: ako se odmah naglo stisne kocnica do panja, letis s motora, nema spasa. Ako se progresivno stiska i povecavanjem pristiska dodje do proklizavanja, samo otpustiti kocnicu i ponovo progresivno stiskati, nece se nista strasno desiti. To mi je dalo vece pouzdanje jer sada znam da mogu iskoristiti kocnicu do njenog teoretskog maksimuma (naravno zavisi od temperature asfalta, trenja podloge, gume, vlage itd).