Imam 25 godina. Vozio sam automatik od ortaka i one skutercice kineske. 2013 godine sam prvi put seo na motor, ljudi kazu moped, u pravu su donekle. Masina koju posedujem je Yamaha TZR 50, vozi se sa PSP. Kupio sam ga nasviranog, ima malossi kit od 86 kubika, sportski auspuh sa rezonom za tu kubikazu, sportski filter za vazduh, high performance lamele, nova veca kljesta prednje kocnice, pancirna creva prednje i zadnje kocnice a bio mu je promenjen i prenos tj. napred je bio zupcanik od 15 zuba a treba 12. Motor, moped, je mene sa mojih 195cm i 102 kg bez problema terao do 110 km/h a uz teranje u crveno do kraja, kada nema vetra do 120+ km/h. Nikada ranije nisam vozio nista sa menjacem. Ucio sam na parkingu ispred garaze, saltanje, kocenje, ubrzavanje, da pronadjem neutral iz prve, da mi se ne ugasi kad krecem, sto puta mi se ugasio dok nije dosao jedan covek i rekao da pustam i kad osetim da hvata samo dodam gas i to je to..nema proklizavanja lamela, lepo krece. Ovo zvuci sve glupo i osnovno sada posle 11 000+ predjenih kilometara od maja meseca do sada, s tim sto zadnjih mesec dana vozim sporadicno, ne svakodnevno kao dok je bilo toplije. Imao sam saobracajku posle malo jace od nedelju dana kada sam poceo da ga vozim po putu. Od opreme sam imao samo kacigu, homologovanu. Sve se dobro zavrsilo, sa rupom na laktu, zavojima na laktu i kolenu. Odbolovao sam i za par dana, jos u zavojima, otisao da kupim jaknu i rukavice, i zeni jaknu, kada krenemo da se vozimo zajedno. Klasicno oduzimanje prvenstva, zbog toga se sve desilo. Na motoru sam, ne ja, nego majstor i ja sa njim i njegovim sinom, uz zaprljane ruke i mali milion pitanja, promenili ulje, cistili filter, stavili novi oklop i prednji blatobran, jer je stari bio u komadima posle saobracajke, stavili gume, menjali pakne, popravljali bocu od hladnjaka, menjali lanac i lancanike, vratili fabricki odnos prenosa, stavili deblji lanac da se ne razvlaci kao ovaj sto je bio na njemu fabricki, i dalje ide 110 uz navlacenje u crveno ali ima mnogo vise snage i dodje tamo za cas. To je moj R, za neke je moped i slazem se, jeste. Ipak, vozim R motor, makar po geometriji, oprostio mi je par klizanja, par puta smo sisli malo s puta, naucio sam da sijem krivine, naucio da visim s njega kad mi se hoce. Naucio sam puno. Jedna od stvari koje sam naucio je da volim brzinu ali vise od toga volim da putujem. Sledeci motor je sport adventure. Ako bude bilo zdravlja i novca, za drugi motor cu da kupim neki R.
Ovo sto sam napisao je samo neko nabacano iskustvo. Moja romanticna prica sa motorom. Cini mi se da zuris. Ako bi vozio R, kupi nesto slicno, prezivi i stvori ljubav i postovanje, pa vozi posle sta ti se hoce. Nisam ti ni mama ni tata, svejedno mi je. I meni je smesan zvuk koji mi izlazi iz auspuha. I nekim drugim ljudima je. Za par godina, vozicu i ja masinu. Pustite me da zujim prvo, da osetim, da gledam nebo i asfalt svojom ocima. Kubikaza je manja. Ljubav je ista. Polako, ima vremena, uci i stasaj u pravog motociklistu. Nemoj biti samo lik sto vozi motor.