Posle spusta sa Divčibara i jako lepog asfalta, uskoro sam prešao na put u izgradnji, što i nije bilo toliko loše jer je po putu bio posut nabijeni šljunak. Poučen ranijom offroad vožnjom pustio sam mašti na volju i sejao prašinu iza sebe [emoji16] Posle rekao bih dvadesetak kilometara igrarija vraćam se na dobar asfalt i ubrzo stižem do Drine. Zastajem da malo uživam u toj predivnoj kristalno čistoj reci, i ubrzo se odlučujem da je pratim sve do Loznice. Put fenomenalan, sa blagim krivinama. Tu se opuštam i dajem po gasu. Krivina za krivinom, reka sa leve strane koja me prati, prava lepota. Dok tako vozim krivinu za krivinom, zastajem par puta i pitam prolaznike koje mesto preporučuju za predah pored reke. Dva prolaznika za redom su rekla Etno Selo Sunčana Reka, i nisam se puno razmišljao... Par kilometara pre etno sela me prati lagana kišica. Po dolasku, odmah pronalazim mesto za motor. Mesto predivno, prepuno raznih aktivnosti, jahanje konja, vožnja ATV-a, itd... Stolovi se protežu pored same reke, iako lokalci kažu da je mesto skupo, prijatno sam se iznenadio niskim cenama u odnosu na ostala etno sela slične veličine i kapaciteta. Uskoro kišica staje i ja se opuštam uz pivo pored reke. Iako je klopa bila planirana, Stanin dorucak je i dalje zauzimao pun kapacitet. Pod utiskom divnog dana, odlučujem da je vreme za povratak kući. Pošto nisam uspeo naći ništa zanimljivo na putu za Beograd, biram najkraću rutu do kuće. Sledi sređivanje opreme, i priprema za novu radnju nedelju [emoji6] Poslato sa WAS-LX1 uz pomoć Tapatoka