Ajmo dalje, dobro je pocelo. Malo preozbiljno za mene, ali ja sam ionako zuta banana :-)

Kao i uvijek, odlican still, mladi Bukowski :-)Ti i ja bi skupa mogli napisati bestseller :-)

Bit ce mi drago

hvala na reklami za moje malo mjesto :-)

Lipo. Ajde molim te napisi ili stavi i sliku rute do tamo. Hvala

Idemo, Pavle, od mora do mora...

Lipo slikano i napisano, pa evo i par dodataka: kafic sa nadrkanim konobarom je Bella vista, i pogled je kao na slici, ali osim toga nema nista. U Orebicu nisi stao na poll position, nego na traku sa koje se lokalci okrecu na parkingu. Red za trajekt je 10m lijevo od tvog motora . Drugi put cekaj u hladu ispred znaka kraj te metalne ograde. Nisi jeo hobotnicu, nego sipu :-) I drugi put se javi kad dodjes na Korculu :-)

Ja kakav sam, upisem Du kao pocetnu i BGD kao krajnju, pa di me odvede :-)

Haha, Put-opis...

Nemam pojma, ali ovi linkovi se cine OK: http://www.bestbikingroads.com/motorcycle-roads/motorbike-rides-in-italy-/umbria-toscana-marche--___11524.html http://www.cimt.it/toscana_roads.htm Cisto onako, ako ti je samo do krivina, zasto Toscana? Krivina ima svugdje ( osim u Belgiji :-)

Ovako cu i ja dogodine, rastegnut na par mjeseci :-) Ovako sve postavim u jedan dan, i onda me niko ne sljivi cijelu zimu :-)

Odlicno. Samo pisi dalje :-)

Sad moze i snijeg padat, hebe me se. Pocelo je pocelo :-)

Hvala jos jednom, i do drugog motopisa, pozdrav

Svaka cast za voznju ovakvim putevima

Kao i uvijek, uzivancija za citanje i gledanje. Hvala puno na trudu pisanja i dijeljenju sa nama. p.s. i hvala na citanju mojih motopisa . Lipi pozdrav iz Norveske

evo jesam koliko sam stigao. Hvala

Jos malo videa sa Hochtera Izlazimo s Grossa i nastavljamo po A do SLO, a onda i do HR, tj. RI. Odluka je da ne damo bezobraznim austrijancima eure za vinjetu, a isto tako ni jos bezobraznijim slovencima, jer sta oni misle, da mogu imati i do 50 puta jeftiniji prijevoz auto cestama, nego mi u HR, koji uredno placamo cestarinu... Sto znaci da stajemo u Louisu, majci svih moto trgovina, naravno, ako teta GPS pronadje Villach. Teta GS se samo smjeska, i kaze da je vrijeme za presvlacenje i kavu. Dok neki perverznjaci slikaju lijepu belgijanku, ciji decko se pravi da to ne vidi (iz sigurnosnih razloga) Ostali piju kavu na miru i zajebavaju konobaricu. Kupujemo u blizini poklone z Robijevu zenu i klinca, jer su nam obecali toplu juhu za veceru, jer cemo mi kao stici do 1930. Teta GPS nas kulturno obavjestava da je to moguce, ako sad krenemo i vise ne stanemo nigdje. Ali mi znamo bolje, i svadjamo se s njom. Tako da smo na kraju dosli u 2130.O tom malo kasnije. Kroz A je super, nalazimo Loius, i kupujem svasta nesto, ja sebi donji dio kisnjaka za 19,99e , jer je moj kratak kad sjedim. A na motoru uvijek sjedim. Rucamo u blizini Louisa, gdje prtljamo sa nikakvim njemackim, dok nas konobarica ne prekida s pitanjem: sto cete, bolan,jesti? Svi problemi rijeseni, trpamo 4 burgera s krumpirima, i idemo dalje, prema SLO. Smjeskamo se policajcima usput, jer ja vodim a vozim na tempomatu, tocno prema znakovima. Pocinje uspon na neki prijevoj izmedju A i SLO, i to je najludji koji smo dosad presli. Nemam pojma kako se zove, tu je nekad bila granica. Serpentina na serpentinu, kratko izmedju, ne mozes brze od 40kmh, ludilo. Vec smo pomalo i nervozni kad gle Kranj. Super. Ulazimo u Kranj, za 5 min izlazimo iz Kranja, za jos 2 ulazimo u Kranj. Koja je ovo p..a materna? Ja branim tetu GPS, koja mi zahvaljuje vodeci nas kroz centar Ljubljane, sa svih 27 semafora. I svi crveni. A kraj radnog vremena i svi idu doma. Napokon se iskobeljasmo iz grada, ali nam je tesko se drzati u grupi, jer jedan stalno kasni, i ne zeli preticati kad i ostali, i to stvara problem. A kolone ogromne. Odlucujemo se da cemo nas dva brze, a njih dva sporije, i naci cemo se u nekom malom granicnom prelazu koji vodi na Delnice. Nas dva ga prasimo jaaako puno preko ogranicenja, i nakon sat vremena najbolje voznje ikad, prelazimo ganicu. Dolaze i druga dva, i Robi, kao lokalac, preuzima vodstvo. Ja nikad nisam brzeg HD-a vidio. Jedva ga pratim do Delnica, gdje se prikljucujemo na AC. On i dalje pici, oko 150, iako sam ja morao 120 po Italiji, i gubimo Driftera u retrovizoru. Mrak je, zima je, cekamo ga nas 3 ispred izlaza sa AC, a on nakon 5 minuta prolazi i mase??? WTF? Sasa se baca u potjeru za njim, a Robi i ja u njega doma. 2130 je. Juha se ohladila, ali zena podgrijava, dolaze i Robi i Sasa, klinac se veseli HD modelu na poklon, i svi se opustamo, iako pomalo i tuzni sto je ovo skoro kraj. Sasa produzava za Pulu nakon vecere, a ja i Drifter spavamo kod Robija. Sve do 0430, kad se ja dizem, i uz Robijev ispracaj, krecem doma. 2 stajanja na AC, od Rijeke do Ploca, krenuo u 5 , u 10 bio u Plocama. Jedan trajekt do Trpnja, pa drugi do Korcule, i oko 13h sam doma. suma summarum: 5 dana (meni) ovoliko km Orebic gledam kupace i stenjem u opremi troskovi: nemam pojma, znam da smo potrosili svih 4x100eura, a spavanje smo placali karticama. Nadam se da ste uzivali u ovom putovanju s nama. Opleti

Heiligen blut Dolazak na Gross rampu Voznja po Grossu Vodopad Tu stajemo na prvo slikanje, ponosni kao Vinnie pooh (ili mozda magarac, jedan od ta dva). Dok se ostali presvlace, Robi i ja zamisljeno gadjamo mrmote kamenjem. Vrijeme je za dalje, pa tako smo blizu. I napokon, evo nas Na prakingu se iz nekog razloga chopperi distanciraju od mene Ali ja sam navikao na samocu, a ovako se i bolje vidi kakvu zvijer vozim Setamo, divimo se ledenjaku, planinama, muzejima (slike ipak necu stavit od muzeja,da ne davim, ali svakako vrijedi obici) Dobro, mozda samo jednu ili dvije Divimo se i lokalnim ljepoticama A onda kupovina suvenira, gdje otkrivamo da ima i pive i cokolade i jegera... Neki bas i nisu za kulturni shopping Evo jos malo slikica I naravno, legendarna fotka svjetskog putnika i vjestog navigatora pive i jegeri popijeni,vrijeme je za dalje, idemo prema Eiseen necemu, i kako se penjemo prema gore, shvacam da novonastali ledeni vjetar bas i nece otpuhati oblake koje vidimo. Porlazimo kroz Hochter tunel, temperatura je pingvinski ugodnih 6C, i na izlazu iz tunela, oko 1km dalje, stajem da pitam ekipu kako su. Robi gleda u Sasu i prica sa mnom, govoreci mi da vec 10m ne vidi nista od magle i kise. Tako ne vidi ni mene jer gleda u Sasu. Ja isto tako ne vidim dalje od jene bijele crte na cesti, i ne uzivam kad se nadjem odjednom iza bicikliste, ili ispred kamiona. Odlucujemo da je ipak vrijeme za povratak. Slikanje iza tunela, suveniri, razmjena brojeva s ceskim natjecateljicama za Miss Gross, i idemo nizbrdo, u toplije krajeve. Poslije mi je prijatelj rekao da je tada vec padao snijeg na Eissenu ili tako nekako. Slike

Put se nastavlja u zakonskim okvirima brzine, jer su neki vec dobili cestitke od A policije s prijasnjih putovanja (kriminalci jedni) Ovaj dio A je divan za voznju, duge krivine, vecinom ravno, i osim par presvlacenja svakih sat vremena, sve je za 5. Vozimo kroz Linz (ja mislim) i semafori nas dave , ali onda napokon skrecemo na cestu prema Grossu, i uzivamo u usponu i okukama, jer je cesta fantasticna za voznju. I choperasi ovdje daju oduska svojim umornim masinama, dok ja lezerno sve to pratim,tj. vodim uz pomoc tempomata. Kako se priblizavamo Grossu, vidimo da vrijeme ispred nas mirise na kisu, i ja stajem sa strane da se dogovorimo. Kad pitam sto cemo, kaze ekipa, pa vidis da si stao ispred apartmana, 35e spavanje i dorucak. Ulazim unutra, impozantno visok i zgodan, da pitam ima li mjesta. Jer naravno svi drugi putopisi kazu da moras rezervirat bar 2 godine unaprijed, ili ces spavat na livadi s mrmotima i Milka kurv...kravama. Gazdarica je iz Kirgistana, muz Englez, sin zivi u Vankuveru, a tu je i susjeda iz kolumbije, koja je donijela kolace. Ja naravno to moram odmah probat (kolace, ne susjedu), i sve je dogovoreno (spavanje i dorucak, ne susjeda). Svako svoju sobu. Robi i Sasa imaju zajednicko kupatilo, ali kao sto rekoh na pocetku, ja nemam predrasuda. Chopperi parkiraju u garazu jer su od metala, a ja plasticar ispred ulaza jer sam balkanac. kisa je pocela taman kad smo parkirali. Tu sam stao Pogled na lijevo Pogled na desno pogled na parking pogled na dugu pogled s balkona Tu se popilo par pivica, kavica i rakija, i dojmovi se pretresli, jer smo svi sretni gdje smo i kako smo do tu dosli. Nakon sto je odavno pao mrak, idemo u sobe, i ja provodim sljedecih 6 minuta loveci ogromnoooog pauka, koji je nestao kad sam ga opalio izlizanom paucom, sto je stvorilo jos veci problem. Jer svi znamo, strasno je kad vidis pauka, a jos strasnije kad ga vise ne vidis. Utom mi u sobu ulazi i muhetina koja zunzara okolo sljedecih 15 m, dok i ona nije upoznala papucu. Lijezem, i spavam s jednim okom otvorenim zbog nevidljivog, ali vjerojatno ljutog pauka. Kojeg unjutro nalazim spljostenog ispod kreveta. Znaci, moje mortal combat vjestine su ipak jos prisutne. Jutro se budi suncano, gazdarica sretna jer joj nismo razbucali hotelcic, sprema fantastican dorucak, nakon kojeg ja cekam spakovan na motoru. Jer choperasi se presvlace u garazi. I krecemo prema Grossu. Uspon je za 5 , Heiligenblut mjesto izgleda fantasticno, ali Gross, to je zasto smo tu. Placamo naljepnicu iz prethodnog posta 25.5 eura, i nadamo se da cesta nece biti losa, kad ono, cesta kao iz snova, nema skoro nikoga, mos vozit koliko hoces. Udriii miki

Nakon pive i odgovaranja Driftera da ipak ne pojede kobasicu (ne sjecam se na kraju da li je ili ne), kupujem naljepnicu koja je 2 eura, a na Grossu je dobijes besplatno za 25.5 eura, i znacku, koja je ista kao i na Grossu, samo tu pise Stelvio. To sad sve znam pa se pravim pametan, a u tom trenutku nisam znao, jer je tek krenuo put prema Grossu. Do kojega smo dosli pomnim planiranjem: upisi u GPS Gross, i stisni zeleni botun na kojem pise : Idi. Ha, jeste li zadivljeni? Prvo se spustamo sa Stelvia, i to je sad cesta koju pravi bajkeri zovu " prava cesta za Stelvio". Je vam kiki, nama je draza ova od smjera Gavia, Gavie, Gavio ili tako nekako. Tu smo se hrabro spustili I hebali mater svim vozacima buseva koji dolecu prebrzo i lome presiroko. Ali su nam umorna i crvena lica biciklista vracala osmijeh na lice. Ko mi gleda u guzicu duze od sekunde, taj je peder Sasa mi se odavno cini kao vrlo nizak covjerk, a sad imam i sliku da to dokazem. Uopce ne znam kako dotakne pedale na Yamahi . https://www.youtube.com/watch?v=oZzwRi7jXsg Nakon spusta je bilo otprilike 2-3 tocenja goriva, 2-3 presvlacenja, isto toliko pisanja, i nakon kratke prepirke sa Tetom GPS, ponovno joj se pokoravamo i prelazimo nepostojecu granicu sa Austrijom. Ja mislim. Dio autoputa u Italiji je bio fantastican, kostao oko 3,60, i zbog samo dvije trake izgledao kao motoGP.Posebno kad operes rumunje na sportasima, s jako visokim antenanma na repu. CB stanice? Vrijeme i dalje suncano, i toplo. Odlucujemo se za rucak, i nakon sto pokazujem na neki fensi -smensi wine bar, ekipa iz retrovizora mi odmahuje srednjim prstom, pa produzavam i u 1455 se zaustavljam ispred nekog restorana , sa finom terasom. Krasna plavusa od 152cm me gleda ljutito i kaze da restoran radi to 15h. Colgate smjesak broj 6, i duboki muzevni glas mo pomazu da upitam molecivo: da li moramo naruciti do 15h ili pojesti do 15h? Led se otapa oko njenog srca, i moci nam cizme, i ona kaze da mozemo sjesti i naructi do 15h, a pojesti do kad hocemo. Super, 2 pizze, i dva gulasa koje smo vidjeli na susjednom stolu. Dok se opustaamo, koristimo usluge njihovih sanitarnih prostora, i razmisljamo da li se upustiti u kupovinu, za slucaj da tu noc provedemo sami Hrana je za 5, konobarica (crnka) isto, i kad je upitam zasto ima zavoj na nozi, malo se posrami, ali moj kolega Sasa uskace i kaze: on je doktor upravo za to, slobodno mu reci. Tako ja strpljivo slusam, slazem se dijagnozom mog kolege koji ju je pregledao prije par dana, i dajem par savjeta koje sam naucio od lipotice, tipa topli oblozi, hladni oblozi, mirovanje, i proci ce sve to samo od sebe za par tjedana. Ona je vidno impresionirana mojim znanjem, naravno. MILF cistacica , tj. zalivacica cvijeca me pita da li zelim da poprska motore, ja odgovaram da bolje da poprska mene, uvijek sam hito imati scenu kao u reklami za Pipi Tu cekamo hranu Tu smo vec pola pojeli U tom casu dolaze i Rumunji, koji su hladno odhebani od stane one divne plavuse ledenog srca, i iako pokazuju na nas , kao, zasto mi mozemo a oni ne, ona im odgovara; oni su vozili brze od vas pa su stigli na vrijeme. HD i Yamaha srca se sire od radosti na ovu recenicu, i zavrsavamo objed u miru, i pozdravljamo sa curama:

5 sati ujutro u Kanadi. Sjebo me jetlag. Pinokio nam je rekao da je do Stelvia 34km. Nos mu nije narastao, pa mu vjerujemo. To je naravno nista za sile zla kao sto smo mi, i jos pod dojmom gazdine kcerke i prijateljica, vozimo prema Bormio. Ili se kaze Bormiu? Gradic onako fino izgleda, neka rjecica, kafici, stekati, sve puno ljudi, savrsen dan. Nebo plavo, ko sto je ona pocetna prognoza i pokazala, di je na prognozi plavo, tu je bez oblacka, jel tako. Cesta savrsena, asfalt dobar, ali krivine su prilicno zeznute, pa lelujamo uz bicikliste, kojih ima 7463. Svaka ima cast, jer su vec na prvih 17m uspona crveni u licu i tesko disu, ali znam da su tu jer su slusali pravila: Ne doruckuj puno-ostavi za bajkere Vozi polako ( kao da i moze brze) Pazi se tunela jer su mracni i ostrih okuka Izbjegavaj sile zla Ako prezivis privh 4 km uspona, drugih 16 ce te dotuci Zadnjih 4 km su najtezi Kad dodjes na vrh tek si na pola puta Ima tu i skijasa, koji skijaju uzbrdo, i koji na skijama imaju tockice. WTF? Za njih su pravila jednostavnija: Koliko god se napatio, zivotni rok ce ti biti isti kao i drugima. Tuneli su stvarno u kurcu, i ja u zadnjem trenu primjetim da jedan cak ima i semafor, inace bih uletio u lijepo sranje, i naslagao 3 choppera na sebe, a sebe na ferarija ispred . Uzivamo kao mala djeca, jer to i jesmo, vozimo, slikamo, Gopro izmedju rgova snima na 16mm traku, pa tako i trenutak kad u obilasku kombija skoro gazim biciklistu iz suprotnog smjera.Kroz kacigu cujem kako mu se broj otkucaja srca povecava sa 150 na 280. Sta, i ja sam gledao sumrak sagu, i mogu sanjati... Moj bad, kolega, izvinjavam se.Krivi su ovi chopperi sto sam ih pustio ispred sebe, pa pice ko blesavi, i jeda ih stizem. Sreca 6-ak to odradjuje brzo tako da nema posljedica. Action na 0:49 Dok si rekao fjsdkgjkdshsajhgjsnjan, evo nas kraj table di pise Stelvio. Bajkerski uredno parkiram nasred ceste, u prvoj brzini. Sile zla parkiraju sa suprotne strane, antibajkerski i nekulturno, a da o nezakonju i ne govorimo Jedna grupna, da proslavimo i njihovo uclanjenje u milehigh club - jer Sant Catarina i njene kcerke su na 1783 mnm, ha, niste to znali, a ? Nisam ni ja do prije minut, rekao mi gugl. Ovdje Drifter objasnjava kako HD ubrzava, Sasa se trudi procitati mala slova, a ja se pravim da sudjelujem. A u stvari sam ponosam kako sam natrkeljio jos jednu naljepnicu izmedju comune i di. Sta di? pa tu di? Jebale ih male table- evo me nu, u SLO rukavicama, i bicikla jakni Jos par stotina metara, i evo nas na pravom mjestu. bicikli, motori, auti, gokart, suveniri i lijepe zene sa svih strana svijeta. Pa ajmo pocet s njima, dok u restoranu pijemo pivu od 5e. Nas nije bas briga za cijenu, ali znam da nekima to znaci, pa eto. Warning- achtung-upozorenje-molim muskarce i zene slabijih srca i teskog morala da preskoce sljedecih par slika, jer su ipak 18+. Slika ona pa slikam i ja - Miss You hva ti ong S lijeva na desno: Frau Gerta, Fraulein Brkata, i Frau Chon Frau Marta Teta Ana, upravo s pijace Miss Johns- a di se ono stisne za slikat Signora Otto, kraljica prijevoja Ajde pocnite opet disat. Ovo je definitivno najbolje vozilo za uspon A ni ova nisu losa Pa malo kako to izgleda

Kako mrak vec ozbiljno prijeti, gibamo dalje, i upijamo ovaj fantisticni pejzaz. Meni vec lagano slabo, jer fali banana, a tu bas i ne rastu, tako da mi se zuri, ali teta GPS se samo smije i kaze da cemo doc kad ona kaze da cemo doc, a ne kad bih ja htio. Odbrojava ona kilometre i minute, ali osim ceste kojom vozimo,oko nas nema niti jedne kuce, niti jednog znaka da civilizacija postoji. pocinjemo se spustati, i moj visoki IQ pomaze zakljucivanju da ljudi zive u dolinama, a gdje su ljudi, tu su i kuce, a gdje su kuce tu su i hoteli, restorani, kurv...oops, krave, i ostalo. I odjednom vidim iznad sebe sajlu od zicare, i oni leptiri u mom stomaku se umirise. A i ovi choperasi iza mene isto, jer su mislili valjda da ih predvodim u Had, a ne u Santa Catarina Valfurva.Nevjernici. A ja sam poznat kao veliki navigator u ovim krajevima i sire.Drifter nesto stenje da se ne slaze s navigatorom , ali on je ionako pilot, pa sve vidi s visine, sta on zna kako je kad gledas s povrsine. http://www.santacaterina.it/ I evo svjetala, evo i mjesta, vec je oko 22h kad ulazimo u mirno i kulturno mjesto, i naravno svojom bukom (ne mojom, nego HD-a i Yamaha) dizemo selo na noge. Dok kraljevski odmahujemo na pozdrave mjestana i gostiju ( ili su nam hebali mamice drage, nisam siguran), odlucjemo se na prelaz preko rijeke u zimskom periodu, tj. prelazimo preko krasnog drvenog mostica na kojem je bar 7 znakova na 5 jezika da je mostic samo za pjesake. Posto mi govorimo samo sesti jezik, pravimo se mutavi, i coolerski prelazimo mostic, i onda provodimo sljedecih 10 min u trazenju hotela, koji nam je doslovno, ali doslovno ispred nosa. Gazda izlazi van, pita da li cemo motore stavit u garazu. Ne, ti ces. Ne samo da cemo ih stavit, nego im donesi friskog sijena, i kantu vode za svakog od njih...cekaj, to je s drugog foruma, never mind... A garaza ima veci nagib nego Stelvio, gavia i Gross pomnozeni sa korijenom iz 3, tako da smo se svi usrali ocemo li se prosut po podu garaze. Hotel je super, sobice male, ali je toplo, ima svjetla, a i gazdine kcerke nam znacajno namiguju sa sanka, hihotajuci se sa svojim prijateljicama. PG13 - parental guidance. Skidamo se po sobama, spavamo po dvoje, pravila smo dogovorili, ko kenja, neka i ventilira, ovo je moj rucnik a ovo tvoj, ukljucujemo punjace za mobitele, i idemo na veceru. vec je 2255. Opet prelazimo onaj drveni mostic, i ogovaramo te neke bajkere koji su se drznuli motorima preko njega. Stoka. Ulazimo u restoran, i konobarica koja izgleda ovako kaze da zatvaraju u 23h. Nasi zubi bljeste Colgate bjelinom, nasa lica odisu milinom, sarma ima do plafona, ne zna s kime ima posla ona. Naravno da se slaze da ce ostati duze zbog nas, i posluzuje nam fenomenalnu juhu, i nakon toga pizze, sve uz super pivo, a neki bome i rakiju. Dok se predajemo gastronomskim uzicima, ulazi i gazdina zena, koja otprilike zvuci kao sirena, i tesko se tom pozivu oduprijeti, a izgleda nekako ovako Sve nekako otezemo s hranom, vidimo da se svima ide doma, ali nama bas i ne. No ipak, gazda izlazi iz kuhinje, kupi zenu sa sobom, sto je i nama znak da se gubimo. Pa jos malo slikamo po selu. Tu spavali Tu presli preko Neretve tu se upoznali s Pinokiom Tu ujutro opet prosli preko Neretve, jer ako mozes bit seljak dvaput, zasto biti samo jedanput To jeli I to isto a Pinokio je ocito bio radisan, jer smo ujutro nasli jos njegove male djece Kako se ja obicno dizem rano, malo sam jos slikavao tu Caterinu, i super je, mirna, tiha i uredna A evo i kurv...krava Jutro smo osvanuli suncano, i toplo, dakle jos jedno presvalacenje za choperase, dorucak je bio vrlo vrlo dobar, tako da smo pojeli skoro sve, jer poljaci biciklisti koji se penju na Stelvio kad i mi, ne smiju puno jesti da im ne zasmeta, jel. Sliku prelaska mostica ste vec vidjeli, i naravno umjesto da skrenemo lijevo iz garaze, skrecemo desno, i nakon 150m se vracamo na istu cestu koja bi nas odvela prema izlazu iz mjesta. GPS nam stvarno omogucava da vidimo sve.

Nakon jos nekih 317 okuka, stizemo na cistinu na kojoj je mali restoran, dva alpinista ili biciklista ili setaca, ili sta ja znam sta, i jedna mala tabla na kojoj pise passo Gavia. Eto kako se planira put za vas mlade i bezbrizne- upises Stelvio i dodjes na Gavia. Nismo imali blage veze da nam je to na putu. Kocim rukama i nogama, jer je netko negdje napisao da je ovo najljepsi od svih pasa, iako su meni dalmatineri osobno drazi. Stajemo sa strane, restoran zatvara, jer vec pada polako i mrak, i osim nas hrabrih i neumornih bajkera, nema nikoga u blizini. Cak su i alpinisti/biciklisti otisli u noc, jer su vidjeli da se sa silama zla nije salit. Ovim putem izjavljujem da je i meni i nama passo Gavia bio najdrazi, jer je krs , i nije komercijala, i ludilo je, kao da nas je netko ubacio u Game of thrones, i samo fale zmajevi i ostale baje...winter is coming moment. Ja naravno seljacki trkeljim naljepnicu s mojim imenom na vrh table, da se zna da sam bio tu, i onda slikamo sve sto smo vidjeli. Robija pokusavamo odvojit od ideje da se popne na najblize brdo, i tamo rasprostre dekicu. Evo malo slika Stavio tocku na e