Jbt istog dana sam prosao ovuda,mozda smo se nedje i sreli Inace ovaj prevoj je fantastican za voznju

Hvala svima,bice bolji putopis sledece godine Priroda je fenomenalna,svi su mi rekli sta ces tamo kod njih ali nikakvu neprijatnost nisam imao,sta vise samo pozitivna iskustva Realno vec sam vidio sebe kako kampujem pored motora bez lanca Steta al ko zna zasto je to dobro Nadam se pozitivnim iskustvima Poslednja zemlja na planu je bila Albanija dok nisam vidio njegov putopis,preporucujem svima.I nadam se sledece god da ce neko kukati na tebe

super film

Ubi dosada,pustih neki trance na zvucnjake pa da nastavim iz glave,valjda nisam sve zaboravio Dan 4 Budjenje oko 6,vrtim se malo po krevetu al brzo shvacam da nemam vise sta tu cinjeti ,oblacim se i odma izlazim da provjerim stanje na motoru.Prasine ne fali,pala rosa sinoc tako da je cijeli mokar,ulje ok,gume ok,lanac...potrebno dotezanje i hitno podmazivanje posto sam prethodni dan izgubio sprej a kasnije se ispostavilo i jos nesto.Problem je nastao u trenutko kad sam pakovao stvari u Limar,gdje sam imao kvar na motoru,jednu traku od ranca nisam dobro vezao i jbg,nekome ce posluziti. Idem do benzinske,pumpadzija koji je bio u obliznjoj kafani prilazi i rukama i nogama smo se sporazumjeli.Kljuc od ormara sa uljima je kod drugog radnika koji dolazi u 8 :evil: :evil: .Sta sad da radim,sunce je svanulo a ja sjedim pored motora,kakvo trosenje vremena.Docekah nekako 8,uzimam ulje i gorivo.Od sada podmazujem uljem lanac posto spreja nema nidje da se uzme.Krecem,normalno masim skretanje,snadbjevam se i vracam pa pogadjam pravi put.Destinacija Radesh.Put asfalt,krivina na krivinu a saobracaj slab,po koji kombi pretovaren ljudima i nista vise.Nakon par kilometara asfalt naglo prelazi na makadam,dobro utaban sljunak tako da brzina ostaje ista samo se povecao koeficient radosti al ne lezi vraze,ni 10 min a put se suzava na jednu traku,krivine sve nepreglednije a kombiji sve veci.Kad sam konacno stigao u selo nije mi uopste bilo jasno odakle su svi ti kombiji pristizali jer nemaju 2 ipo kuce ukupno al racunam da su iz ostalih seoceta.Inace vrlo fin predio al na zalost nisam slikavao.Nastavljam dalje vrlo uskim makadamskim putem,sa frlo slabim saobracajem,u nastavku puta nisam sreo ni 5 vozila,prolazim mjesto Korite i put ponovo postaje malo blazi,vide se tragovi eske masinerije.Nailazim na veliki kamenolom bogu iza tregera,vade mermer i pored puta je poljana sa mozda i najvecim kockama mermera sto sam imao prilike do sada da vidim ali ne stajem i ne usporavam, nastavljam daje jer nisam dobio potrebu da stanem i slikavam,mozda sam i trebao.Nedugo za tim nailazim na odlican pogled pa iskoriscavam situaciju da malo odmorim,temperatura se vec digla dobro,sam sam nebi da se igram sa dehidracijom. 10 min pauze i paljba,vrijeme je da se ide,crvi u guzicu ne daju mira.Idem i przim prema Melove u koji se ne zadrzavam i idem za GjebreshKrece pomalo spust i pomalo se prebacuje na drugu stranu planine i ulazi u kanjon.Put sve uzi i strmiji.Ispred mene se pojavljuje kombi,nisam siguran ko je vise bio iznenadjen on sto vidi budalu na motoru ili ja sto ga cera preko dzombe a toliko je siroko da sa oba retrovizora kaci od siblje.Vozim tako iza njega 10ak min. dok nije naisao na prosirenje dje moze da me propusti da ga obidjem. Przim koliko se moze i uz put do Gjebresh ostavljam jednu mecku u prasini,a nakon 15ak min ulazim u selo.Mali plato ispred lokalna kafana i prodavnica,par kuca i to je to.Ulazim na terasu kafane da pitam za Sotire.Normalno niko ne zna ni jednu rijec engleskog racunajuci i momka od 20ak godina.Svi se okupili gledaju,ocigledno da ne prolazi mnogo stranaca ovuda.Objasnjava mi i jedino sto razumijem je most i lijevo. ok meni dosta,za ostalo cu se snaci.Silazim do rijeke,skoro presusene,prelazim most ali put vodi desno Ok idem desno pa na raskrsnicu lijevo.Nakon par stotina metara nailazim na raskrsnicu ali put izgleda kao da tudaniko nije prosao godinama i odlucujem da idem desno.Sto vise idem sve vise sam siguran da sam na pogresnom putu,gledam na mape,odaljavam se od destinacije,na lijevo krug pa onim drugim putem.Krecem ali nakon 200m krece jak uspon i sto duze idem put je sve losiji a kamenje se pretvara u velike oblutke.Ni sam ne znam kako sam se popeo a da nisam pao tako da na prvu ravnicu stajem da dodjem do daha jer sam crkao.Provjeravam lanac a on suv ko barut,kao da sam ga podmazao prije mjesec a ne prije samo 3 sata.Jedem na brzinu posto nisam ni glada i nazad,ovo definitivno ne vodi nikuda.Vracam se do mosta i razmisljam,most i lijevo.Ok eto me kod mosta,ima samo desno preko mosta,vrdam lutam nema nikoga i primjecujem tragove.PUT VODI LIJEVO ISPOD MOSTA PREKO RIJEKE.Mislim se auu dje sam ja to dosao kad je to glavni put do naselja.Prelazim rijeku i pronalazim put koji blago nagoni na desno,drugog puta nema tako da je to to.Penjem se opet na brdo i malo brze vozim da nadiknadim izgubljeno vrijeme.Idem sve visocije a litice pored puta su sve strmije,dolazi do toga da je tik uz ivicu puta provalija od 100 -150 m. Sad gledam po google mapsu,presao sam 7,5km do sela Zhepe i po sejaku koji zivi tu zakljucio sam,jelte da sam promasio,opet :mrgreen: Cica mi objasnjava da se vratim do rijeke (opet) i daje mi saku oraha da imam uz put.Opet na lijevo put i sada vec vozim kao da me sami djavo cera,prelecem put vrlo brzo i na 50ak m od mjesta dje sam prosli put skrenuo sa desna se pojavljuje kamion troosovinac pretovaren drvima.Vozi na slikovima,ocigledno kondicione pripreme za neku trku,pominjem Sotire,Kushova,mase rukom u pravcu odakle sam dosao i vice pravo.Gledam pravac,al on je dosao iz korita rijeke.Ok tu je nedje taj put, valjda je treca sreca.Krecem i shvatam,korito je put :mrgreen: Po onome sto vidim zavisno od kolicine padavina odlucuju kuda ce da prave marsutu. Vozim lagano al primjecujem da je pjesak,inace crn,dosta utaban i tvrd tako da mogu da se opustim,jedino sam imao svakih 150m prereke,prelaz preko vode ali nakon 30-og prelaza prestao sam da brojim i da usporavam,samo sam uzivao u albanskoj pustari u sred planina. Ne moze se previse brzo voziti jer taman ubacim u 3. kad eto prelaza preko vodekoji zna biti dubok od nekih 30 pa do 80cm dubine na pojedinim mjestima.Tim nacinom voznje imao sam osjecaj da se vozim cijeli dan a u stvarnosti jedva 40 min.Nailazim na selo i pored jedne kuce stajem da upitam za Sotire,ispostavlja se da je to lokalna kafana i sjedam sa sinom od gazde i uz pivo caskamo jedno pola sata. Cijena piva 100LEK (1e=133lek),a na pitanje koliko do Sotire dobijam odgovor da iam 4km i jos 5 do Kushove.Punim boce sa ledenom izvorskom vodom i vracam se na put prema paklu.Konacno izbijam na asvalt i mislim da je to jedini put da sam se obradovao sto vidim asfaltirani put. Stajem na uzvisenju jos jednom da pogledam rijeku i da se pozdravim sa njom,ceka me jos dosta puta za danas.Predjoh nekih 5-6km i vec moi nedostaje prasina i voda iako sam kompletan mokar od prelaza preko vode kojih je bilo sigurno preko 70.Ulazim u Gramsh i tu nalazim lokalnu prodavnicicu u kojoj se snadbjevam namirnicama za ostatak dana i vrlo brzo nastavljam dalje.Put me vodi preko sela Gjinati prema Elbasanu.Uski asfaltirani put sa par deonica makadama,ni previse brz ni zahtjevan tako da sam lagano napredovao,mokar gladan i umoran.Poslije ovoliko voznje doivljinom ulazim u Elbasan i prvo pravim krug motorom po gradu posto za pjesacenje nemam zivota i nalazim restoran sa najblizim parkingom terasi Narucujem corbu i shvatam da je tek 2 sata,osjecao sam se kao da sam vozio 2 dana a ne od 8 do 2 :mrgreen: Jedem,malo svrljam internetom dok pijem cijedjenu narandzu i mislim da je vrijeme za polazak,ja sam od onih ljudi koji dodju vide i idu daljemnema se tu vise sta traziti Krecem dalje prema Labinot-Fushe,Mirake,ruta vodi asfaltom i za promjenu prija,dobar asfalt lijepe krivine a slabo saobracaja.Prolazim preporuceni restoran Gjahtari ali posto sam rucao u Elbasanu ostavljam ga za neki drugi put.Kod Librazht se odvajam sa glavnog puta tankam poslednji put pred makadam i idem za naselje Zgosht.Malo se motao okolo dok sam nasao izlaz al nista strasno.Stajem na jednu krivinu da odmorim i odradim provjere pred nadolazeci makadam.Dobro natapam lanac jer je opet suv ko da ga nikad nisam namazao pakujem se i krecem u napad.Sledeca destinacija Fushe Stude.Nakon samo par km nestaje asfalt i pocinje nova enduro etapa.Put je cijelim putem sirok pregledan,pripremaju ga,vidi se da ce do kraja sledece godine biti asfaltiran.Przim koliko mogu,oblak prasine iza mene objasnjava moju srecu kad se vozim na takvom putu.Nakon 10-ak km,izlazim iz krivine i motor odjednom odlazi u blokadu,vristimpara usi,ujedno i usporava.Pa neces me valjda sad ostaviti,milion kombinacija kvara mi prolazi kroz glavu,sta bi moglo biti dok lagano usporavam.Stajem i jedva silazim,kad imam sta i vidjeti,nema lanca.Sjedim na sred puta,u nedodjiji na 40 stepeni,izuo cizme i carape da se suse,sjedim i razmisljam,ok to je to.Zadnjih 5km nisam vidio ni jedne kuce,proslo je jedno auto,ne smijem ni da gledam sta mi je sa lancem,jos uvijek sjedim pored motora i psujem sve po spisku. Ako je lanac citav i ispravan u sta sumnjam,nemam spojku,ko zna sta je sa onom sto se otkacila,a rezervna,e to je ona druga stvar koja mi je ispala zajedno sa sprejem za lanac juce :angry-banghead: :angry-banghead: .Ok,smirujem se,sta je tu je,iz koze se ne moze pobjeci.Krecem u potragu,dok sam isao prema lancu pronadjem glavni dio spojke,neostecen :mrgreen: .Al sta ce mi bez ostatka,uzimam lanac,nekim cudom i on bez ostecenja.Gledam kuda sam isao i pocinjem pretragu,obiljezavam polja na putu radi bolje pretrage ipronalazim osigurac spojke :shock: .Sad vec pocinje smijeh da me hvata,ne znam da li od muke ili srece al ne mogu prestati da se smijem.Nakon pola sata pretrage,drugog dijela spojke nema ,sve sam precesljao po 3 puta ali nema.Odustajem od pretrage oi prelazim na alternativne metode ,kopam po djelovima i uzimam celicnu zicu koju sam kupio 3 dana pred polazak,zlu ne trebalo.Nakon 10ak min mozganja i 2-3 pokusaja to je izgledalo ovako :mrgreen: Sjedam na motor i nadam se da ce izdrzati barem da se okrenem i dohvatim nizbrdice,pa cu gurati dalje.Ubacujem u prvu i sa strahom popustam kvacilo,KRECEM SE. Cijelo vrijeme vozim drugom na vr' gasa pazeci da ne opterecujem previse lanac ali nakon pola sata vucaranja odlucim da vozim normalno jer ne mogu vise.Sa nevjericom stizem do asfalta i pomalo ubrzavam dok nisam na kraju poceo normalno voziti(ne preko 50-60) Gdje god pitam za mehanicara kazu dalje tako da sam presao nekih 7-8km makadama i jos toliko asfalta do prvog majstora.Covjek spremio se,obukao sako i zatvara preostale 2 garazice,gotovo za danas.Ulecem u dvoriste objasnjavam situaciju.Objasnjavam sta mi treba i da mogu i sam raditi posto se on spremio ali nema govora,zasuce rukave i zovnu sina(15ak god) da mu pomogne.Dosao je i momak iz komsiluka koji zna engleski pa smo se preko njega sporazumjevali. Ocigledno se bavi popravkom skutera i malih motora posto djelovi od istih vise na sve strane.Zena donosi iz skladista jedan po jedan lanac da se uporedi sa mojim dok nisu nasli odgovarajuci,skida se jedna alka i uz malo prepravke djunte pravimo drugi dio spojnice,sve se to pakuje i opet se zicom vezuje jedan krug,zlu ne trebalo.Trazim mu malo masti,koju mjesam sa uljem da podmazem ovo malo lanca sto je ostalo i motor je spreman.Pitam koliko sam duzan,covjek nece ni da cuje iako smo se maltretirali skoro sat vremena.Poslije treceg pokusaja da mu platim,odustajem i zahvaljujem se na nesebicnoj pomoci,daje mi i malo parce lanca u slucaju da opet zatreba,pozdravljam se i krecem.Ovim putem mu se jos jednom zahvaljujem. Izlazim iz dvorista i stajem pored puta.Ova 2 dana sam dosta vremena izgubio na pogresna skretanja i na kvarove,vec je 5 sati,sunca ima ali nece biti neki napredak,bojim se i za lanac,ne znam na kakve cu predjele naici,sta ako opet pukne u nedodjiji pogotovo sad pred mrak.Pomalo razocaran i ujedno ljut na sebe zbog nemara odlucujem da je to to.Imam jos dosta makadama,necu smjetio da forsiram do kraja,ionako sam krenuo a posao je u punom zamahu tako da donosim odluku da prekinem dok sam na vrijeme i okrenem se.Vozim nazad prema elbasanu,prazne glave,razmisljajuci samo o tome kako ocu da odem sto dalje odavde.Sipam gorivo u Elbasan i pravo za Cg,ni sam ne znam zasto.Cijelim putem sam bio neraspolozen,napravio sam samo jednu pauzu do granice i to samo da sipam goriva za ono malo Leka sto mi je ostalo.Oko 9 sati je tako da usmjeravam svoj kompas premavelikoj plazi u Ulcinju.Smjestam se nedaleko od ade bojane i tu sumiram utiske uz zvuke talasa i ipak zakljucujem da je ekspedicija ipak bila uspjesna.Zbog vrlo kratkog odmora a i svog ritma vise sam vozio nego odmarao ova 3-4 dana ali to sam ipak ja.Tu sam prenocio i sjutra dan uz laganu voznju pjescanim putem uz plazu otisnuh se prema kuci.Sjutradan sam po dogovoru prodao drugu motor tako da je to ujedno bila i nasa poslednja zajednicka voznja. Kupljena je yamaha ST750 tako da ocekujem i sledece sezone da cu imati materijala za nadam se duzi i bolji putopis

Nisam se ni vracao,ne stizem nikako da zavrsim,tj ostalo mi je jos pokoja slika da uploudujem i nastavljam

odlicno,cista 10ka

Tek sam presao na flickr pa prastajte sto slike nisu malo vece,ne znam zasto ih snima ovako male

Da odrzim obecanje,sto je ostalo u glavi Dan 3 Budjenje malo prije 6,vrtim se po satoru i ustajem ubrzo.Kuvam caj i doruckujem bez zurbe,motor je u sred kampa i nebi bas u 6 da razbudjujem komsiluk pa ih pustam jos malo da spavaju Lagano se pakujem,provjeravam da li je sve kako treba,placam 7e za kamp i picim dalje.Danasnji okvirni plan je Elbasan ali nije striktno da mora. Vracam se istim putem kuda sam i dosao,ruta me vodi nazad do Borsh-e. Inace navigaciju sam koristio na tel. ali posto nisam mogao ubaciti gpx. fajl sa TET stranice (transeurotrail.org) radio sam screenshot rute i imao sam ispisana sela kroz koja treba da prodjem Dolazim do Borsh-e i stajem na benzinsku da dopunim corbe. Gledam mapu,gledam put,to je to ali nema odvajanja za Corraj,moju sledecu destinaciju.Vrtim se malo tuda ali nista,pridjem krivini kad vidim tragovi vode na jednu pjescanu livadu,malo krenem kad put vodi preko livade,i posto je sve utabano jedva se vidi kuda treba ici.Ok reko to je to,zvanicno je poceo drugi dio ove avanture,off deonica je predamnom Krecem lagano prvih 50 metara nakon cega pocinjem da zavrcem gas kao i da razvlacim kez na licu. Presao sam cak 400m do prvog prelaza sa rijekom (u ljetnjem periodu potok).Put se suzava,podloga krupni pjesak a voda led Pravim pauzu 10ak min u prvu hladovinu jer vec postaje vruce a i nisam nista pio Voda je bas hladna tako da sam se malo rashladio i krenuo dalje ali ne za dugo,nakon prvog kilometra opet stajem da napravim koju sliku i tu primjecujem tvrdjavu koja se nalazi odma iznad Borsh-e,eto razloga da se opet vratim u Albaniju posto sad idem samo pravo,nema se vremena da se vraca nazad Przim dalje bez slikavanja,put postaje sve gori i gori,sitni pjesak se pretvara u povelike oblutke,put se sad vec potpuno spaja sa koritom rijeke i pocinje borba da ostanem na motoru,ovo su prvi kilometri makadama pod opterecenjem a i odavno nisam sisao sa asfalta pa dok sam se vratio u stimung.Srecom nakon par stotina metara put se vraca iz totalnog uzasa u obican uzas i sad vec moze da se odvrne gas. Prolazim naselje Corraj,malo muke sa trazenjem izlaza i tu mi u pomoc pristize jedan domacin koji je poslao djecu da trce ispred mene do raskrsnice koju sam promasio,tako dobro je obiljezena da je nebi vidio ni pjeske da sam prosao tuda U jednom momentu spajam se sa asfaltnim putem i tu odlucujem da cu jedan dio etape preci asfaltom,posto me prethodnih sat vremena bas izmorilo dobro,ne sjecam se tacno ali negdje u blizini mjesta Progonat.Odluka koju sam donio je bila dobra zbog vrhunskog asfalta a i pogleda koji je bio cijelim putem Idem dalje,prolazim Luzat,na raskrsnicu kod Tepelene skrecem desno i ne ulazim u grad vec nastavljam dalje. Nakon par kilometara skrecem sa puta jer se po koordinatama koje je dao jedan clan TET zajednice tu nalazi Osumy kanjon i koji sam htio da posjetim.Skrecem trazim lutam nema nidje,presao sam 4-5km ali vidim da od toga nema nista.Nailazim konacno na neke ljude,raspitujem se kazu promasio sam,50ak km odavde.Tu se smorim i nastavim dalje asfaltnim putem razocaran sto zbog lose informacije necu vidjeti kanjon Idem prema Kelcyre. Mrtav umoran,gladan razocaran vozim prema gradu i usput pored rijeke vidim restoran,odma na lijevo krug i pravo u njega.Prelazi se preko metalnog mosta koji i ne odaje utisak sigurnosti ali vidim da auta prolaze do restorana.Restoran je Gryka e Këlcyrës na samoj ivici rijeke Sad ima jedan problem,ostao sam bez Leka.Ako ne primaju eure jedem samo supu Konacno nakon 20min cekanja pojavljuje se konobar i kaze da prima eure ali vraca u lecima,nikakav problem pa i da ne vrati nisa,toliko sam bio gladan Narucujem neka rebarca pecena,mjesanu salatu i kolu,porcija je za 2 osobe opusteno,cijena 9e Tu sjedim sigurno sat vremena i razmisljam sta dalje.Ruta pokazuje da iza hotela ima sumski puteljak koji vodi do sela Grabove odakle bi se trebao spustiti prema Alipostivanu.Krecem lagano i pomalo ubrzavam posto nema nidje nikoga.Ulazim u jedno selo i promasujem skretanje(mislio sam da ide u dvoriste kuce posto je polu zarastao put) i nastavljam dalje,vidim da se udaljavam ali put nekako cijelo vrijeme naginje na tu stranu pa reko mozda iza tog brda bude.Medjutim vidim da sam otisao bogu iza nogu i posto sam vec potrosio dosta goriva odlucujem da nastavim dalje posto vidim da put ide prema magistrali kojom sam stigao do restorana.Spustam se prema jednom selu,put bolje receno stijena,je tako klizava i strma da mi uopste nije jasno kako tuda idu dzipovima kad je mokroDolazim do zadnje kuce i iza nje provalija :shock: .Nekako se okrecem ni sam ne znam kako sam se okrenuo od straha jer da sam sklizao to bi bilo to.Krecem nazad i zaustavlja me seljak,mislim se bogu iza tregera sam kako sad da se sporazumijem sa seljakom koji nikad noje ni vidio motor.Ispostavlja se da covjek prica engleski tecnije nego ja i svraca me kod sebe na caj.Selo u koje sam bio je na kraj puta i zove se Limar,ispostavlja se da je to poznato turisticko selo i da ljudi tu dolaze pjeske preko planina.Bas taj dan je stigao dzip pa gomilom ruksaka od nekih Amerikanaca sto treba da stignu sjutra.Pijem caj malo caskam,snadbjevam se ledenom vodom i pomalo se pakujem.Objasnjava mi kako da se vratim: na prvu raskrsnicu lijevo,desno je selo i slijepi put,na drugu raskrsnicu opet lijevo,nikako desno,tamo su prosle godie otisli neki amerikanci i nisu ih vise nikad vidjeli :shifty: Kaze i to da imam 17km do civilizacije. pogled sa njegove kapije,i da to je put kojim sam dosao Krecem uz pedencu,60m od sela,udara mi poveci kamen u skidplate i motor se gasi.Ne znam ni sam kako sam ga stavio na copavu a da ne padnem,strmo,klizavo. Gledam curi gorivo ko iz kabla,zatvaram slavinu,provjeravam crijeva sve uredu,otvaram slavinu opetcuri,gledam kad imam sta i da vidim,gorivo ide iz prelivnog crijev na karburator.Da bi njega skinuo moram cijeli zadnju kraj motora da raskopam sto ne dolazi u obzir.Sjedam na ono zaropeka,mislim se i reko da pokusam jednu stvar,odvrnem saraf na loncu karba i ispustim svo gorivo,cukam ga malo srafcigerom i pustam gorivo.nakon 3 sekunda verglanja opet sam u igri.Sad je vec jasno da necu stici ni blizu Elbasana a kamoli uci u njega.Izgubio sam dosta vremena danas,trazeci kanjon,sjedeci u selo i sad jos ovo.Treba li da napomenem da sam na rezervi zbogprosutog goriva i da sam 17km od civilizacije,a ko zna koliko od benzinske.Krecem lagano dok nisam dosao na siguran teren i pun gas nazad Kad sam se priblizio mjestu odakle sam krenuo osmjeh se opet vratio: Dolje nedje se nalazi Kelcyre Vracam se skroz do restorana i asfaltom prema gradu,i ne razmisljam da trazim Grabove,ebalo ih Grabove. Tankam corbu i pun gas prema alipostivanu,put,utabani sljunak dosta sirok sa preglednim krivinama,przim do krajnjih granica da nadoknadim izgubljeno,stajem samo da slikam i przim dalje Jos koji kilometar i ovaj put pauza od 3 min za soranje i nadoknadjivanje tecnosti U tom trenutk stajem na ivicu da se mimoidjem sa autom,stojim pod uglom da me vjetar ne obali i odjednom zvoni tel. zove drug u vezi nekih zvucnika,objasnjavam mu dje sam i 5 sekundi muk u slusalicu inace do tog trenutka sam bio bez signala jer u tom djelu Alb nisam imao rominga i bas je super kad tel ne zvoni nikako(navikao na 30ak poziva dnevno a nemam poseban poslovni tel ) Mala pauza i przim dalje,vozim bas jako,mozda i previse s obzirom na okolnosti,da sam vozim u nedodjiji. U sred sume pored puta 2 lika utovaraju nesto u kamion,kocim jedva stajem,pitam ljude jesam li na putu za Cepan.Potvrdjuju onako zbunjeni i mislim da su se jos 2 min cesali po glavi i pitali se sta se to upravo desilo. Prolazim Cepan i izlazim na glavni put koji je opet utabani sljunak,spremaju ga za asfaltiranje.Prolazim pored radova na putu i krece ono crno go*no od asfalta. Nakon par krivina uz vrhunske krajolike vidim prosirenje kraj rijeke i odlucim da skrenem kad ono poznato mi nesto a nisam nikad bio,pogadjate u pitanju je Osumy kanjon I moja nefotogenicna malenkost Bez obzira sto sunce pada,ne obracam paznju na to uzivam u svakoj sekundi mira i tisine pogotovo jer sam se vec bio oprostio od toga da cu ga pronaci. Razmisljam se o kampovanju ovdje ali nemam dovoljnu zalihu hrane a i sta da radim do nocas kad ionako ne mogu zaspati prije 11 Palim dalje,uz put par kampera al dzaba nemam uslova jos uvijek.Vozim dalje i nije proslo ni 10 min kad fantastican pogled na kanjon,opet pauza.Ispostavlja se da je u pitanju Albanska verzija skocidjevojke iz Budve.Mlada skocila u kanjon jer je imala ugovoreni brak a voljela drugoga.Sada tu dolaze novopecene mlade jer vjeruju da ce im to mjesto podariti sigurnu plodnost U svakom slucaju pogled je fantastican Odlucujem da se u Corovode opremim hranom i vodom i da krenem prema Elbasanu pa zanocim nedje usput. Skrecem na jednu raskrsnicu desno i idem novoasfaltiranim putem.Nema saobracaja,malo mi bi cudno al racunam smracuje se zaseok normalna pojava,przim motor dobro kad iza krivine kraj.Bukvalno asfalt prestaje i krece livada,nema cak ni makadamski put,nista,nikakav znak da je kraj puta.Stajem bukvalno 10cm od kraja asfalta uz trag zadnje gume.Vracam se nazad i opet nepromisljeno skrecem i zavrsavam u nekom selu odakle nema dalje.Noc se vec spustila i priznajem sebi da sam izgubio,moram u hotel.Inace nije zbog para nego jednostavno sam planirao svaku noc da provedem u hotelu sa milion zvijezdica. Ulazim u grad i uzimam sobu u hotelu,parking dobro osvjetljen,pod kamerama,preko puta benzinske.Cijena 20e,nije me bilo volja da se cijenkam tako da prihvatam na prvu.Soba sasvim ok,veliki krevet,TV klima i kupatilo od 8 kvadrata,skoro ko i soba Nemate pojma kako mi je prijao tus nakon cjelodnevnog akanja sa motorom po makadamu.Izlazim do grada da prosetam malo,na zalost samo jedna slika mi je uspjela. Bacam se u krevet i sumiram dan.Stvar koju nisam pomenuo je da kad sam imao problem sa motorom,nisam dobro zatvorio torbu i ostao sam bez spreja za lanac i rezervne spojke.Nadam se da ce nekome posluziti PS. Dio slika koje su blijede i mutne su sa telefona,izgrebana mi je kamera i to sam kasno shvatio tako da sa nekih dionica imam samo te slike jer mi je mrsko bilo vaditaparat :cry:

Kao sto kolega Janko rece,na poslovnom sam putu ali nastavak bi trebalo biti za vikend

Da nisu nove nebi mi bilo zao Znas i sam,ako ne probijem gumu ko da nisam ni vozio

Budjenje u 6,naspavao sam se kao da sam 2 dana spavao.Malo izlezavanja u sator i pravac na kupanje.Voda je vrhunska iako je tek 8 sati,topla bistra a plaza skoro pusta,samo ja i jos 15-ak kampera.Pogled iz mora vrhunski,steta sto nisam ponio kamericu pa da slikam.20 min kupanja i dosta je,raspakivanje satora,dorucak i vrijeme je za polazakNisam mogao da odolim pa sam se vozikao 15-ak min po pjescanim puteljcima,normalno pun gas,dok nisam izgustirao i sad tek moze da se krece Krecem i trazim put na kraju plaze,ispostavlja se da je makadam sto znaci mojoj sreci nema kraja Uski puteljak,dobra uzbrdica i vec nakon 300m stajem i vadim aparat jos par stotina metara i zamalo da patosiram,iz krivine izadjose 2 male svinje pun zalet prema meni,jedva ih izbjegoh Izlazim na magistralu i vrijeme je da se krivinari,ima 40-ak km do Sarande al ne zurim,uzivam u krivinama i pogledu Opet nepregledne parcele maslinjaka,a ja sam mislio da je grcka zemlja maslina. Prolazim lukove,malo fino mjesto,moram sledece godine svratiti,ove na zalost nemam mnogo vremena Polako prilazim Sarandi,grad na obali mora,a cini mi se da zivi,pijace na sve strane,tezge su i u centru grada.Malo se motam po gradu trazeci mjesto dje da se uparkiram za neki sank. Obilazim i silazim pored luke na sank pored mora.Tu ugledah jedrenjak malo u nevjerici,prvi brod na koji je mor brat zaplovio,stoji na 40m od mene Vrijeme je malo da se uziva u pogledu uz hladno toceno,tu je bilo najskuplje sto sam platio 3e Tu pocinje nesto da brunda,mislim se avion polece kad prolazi nesto,ne znam ni kako se zove al zanimljivo izgleda Tu pravim pauzu od sat vremena i crvi u guzici vec pocinju da rade,vrijeme je za polazak,pakovanje i pravac za Ksamil. Jedna slika Sarande iz drugog ugla Idem dalje,par kilometara kroz razna naselja i opet prazan put gas u pod Vrijeme tako leti da nemam predstavu koliko je sati al ubrzo sam uplovio u Ksamil,jedna slika na ulaz i obilazak Ksamila Sa ove slike se ne vidi nista al plaze su fenomenalne mada su i u ovom periodu poprilicno popunjene (15 sept.)Malo lutam,jos je rano za rucak pa idem dalje,mislio sam da potrazim mjesto za kamp i da se nedje okupam.Stizem do Butrinta i poznate skele na njemu tako da je logican nastavak,prelazak iste skele. Cijena je 2e za motor za prelaz skelom u duzini od 30ak metara. Odma do skele je Venecijanski trouglasti zamak Krecem dalje i skrecem desno,ispostavlja se da sam otisao zaobilaznim putem i vodi kroz plantazu mandarina,ogromnu plantazu mandarina.Nakon par minuta pali se rezerva po prvi put,toliko sam bio pod uticajem puta da uopste nisam nidje tankao gorivo danas,inace cijena je tu kao i kod nas,mozda malko jeftinije.Gledam mapu imam 2 benzinske na istoj udaljenosti od mene,jedna lijevo druga desno.Krecem desno,prema grckoj i tankam na par km od granice,mislim se tek je 11 sta cu cijeli dan u Ksamil, odluka odma pada,idem se zapljunuti i u Grcku.Prelazim granicu bez problema i ocekujuci maslinjake nailazim na narandze.Samo mi nije jasno ko ce oguliti tolike mandarine sunce ti jebem. Tek nakon par km izlazim iz narandzoreda i napadam prema Igumenici.Nailazim na malo mjestasce Sagiada,dolazim do marine medjutim tu se sjatili neki turisti (a sta sam ja) tako da sam na lijevo krug i pun gas. Dok sam prilazio Igumenici,putokazi su me navodili da pravim krug oko nekih zgrada i tu nestaju natpisi,gledam lijevo desno reko valjda sam na pravom putu a na zgradi preko puta velikim slovima pise Igumenica,e jesam ocoravio ovako mlad.Ulazim u grad,nista mi se ne svidja posebno sem jednog dominatora sto sam vidio,ovaj ga izvozi iz garaze 2 puta godisne po suncanom danu,u zivotu nisam vidio ocuvaniji primjerak.Nastavljam dalje po,alo razocaran,ocekivao sam malo vise. Vozim dalje do Platarija,malog luckog mjesta,tu sjedam u restoran posto je vec pocela glad da me drma dobro pa da nebi poceo da ujedam sjedoh da jedem.Narucio sam spagete sa paradaiz sosom,i kolu,sos su zaboravili ocigledno posto su spagete bile samo zameljane crvenom bojom al nisu zaboravili da naplate to malo nicega 15e Pauziram sat vremena i idem nazad.U povratku trazim skretanje za jednu plazu sto su mi preporucili i ajde sto nisam nasao izlaz (kasnije sam ukapirao koji je bio) nego sam i promasio izlaz iz Igumenice i skrenuh na sjever.Na kraju sam zalutao u jedno fantasticno naselje,stare kamene omalterisane kuce sa okrecenom ispucalom fasadom,izgleda da sam upao u popodnevnu dremku,tacno mi je zao bilo brundati motorom kroz naselje.U potrazi za izlazom prema Sagiadi zaboravio sam da slikam Jedno 10ak min sam se vrtio po naselju dok nije jedan cica naisao,i objasnio mi put,to je bila ujedno i jedina osoba sto sam vidio medju tih 200tinjak kuca Iskobeljah se nekako iz seoskih puteva i vratih se na magistralu.Par km pred ulaz u albaniju sam u dolasku vidio polupustu plazu tako da sam odlucio da tu pravim pauzu.Skrecem dolje i da nije bilo znaka zabranjeno kampovanje ostao bi tu,mada bila su 2 kampera.Voda je hladna al prijatna tako da sam se fino osvjezio. Vracam se nazad al ne direktno za Ksamil nego okolo preko Sarande.Bem ti sunce kakav put,prazan a ogranicenje 60,vazi sto bi ga iko postovao Nakon par km nestaju bankine i sad je vec ogranicenje 40,sred pustinje tako da sam smanjio brzinu na 90 :mrgreen: Opet ulazim u Sarandu danas i istim putem za Ksamil.U lokalnoj prodavnici se snadbjevam namirnicama da nebi morao da trazim kad stignem.Put poznat pa vozim malo brze,pred sam ulaz u Ksamil preticem auto al malo me zanosi,preticem drugo kad opet zanosi.Stajem pored puta i gledam prednju gumu,sve u redu kad u tom trenutku momak iz auta koje sam pretekao pokazuuje pozadi,ode zadnja.Problem je sto je vec kasno,brzo ce poceti da se smracuje i nemam mnogo vremena.Skrecem na makadamski put da se malo sklonim sa magistrale a i na mape mi pokazuje kao da bi mogao biti kamp dolje.Predjoh 300m kad ono medjutim,rampa zatvorena,vojno zemljiste izgleda.Parkiram pored puta,namacinjem ga na kamen posto nemam centralni nogar i sjedam malo da odmorim.Vadim pajsere i vadim unutrasnju iz felge bez skidanja tocka sa motora,naucio od Jovana dok smo busili gume po Niksicu.Ustedi se dosta vremena na krpljenje gume,normalno ne pomaze ako mora da se mjenja unutrasnja.Na spoljnu sam nasao samo mali ubod dok je sa unutrasnje strane izvirilo par mm. Koje iznenadjenje je bilo kad sam izvukao eksercinu iz gume. Vadim pumpu,krpim pumpam,to je to,samo da je vratim i spreman sam al izgubih dragocjeno vrijeme Pogled sa mjesta gdje sam krpio gumu Pocinje da se smracuje i pokusavam da skrenem makadamskim putem do dna nadajuci se da mogu nedje kampovati.Na dnu plaza,a sve ostalo je pod rucnom.Lik kojeg sam prestigao silazeci do plaze,dosta brzo s obzirom da je bas los makadam do dolje, me gleda onako blijedo i misli se na cemu sam ja pa vozim ko da me sam djavo cera.Ulazim u Ksamil,vec je kasni sumrak i motam se okolo dok nisam naisao na kamp dje primaju i motore.Parkiram i gazda priprema mjesto za sator i donosi pola litra flasirane vode,domaci caj i bombome kao znak dobrodoslice,pokazao mi dje se sta nalazi i ponudio se da pomogme da rasirim sator.Cijena kampa je bila 7e i barem 10 puta me je tu noc pitao da li je sve u redu i treba li mi sta.Tu izdusujem gumu i ponovo je namjestam posto prvi put vanjska nije legla kako treba pa je to trebalo ispraviti.Vecera,hladan tus,malo interneta i pravac u horizontalu,sjutra me ocekuju prvi metri planiranog makadama.Iako sam bio mrtav umoram trebalo mi je sat vremena da zaspem.

Nastavljam dalje,prolazim Vlore i stajem na pauzu u Orikum.Kratka pauza od 15ak min. samo da odmorim i da popijem vode.Saobracaja nema mnogo a jos manje turista sto mi se posebno svidja posto ne volim guzve i buku. Nastavljam dalje i sto dalje idem to ima sve vise i vise maslinjaka,cijela brda su pod maslinjacima,svako stablo je potkresano,uredjeno,maslinjaci ocisceni od plotine,mislim da bi mogao satima da ih gledam ali mora se dalje.Opet se penjem i nailazim na jos jedne serpentine gdje se spustam prema mjestu Dhermi koje ima fantasticne plaze ali moj danasnji plan je Saranda ili sto blize njoj tako da opet picim dalje.Posto sam se uzelio voznje jer poslednjih mjeseci nisam imao kad,danas sam imao neku potrebu samo da vozim i da nisam nosio aparat i da sam imao cammel bag mislim da bi vozio bez pauza. Nailazim na Himare jos jedan mali gradic na moru,o plazama ne treba da trosim rijeci.Prolazim ga brzo i dodajem gas,slab saobracaj dozvoljava da se vozi opusteno i sa malo zategnutijim zglobom desne ruke.U jednom trenutku prolazim malo poluostrvo sa kulom i u zadnjem trenu shvacam da je to Porto Palermo.Kocim i na lijevo krug,spustam se dolje i preko plaze dolazim do parkinga. Porto Palermo je bilo ostrvo ali su ga u nekom periodu spojili sa kopnom tako da se sada moze prici sa magistralnog puta.Na vrh ostrva je Alipasina tvrdjava do koje se moze samo pjeske.Ulaz se placa i iznosi 1,5-2e ne sjecam se tacno. Uletio sam u terminu kad je bilo grupno vjencanje pa sam pokusao da sto manje smetam. Ostajem tu sat vremena i picim dalje,treba stici sto dalje danas. Stizem u borshu i vidim usce plaze sa par kampera,odma silazim da izvidim situacju.Nalazim makadamski put i odma se osmjeh razvlaci od uva do uva,pun gas do same plaze.Prelazim cijelu plazu i sjedam u kafic na caj i na internet.Tu sjedim i razmisljam sta dalje,oko 7 se smracuje,moram postaviti sator,a vec je 5. odlucujem nocas da tu kampujem,javljam se svima kojima sam planirao da se javim i idem do prodavnice da se snadbijem sa namirnicama.Malo sam se vrtio po plazi dok nisam nasao idealno mjesto za kamp. Plaza je kamenita ali nalazim mjesto za sator u sitnom pijesku,zapalio vatru i vecerao kao da 6 dana nista nisam jeo Malo setanja po plazi,nasao austrijance sa tenerama al nisu druzeljubivi pa sam ubrzo otisao u horizontalu Slobodno tucite kritike i sugestije

Nastavak nocas ili sjura,guzva sa obavezama,a i dok se prisjetim Sto se tice cijene,super jeftino kad se poredi sa Cg cijenama i kakve su plaze a pogotovo usluga

Red je i ja da dam mali doprinos ovoj sekciji,nije u redu samo da citam vase putopise pa evo i mog. Pisem ga na drugom forumu tako da cu samo copy/paste da ne pisem 2 puta: Kako je uopste doslo do ovoga.Prije 2 god odlucio sam da idem u Grcku,da u Grcku.Zbog raznih obaveza plan je pomjeren za sledecu godinu na kraju i za jos jednu. Odlucio sam da idem obalom Albanije i citajuci razne putopise naidjem na Gligin putopis na BJB (https://forum.bjbikers.com/index.php?/topic/110164-pohod-na-zemlju-bunkera/#comment-1764625).i tu se s*ebem. Odusevim se albanijom i zaboravim na Grcku potpuno.U toku ljeta sam poceo kovati plan i u tom terminu je ozvanicen i TET projekat tako da sad se plan mijenja opet Plan je sledeci,asfalt do Sarande uz obalu,nazad makadam po ruti sa TET stranice. Na put krecemo moja malenkost,26 g u guzicu pojma nemam sta cu da budem kad porastem I moj motor,godinu mladji od mene iscukan na svaku stranu al drzi se jos,Honda Dominator 500 poznatija kao Durmitor Bilo je jos zainteresovanih za ovo putesestvije ali su odustali zbog opravdanihrazloga(na njihovu zalost) pa ipak krecem sam. Dan 1 Od spavanja sinoc nije bilo nista,ustajem se u 6,motor je juce spakovan i nestrpljivo ceka da ga upalim.Poslednja provjera i krecem oko 7 iz Herceg Novog,idem preko trajekta i pravac Ulcinj.Put je prazan tako da bez ikakvih zastoja i guzvi prelazim Cg i stizem na ge=ranicni prelaz Sukobin. Da se ja pitam svaki granicni prelaz bi tako izgledao,dam dokumenta nasem policajcu,on udari pecat i zafrljaci pasos kolegi albancu za drugi sto koji mi ga preda na drugi prozor 1m odaljen od prozora na koji sam dao pasos,i to je to,Albanijo stizem.Vozim lagano,prvi put u drzavi pa sam malo na oprezu a i razgledam okolinu. Stizem na raskrsnicu i naravno promasujem,ne znam ni sam kako,krenuh za Drac a planirao sam prvo u Skadar na dorucak i da razmjenim pare.Na lijevo krug i nazad za Skadar. Upadam u grad i nekako pronalazim banku (americku) ali ne mijenjaju novac???? Djevojka me upucuje na mjenjacnicu koju lako pronalazim,dok sam sisao sa motora vec se pojavio tapkaros sa Lecima i nudi mi kurs malo bolji nego sto sam ja nasao dan ranije na internetu.Tu mijenjam pare i trazim mjesto da jedem ali posto je bila velika guzva koju ja nesto i ne volim,brzo nalazim izlaz i upucujem se za Drac.Jednu stvar sam primjetio kod albanaca,svaka druga kuca ima pekaru,svaka treca praonu a svaka peta benzinsku.U 5 km puta kroz Al sam vidio vise benzinskih nego u cijelu Cg zajedno.Posto sam imao ogromnu volju za voznjom dorucak sam svako malo odlagao za jos 15 min,samo sam stajao da bi uzimao tecnosti.Kod draca konacno odlucim da je dosta i trazim izlaz koji promasujem i skrecem u malo mjestasce pored Draca. Vec je 12 sati i uveliko kasnim sa doruckom. Sjedq, u restorqn nq plqwi i tu narucujem povecu porciju i hladno pivo da normalizujem temperaturu Pravim samo dvije slike i picim dalje,ulazim u Kavaje i tu sw odusevljavam kruznim tokom i pjesackim prelazom : Picim dalje i opet se primicem moru tako da opet moram napraviti koju sliku: Sjedam i pun gas, inace bi stajao svako 500m da slikavam Idem dalje i pocinje uspon u region Vlore sumski krivudavi put,temperatura pala tako da je taman,ni toplo ni hladno tako da tu nema ni jedne jedine slike,penjem se na vrh i tu puca pogled na pucinu Spustam se nevjerovatnim putem,ne znam da li da krivinarim ili da slikavam sa svake krivine,sta god da odlucim zalicu za onim drugim. Silazim nize i tu je usce rijeke Viosa

Samo nastavi tako