Sve je to lepo što hoćete i teoriju da predstavite i kroz nauku i njene formule i zakone ali sve to unosi još veću zabunu i konfuziju kod početnika.
Po meni, pogotovo oni koji su nesigurni i sa malim ili gotovo nikakvim iskustvom vožnje većih i jačih motora, treba da voze onako kako su sigurni i opušteni. Dokazivanje samom sebi i drugima koliko se može motor oboriti u krivini tj da se prođe što brže kroz krivinu ostavite za profi stazu. Sve ovo ako isprobavate na našim putevima, gomila rupa,rizla,blato,ulje + ludaci koji izleću na put ne gledajući, obilazak preko pune i.t.d. = imate veliku šansu da završite tamo gde niste želeli.
Vežbajte i samo vežbajte, vozite onoliko koliko ste sigurni. Budite na motoru opušteni i uživajte u onom što vam pruža vaš motor. Vožnja u grču i sa strahom će vas toliko izmoriti da kad siđete sa motora imaćete osećaj da ste fizikalisali ceo dan. Prođite neku krivinu sa 50,60,70,80 ...... onako kako vama odgovara i nije bitno da se dokazujete drugima ako nemate dovoljno iskustva ili ste pod nekim strahom ili tenzijom. Tako imate samo veću mogućnost da napravita neku grešku.
Podržavam svaki vid obuke teoriju i praksu, od svakog može da se nauči nešto pametno i korisno i posle primeni a na nama je da to znanje stalno uvežbavamo i uvežbavamo. Tako će se vremenom povećati brzina prolaska kroz krivinu a i stičemo sigurnost i samopouzdanje.