Primećujem, pošto sam skoro svakodnevno na putevima, da se sve više vozi bahato, možda i nesvesno, situacija uzima danak... a biće i gore, nadam se da grešim... Obećah sebi, nema više "ludila"... kao... valjda...
Nego ima tu jedan problemčić... mali ali... naime kad krenem u zadatu opuštenu vožnju dešava mi se da odlutam sa mislima, tako i u autu ali ta dva prevozna sredstva su nemerljiva po sigurnosti... Pičim ja, ne grešim ali samo banem, kako do ovde stigoh... da li je to s godinama ili sam zašuntaveo?Ili je to navika... rutina... neopreznost...iskustvo...
Jebemliga?!?
Edit: svakako je veća koncetracija u "ludilu" ali je tu onda " hronični nedostatak vremena" za reakciju...