Zdravo drugari!
Pre par meseci sam isao sa Neshom da po prvi put uzivo gledamo motogp trku. Planirali smo to i ranijih godina, ali je uvek nesto iskrslo u poslednjem trenutku i nismo otisli... Ove godine smo se na vreme setili da nadjemo smestaj, pojurimo vize i uzmemo par dana odmora.
Plan je bio da gledamo motogp trku u Brnu. Trka je Nedeljom, kao i uvek, 17. Avgusta. E sad, posto je Prag jelte blizu Brna , nama je prirodno palo na pamet da opeglamo do Praga, tamo budemo dan-dva i onda dodjemo na trku u Brno u Nedelju. To da je Prag blizu Brnu nam se ucinilo na karti, gde je rastojanje centimetar ipo... U stvarnosti je to oko 200km. ;D
U svakom slucaju, dogovorili smo se da krenemo u Cetvrtak 14. Avgusta rano ujutro i tog dana da stignemo u Prag, sto je nekih 900km od Beograda. Nesha vozi XX-a i nije mu to neki podvig, a ja na mom ultra udobnom tureru VTR SP1, jos sa devojkom iza sebe, sam to putovanje zeljno iscekivao ;D Verujem da dajem tom VTR-u totalno nov smisao, na koji njegovi tvorci nisu ni pomisljali kad su ga pravili... Only in Serbia... ;D Na put smo krenuli nas cetvoro - Nesha i Katarina na XX-u, Sanja i ja na VTR-u.
Cetvrtak, 14. Avgust 2008
Tog Cetvrtka smo krenuli oko 9am, autoputem do Praga. Slabo smo se slikali jer smo jedva cekali da stignemo... Evo nekih slika iz Subotice gde smo overili cuveni suboticki burek. Rekose nam tamo da je to najbolji burek na svetu.
U Madjarskoj smo uzeli vinjetu, dok nam u Ceskoj nije trebala. Za motocikle tamo ne treba vinjeta... Pametni ljudi.
Stigli u Brno! Tu smo vecerali, odmorili se i nastavili dalje. Autoput kroz Cesku je dosta losiji nego u Madjarskoj, sto se mozda ne primecuje kad se ide kolima, ali se motorom itekako oseti. Brno je ostavio super utisak na nas, ali smo morali dalje, jos 200km do Praga. Da, da... blizu je Prag.
Petak, 15. Avgust 2008
Petak smo proveli u Pragu. Pre nego sto smo krenuli na put, mastao sam o Pragu pogotovo jer sam bio jednom ranije, ali u Martu. Tada je bilo 12 stepeni napolju sa kisom. Sad sam bio siguran da ce vreme biti do jaja i ja lepo spakovao skracene pantalonice i sandale. Kad ja tamo, a ono medjutim. 15. Avgust, napolju 12 stepeni sa kisom. Posle 20tak minuta setnje, noge su mi bile mokre i nije bilo druge - pravac radnja sa cipelama gde sam se oprostio od 150 jura. Al dobro, ne zalim.
Subota, 16. Avgust 2008
U Subotu smo Nesha i ja ostavili devojke da sljapkaju po kisnom Pragu, a mi zapalili XX-om do Brna, da gledamo trening. Bilo je katastrofa hladno i sve vreme usput je padala kisa. Secam se table pored autoputa, gde je pisao 'temp asfalta 12 stepeni, vazduha 10 stepeni'... Ne smeta, ipak smo se priblizavali Rossiju, Stoneru i ostalim kraljevima asfalta...Motor smo ostavili na predvidjenom cuvanom parkingu i busom krenuli gore ka stazi.
Posle 10tak minuta voznje busom, pesice nastavljamo prema ulasku na tribine... U daljini su se vec cule gp masine, trening je vec bio u toku.
Kupili smo karte za vikend, za nekoliko sekcija sa spoljne strane staze. Zvuk motora je vec bio bas jak i osecalo se da smo blizu... Par trenutaka zatim... vidimo ih! To je jedan od onih trenutaka u zivotu, kada vam se sve cini nestvarnim... Gledam u Stonera, Rossija i ekipu, na 20tak metara su od mene, ali sam u soku... Do sad sam ih na TV-u samo gledao, a sad su tu ispred mene, peglaju po krivinama... Neverovatno. Zovem Dirtyja i okrecem telefon ka stazi gde upravo prolazi Rossi... Od zvuka masine ne cujem sta me pita, vicem mu 'Znas gde sam, brate moj? U Brnu, gledam Rosija!!' ;D Dirty galami iz slusalice - 'Ne seeeeriii!! Ako, brate moj!' ;D
Ubrzo se trening zavrsava, pa mi nastavljamo dalje, da obidjemo sve sekcije kojima imamo pristup. Treba da se vidi gde sutra da dodjemo, da najbolji pogled uhvatimo. Kisa je stala, ali ne zadugo. Taman kad su osamstotke izasle na kvalifikacije, opet je bio pljusak.
Nakon kvalifikacija smo krenuli nazad. Na parkingu gde smo ostavili XX-a smo videli par motora iz Srbije - FJR1300 iz Uzica i zutog Ducatija iz Panceva... Taman kad smo otkljucali motor, eto i ljudi. Mali je svet. Nazad smo se opet smrzli, ali to je sto je. Uvece smo bezuspesno trazili neki restoran za klopu jer svi zatvaraju do 23h, bez izuzetaka...
Nedelja, 17. Avgust 2008
Vreme se prolepsalo! Nema kise i dosta je toplije nego juce. Pakujemo se, pozdravljamo sa gazdaricom i krecemo ka autodromu. Parking je vec bio poprilicno pun, ali pronalazimo mesto, ostavljamo stvari u garderober na ulazu i ukrcavamo se u bus. Stigli smo oko 12h, sto je dosta kasno jer su svi vec stigli! Tribine su maltene sve vec pune, ali dobro. 250 kuba trka vec traje, miris dima se oseca u vazduhu.
Pauzu do motogp klase je organizator popunio paradom policajaca na motorima i vratolomijama helikoptera iznad nas... Smaramo se, koga to jos zanima - dosli smo da gledamo Rossija. Bar ja. ;D
Dosao je trenutak kad pocinje trka! Gledamo ekran ispred sebe i vidimo da krecu... Cuju se u daljini. Dolaze i prolaze... Stoner prvi, Rossi iza njega i tako nekoliko krugova... U prvih par krugova je Stoner malo pobegao Rossiju, ali ga je Rossi ipak na kraju stizao.
I taman kad je postajalo interesantnije, Stoner pada. I ne samo sto je pao, vec ne moze da izgura motor iz peska nazad na stazu... Rossi pegla ko lud, odlazi vec daleko. Stoner pokusava, ali bezuspesno... Kasnije su rekli da se neko kamence zaglavilo negde kod diskova i tako zablokiralo tocak. Jbg bad luck za Stonera, good luck za Rossija i njegove fanove... ;D
Ostatak trke je prosao nezanimljivo. Rossi je opeglao muski do kraja i ubedljivo trijumfovao. Melandri je nesto bolje vozio nego do sad i zavrsio kao osmi, deveti, ne secam se. Ostali nista posebno. Mali Pedrosa zavrsava na zasluzenom 13 ili 14 mestu.
Nakon trijumfa, Rossi pravi mali sou za publiku. Dubok naklon sa moje strane, majstore!
Game over. Krecemo lagano nazad... Slikamo cene karata, da se ne zaboravi. Vidimo onog lika koji je na GS-u presao 6 kontinenata... Lepo. Dolazimo do motora, pakujemo se i pricamo sa nekim Austrijancima koji su vec pijani... Prilazi mi jedan od njih i prica mi nesto o Ducatiju... Pitam ga jel zna kako SP1/SP2 od miloste nazivaju. Kaze 'Znam, Ducati killer...' Kaze, to je jedina Honda koju bih vozio... Eh, kad je Ducati bio motor, jel da Djusi? ;D
Za povratak smo isplanirali drugaciju rutu. Prespavacemo u Becu kod Neshine rodbine, tako da hvatamo put juzno ka Austriji, a ne ka Budimpesti. Vozikamo se u koloni sa 10tak Austrijanaca i bas nam prija voznja... Svi se u koloni medjusobno paze, ne vozi se brzo, ali se obilazi kolona vozila i preko pune, kad god se to moze. Mi pratimo i uzivamo. ;D Na ulasku u Austriju stajemo za vinjete... U Becu smo se malo pogubili dok smo pronasli gde treba da skrenemo jer Shone bas nije nesto specijalno pratio gps. Dogovaramo se da verujemo mom gps-u i uskoro stizemo na zadatu adresu. Boga mi, za snalazenje u vecim gradovima poput Beca, gps vredi svakog centa...
Ponedeljak, 18. Avgust 2008
Budimo se i spremamo za setnju.
Zenski svet ide da gleda grad, a muski svet... zna se - pravac Louis. ;D U Louisu nam treba samo kinta, pa dajemo fotoaparat zenama...
Otac Neshinog zeta ima super restoran u Becu, pa odlazimo na klopu... Oni nam narucuju, mi smo gledamo... Kad su doneli klopu, nije mi bilo dobro... Ne znam zasto, ali pomislio sam na Dextera. ;D
Oko 14h krecemo za Beograd. Kad god smo stali na pauzu, gledao sam jadnu zadnju gumu kako se trosi po sredini samo... Hebem ti autoput. Ali dobro, kad se nema dovoljno vremena, jedino je resenje...
U Beograd stizemo kasno uvece, umorni i puni utisaka... Na ulasku u Beograd kolona 2 kilometra jer su majstori sve skrenuli na stari Batajnicki drum, jer rade put... Eh Srbijo zemljo nedodjijo. Ucinilo nam se da je neki mega sudar bio razlog tolikoj koloni, ali ne, samo su nasa posla u pitanju...
Super je bilo. Presli smo puno kilometara, na zalost 3/4 autoputem. VTR je super slusao, pogotovo kad je radio na EU gorivo. Tad je trosio vise od 1l manje nego u Srbiji, iako su iste brzine bile u pitanju... Definitivno mi treba drugi motor za putovanja.
20tak dana posle Brna sam isao VTR-om na makedonski reli, pa preko Albanije i Crne Gore se vratio nazad... Opet sa dve bocne torbe i devojkom. Racunao sam, za manje od mesec dana sam presao oko 5000km, sa suvozacicom i bocnim torbama. Da, definitivno mi treba udobniji motor za putovanja... ;D
Cim stignem, napisacu putopis iz Makedonije i Albanije...
Ziveli!!