-
Broj tema i poruka
5598 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: doktor
-
Ubrzo nakon zamka, put postaje malo više opterećen i gps nas izvodi na sporedniji, potpuno prazan put koji vijuga prorodom i vožnja je zadovoljstvo. Planiramo pauzu za klopu pre dolaska u Bratislavu. Želimo kada dodjemo, da što pre izadjemo do grada i ne bi da gubimo vreme. Medjutim, kafane, nema pa nema. Već smo po malo umorni, od jutros nije bilo pauze, a i obilazak zamka nas je iscrpeo. U jednom trenutku, dok smo išli polako ugledah putokaz za skretanje prema nekom restoranu. Divota. Jeste da za svaku kafanu mora da se pričeka, ali do sada još ni jedna nije izneverila.
-
Još malo fotografija iz Bojničkog zamka...
-
Prva stanica za danas je Bojnički zamak, možda i najčuveniji u Slovačkoj. Malo smo se muvali oko zamka tražeći parking, ali smo na kraju ipak parkirali na zvaničnom parkingu. Nije toliko bilo do plaćanja, koliko do šetnje do zamka u opremi. Tak kada smo došli ispred ulaza, videli smo da je bilo mogućnosti da se parkiramo nedaleko od ulaza, i to besplatno. Zamak je impresivan u svakom pogledu. Već kada mu se prilazi i nazire se kroz krošnje drveća, pleni svojom neobičnom lepotom. Unutra je raskošan i odlično očuvan. Ovde je vlastela ipak mnogo više uživala nego u zamkovima koje smo prethodno posetili. Jedna od zanimljivosti u vezi sa ovim zamkom je da leži na pećini koja se koristila kao ostava za hranu i u kojoj ima pijaće vode.
-
Od Žiline, odvajamo se južno prema Bratislavi, put ide kroz prelepu prirodu. Malo menjamo motore medjusobno, sve do jednog prevoja gde rezimiramo utiske.
-
Mislili smo da će ujutru biti malo više ljudi na ulicama, ali grad je i dalje delovao neverovatno pust. Barem centar grada. Izvući ćemo se malo na put, pa gde bude prilike, napravićemo pauzu za kafu i doručak. Današnji cilj je Bratislava. Kada smo već u Slovačkoj, u redu je da se jedno veče provede i u prestonici. Držimo se dobre magistrale koja vijuga kroz lepe predele, povremeno prateći reku. Lepo jutro i uživanje u vožnji. Malo se odužilo dok nismo naišli na kafanu, ali i ovog puta, kafana je bila odlična.
-
Modeli DR-a do 96. godine se nisu najbolje pokazali zbog problema sa glavom...i to je ozbiljan razlog za izbegavanje. Retki su oni koji nisu imali taj problem, a ne znas kako je motor bio odrzavan. Zbog toga i nisu na ceni. Za razliku od njih, model od 96. nadalje se bas proslavio i bio bi prvi izbor, samo sto ih nema u ponudi. Funduro i Pegaso i nisu neki motori za OFF...ja bi tu izabrao XTZ 660.
-
Više sreće u sledećem izvlačenju!
-
U Mikulas stizemo po starom dobrom običaju dosta kasno, pa idemo u grad da sednemo negde na piće kako bi pronašli smestaj. Dok smo se muvali po gradu vidimo nekakav biker bar i tu svraćamo na pivo, dva. Raspitujemo se kod gazde da li ima neki smestaj u blizini i rešava nam smeštaj na 100m od bara. Smeštaj je na granici prihvatljivog, ali je na šetalištu i ima garažu. Do garaže dolazimo vožnjom po šetalištu na preporuku gazde bara. Iako smo na netu videli gomilu dobrog i jeftinog smestaja, posebno u blizini jezera, mrzelo nas je da se umorni cimamo sa traženjem i kasnije odlaskom i odlučili smo da ostanemo u gradu. Iako je grad neverovatno pust, malo smo se proveli u biker baru, a bogami na putu do smeštaja i u još jednom baru pored koga smo prošli.
-
Pravimo citav krug na jug, pa se vraćamo na sever i dolazimo na današnji cilj. Puno lepih predela, dva planinska prevoja i puno krivina. Principa vozi, vozi, vozi...kafana, drzimo se i danas. Negde pred dolazak na današnje odredište, gledamo da svratimo negde na klopu. Krajičkom oka, vidim reklamu za kafanu brvnaru pored puta, ali mora da se izadje sa puta. Odlučujemo se da svratimo i bivamo oduševljeni i kafanom i uslugom i klopom.
-
Danasnji cilj je Liptovski Mikulas, ali po sistemu okolo-naokolo, kako bi se što više provozali Tatrama. Mesto smo odabrali sasvim slučajno, videvsi da tu ima gomila smestaja uz jezero, kao i dva akva parka u blizini, Bešenova i Tatralandia. Jedan deo puta idemo obroncima Visokih Tatri, takozvanom tatranskom magistralom. Put prolazi kroz nekoliko turistickih mestašaca, ali se vidi da je van sezone. Tek možda u jednom mestu deluje da ima malo više ljudi. Ali ono što najviše impresionira je činjenica koliko su ljudi sa obe strane Tatri ludi za trekkingom. Potpuno neverovatno. Prošli smo desetine parkinga, prepunih automobila, odakle ljudi polaze na pešačenje. To su nam potvrdili i Hozeovi prijatelji Slovaci. Drugi deo današnje vožnje ide Niskim Tatrama. Polazak je bio davno, vreme je za pauzu, ali po pravilu mora malo da se pričeka dok ne nadjemo kafanu.
-
Još nekoliko fotografija ovih prelepih kuća. Toliko mi se dopalo okruženje da ne mogu da izdvojim samo nekoliko slika. Nadam se da ne zamerate.
-
Zakopane kao mesto su po svim aspektima, rame uz rame sa poznatim alpskim skijalištima. Nisam siguran za staze, iako bih vrlo rado proverio kakve su, ali po svemu ostalom mesto je sjajno. I to sve po prilično pristupačnim cenama.
-
Pre polaska iz Zakopana, idemo malo u razgledanje grada, na kafu i doručak. Grad je veoma lep i na ulicama je mnogo više ljudi nego što sam očekivao. Sinoc, kada smo ulazili u grad, nekoliko kilometara smo prolazili kroz prelepa naselja drvenih kuća koje smo samo nazirali po mraku. Sada, pre definitivnog polaska, idemo malo da pogledamo kako sve to izgleda. Obišli smo i crkvu moderne planinske arhitekture. Sve deluje apsolutno kao bajka. Nezamisliva je količina prelepih drvenih kuca. Stotine varijacija na temu. Pravi praznik za oči. Slična situacija je i kada se podje na drugu stranu, uz planinu prema Slovačkoj. Toliko sam bio impresioniran ovom drvenom gradnjom, pa sam dao Mini fotoaparat da sto vise slika sa motora, ionako smo tu vozili veoma sporo kako uzivali u tom okruženju.
-
Mislis customizacija...
-
Ja mora da sam nesto propustio...Jel ovde pricate o R 1150 RT ili R 1150 LT...i ako je u pitanju LT koji je to model (mislo sam da su LT bili samo sa K agregatom...npr. K 1100 LT, K 1200 LT)
-
Lepo izgleda i to sa skromnim budzetom!
-
Sto se tiče Yamahe (ako misliš na obe)...Tracera sam probao prvi put na Navaku i pod tim utiskom je ovaj drugar i kupio. Posle sam ga probao jos par puta u realnim uslovima i za moj ukus, motor je odlican i kompletan. Što se tiče Tenere, pisao sam već i u temi za Teneru...sada posle 24000km i dalje sam oduševljen motorom. Jednostavno je pogodjen moj senzibilitet za vožnju i to uključuje mnogo aspekata.
-
Dogovor je da kada krenemo, nadjemo neku kafanu za pauzu i rucak. Nije baš da ima kafana iza svake druge krivine. Uglavnom, na jednom prevoju, nailazimo na vrlo upečatljivu kafanu drvene gradnje. Toliko nam se dopalo da smo napravili malo dužu pauza za klopu i piće uz uživanje u popodnevnom suncu. Nije nam se polazilo odavde. Na ovom mestu sam probao specijalitet, čorbu od ovčijeg sira, koji mi je jedan od jačih utisaka sa putovanja. Inače, u Slovačkoj je ovčiji sir dosta popularan i na dosta mesta smo videli reklame za prodaju, a u ovoj kafani se sprema od namirnica koje se uzgajaju na njihovoj farmi i u sklopu objekta je i prodavnica domaćih proizvoda. Ova "malo duža" pauza je dovela do toga da smo ubrzo docekali mrak, pa smo u Zakopane stigli kasno uvece. Svratili smo u kafanu na početku šetališta da rezervišemo smeštaj, pošto je nasumičan pokušaj traženja smeštaja propao. Taman dok smo popili po pivo, smestaj je rezervisan i idemo da se smestimo.
-
Jos nekoliko slika iz zamka i okoline...
-
Unutasnjost zamka je lepa i jedino je tura koja obilazi kompletan zamak prava stvar..ko bude u prilici da obilazi.
-
Dolazimo ispred Orava zamka i na info-ticket pultu saznajemo da je obilazak moguć samo sa vodičem. Postoji više varijanti obilaska, a prvi na redu za 15-ak minuta je kompletan obilazak svih delova zamka. Ostavljamo višak opreme na motoru i krećemo...ima da se ide uz brdo i uz stepenice do samog vrha. Zamak je vrlo zanimljiv kao i istorijat nastanka. Nalazi se na kamenoj steni i gradio se od vrha prema dnu, u nekoliko etapa tokom istorije. Malo je raskošnije opremljen od zamka iz Rumunije i dosta dobro je sačuvan. U početku se na najviši deo ulazilo samo merdevinama.
-
Prvi deo puta ide preko Banske Bistrice i odatle krece penjanje u planinu, dobrom magistralom i voznja je pravi uzitak. Na vrhu prevoja je ski centar Donovaly i sve izgleda veoma lepo i uredjeno. Vozimo se prema severu, malo vozimo obroncima Niskih, pa onda malo obroncima Visokih Tatri. Vec smo poceli da se divimo prisustvu drvene gradnje u citavom regionu.
-
Prelepo sunčano jutro ispred kuće, kafica i doručak. U planu je da večeras stignemo u Zakopane, poznati ski centar u Poljskoj, sa severne strane Visokih Tatri. Samo put koji smo planirali ide okolo-naokolo, a uz to na putu nam je i jedan od 2 najlepsa zamka u Slovackoj - Orava.
-
Posto sam teski zavisnik od skijanja i snowboarda...na kom skijalistu si bio? Slovaci su nam rekli da je najbolje skijaliste Jasna (Niske Tatre)...da nisi tu bio i ako jesi jel si bio sa severne ili juzne strane?