Sa prevoja silazimo u Zabljak po mraku. Dolazimo do kampa gde sam bio prosle godine, ali svi bungalovi su popunjeni. Medjutim, vlasnica kampa nam nalazi smestaj u kuci u gradu. Odlican smestaj, zapravo citava kuca za 10E po osobi.
Kad smo se probudili, sipela je kisica koja je prestala dok smo popili kafu i doruckovali. Tu smo se rastali sa Motorasem, Robijom i Vesnom. Oni odlaze na more, a mi prema kuci.
Kad smo posli sa Durmitora, bilo je maglovito.
Od Djurdjevica Tare smo se vozili kanjonom Tare. Fenomenalno iskustvo.
Stajali smo jos po negde. Lokve.
Posle Raske smo naisli na odlicnu etno-kafanu.
Planirana voznjica se pretvorila u putovanje prepuno prelepe prirode i jos lepsih puteva za voznju. Utisaka puna glava!
Hvala Vesni i Robiju na fotkama!