Ne sumnjam da je sve kao što kažeš, samo ima jedna stvar: nije ovo nešto što je doneseno preko noći, ovako je već decenijama. Te iste osiguravajuće kuće imaju precizno izračunato do na treću decimalu što se kaže koliko polisa se zaista aktivira i po njima bude isplaćena šteta. Uveren sam da imaju jasan plan na početku godine koliku će štetu isplatiti tokom poslovne godine i koliki će profit ostvariti u odnosu na prodate polise, jer tako sve firme bez obzira na delatnost funkcionišu. Mislim, sigurno da i osiguravajue kuće imaju svoje troškove, ali nema posla bez troškova i rizika. Kad si već iz IT-a jedan primer: ako dobiješ da uradiš IT projekat koji finansira EU ili Svetska banka moraš njima da dostaviš polisu kao dokaz da si osigurao robu, onu istu robu koju im nisi isporučio, za koju su ti u ugovoru naveli da svu štetu na opremi koja nastane dok je roba kod tebe snosiš sam, za koju ti nisu dali ni dinara i za koju si im na potpisivanju ugovora dao bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla. Dakle, ne postoji nijedan racionalan razlog da moraš da osiguraš svoju robu. Nisam sklon teorijama zavere, ali sa poslovne strane gledano ovo može biti samo backdoor deal između osiguravača i država/finansijera.
Zato, nemam ni malo simpatija prema osiguravajućim kućama i njihovom kukanju o troškovima. Da nemaju debelog interesa davno bi svoje novce preselili u druge delatnosti.