2.Dan
Sava Dolinka nam je pedesetak metara od prozora.Nije nešto ni velika, više onako kao potočić....čudim se da može tako jako i lepo da huči.Do juče nas budio sat ,a jutros reka...to je to, odmor počeo...
Dižemo se, budim stromče i odosmo prema Austriji.Tedybear mi je dao par saveta šta još videti i obići dok se motamo ovuda. Hvala drug
Pogled na Mojstranu
Slikaj me, slikaj me
S'obzirom da je skoro septembar nije toliko 'ladno ali dan se već skratio ohoho. To znači da valja krenuti malo ranije na vožnju Več i prvi kilometri Kranjskom Gorom podsećaju koliko je ovde lepo za odmor i vožnju motorom...
Odvajamo se desno na Wurzenpass, graničari u aktivi i kontrolišu onako nasumično.Čini mi se po principu ovog 'oću ovog neću...mi prodjosmo.
I tenAk je još uvek tu, must have fotka ako se prolazi ovuda, jelte...
,
Par krivina nizbrdo i stižemo u Villach.Malo van grada se nalazi lep planinski put i popularno izletište, Villacher Alpenstrasse, tamo ćemo.
Pratim putokaz do njega i tik pre ulaza nalazi se Alpenarena.Daj da svratimo ovde da lupimo neku fotkicu.Klinci vežbaju, gledam kako lete pa mi i sa zemlje nije baš nešto prijatno,hehe.Vata me jeza da se ne olupaju
K'o što rekoh Villach Alpenstrasse, tu smo...Na ulazu nam teta traži 10 evrića da digne rampu. Platismo joj, šta ćeš...
Za te novce dobismo petnaestak kilometara lepog krivudavog asfalta sa još lepšom prirodom i odmorištima na skoro svakoj serpentini.Ne baš svakoj ali ima ih podosta, baš su se potrudili oko toga...
Pogled na Villach sa jednog od odmorišta
Krivine se nižu jedna za drugom, lete kilometri i očas posla stigosmo i do vrha.A gore klasika, ogroman parking i vidikovac za odmor i razgledavanje...Ovde je i zadnja stanica što se tiče vožnje, ko hoće može pešaka da nastavi dalje na vr' brda.
Mi ne bismo ali sretosmo i takve junake
Ekipica se malo umorila
Sa vidikovca puca pogled na okolne vrhove i jezera.Da je malo vedrije bilo bi to još bolje i lepše.E da je babi ona stvar...Ćuti, dobro je i ovako, bar nema kiše, još uvek...
Napravili su lepe drvene ležaljke pa se narod baškari i uživa.
Za par dana tu će biti ogroman skup, Fakeer see...
Gore dole, gore dole vozikamo se rešeni da maksimalno iskoristimo onu ulaznicu.Vidim i ostalim kolegama to nije strano pa se srećemo više puta na raznim mestima,hehe.Od silnog jurcanja i kalorije padoše na minimum pa dezertiramo u jednom lepom restoranu.
Uživamo u kolačima i gledamo sa terase kako kolege krivinare.Sem par prženica svi uglavnom voze relax .Šteta da ostanem bez fotke pa palim makinu i ulećem i ja u kadar.
Ništa bez maglenki, bajo moj
Završismo ovde i odosmo dalje prema Spittalu, dolinom Drave.U stvari ne idemo baš do njega nego se ranije skidamo sa magistrale, ne sećam se u kom mestu.Kruziramo pored jezera Milstatter.Lepo jezero, popularno za odmor.I dan beše lep pa se kolege vozaju i arče gorivo
Nedaleko odavde je i Gmund.Planirali smo da svratimo ovde i svratismo.Razlog beše Poršeov muzej koji se nalazi u ovom malom mestu. Pre nego što je prebačena u Štutgart i proizvodnja je bila ovde.Dosta je posećen, lepa atrakcija za turiste, preporučujem za obići.
Sve je lepo skockano, onako po švapski, očekivano.
Gmund
/]
U prizemlju i na spratu parkirane legende, šepure se.Svaki od njih je obeležio deo istrorije pa sad uživaju u penziji.Greota što stoje parkirani, valjalo bi to malo isterati na džadu...
Drveni, alumijumski, stariji, noviji, trkački ma haos, svega ima...Ulaz se plaća, 8 evra po čoveku.
Mariji ne beše zanimljivo pa je pričekala napolju dok ja završim obilazak.A obilazak je trajao i trajao, hehe
Da doživljaj bude potpun na projektoru ide film o počecima i istoriji fabrike.Na trenutak snimih i Hitlera u kadru, sugeriše Ferdinandu da se ne zahebava slučajno...poznato je da je stari Ferry bio nazzi saradnik.
Evo još par fotki:
Tu je i kutak sa suvenirima pa kupujemo po par komada Carrere 911, nek ima za uspomenu... i brišemo dalje..
Neki kilometar dalje je i kuća gde je konstruisan prvi porsche,no 1...nama je usput jer nastavljamo dalje dolinom Malte prema brani Kolnbrein.
kuća
Prirodu ne mogu opisati, kao iz bajke ali bukvalno.Odmor za oči i napaćenu dušu...
Uživamo maksimalno tih petnaestak kilometara do ulaza na Malta Hochalmstrasse. I ovde nam uzeše 10 evrića da dignu rampu...
Sama brana, inače najveća u Austriji je na kraju ovog puta.Vodopada ima na desetine.Semafori regulišu saobraćaj jer na nekim delovima je samo jedna traka za vozila.To nije strašno ako ne čekaš, a ako čekaš i to još po kiši ume da bude malo frustrirajuće
Naravno nama je crveno pa čekamo i čekamo i čekamooooo....
Dal da se vratimo,a
Krenusmo, a kiša pojačava i daje posebnu draž vožnji do gore.Uživanje nula poena....
Savladasmo par tunela i taj kilometar visinske razlike i stigosmo do brane.Sila od betona.Gledam u gromadu i mislim se šta je tu cementa spičkano...
Kroz oblake i maglu deluje onako malo spooky.Mara hoće da fotka pa silazi dole, a ja baš i ne bih .Lep mi pogled i odavde...
Na parkingu desetak polusmrzlih kolega se pakuju i kreću nazad.Vide ljudi zlim očima da će biti mokrih gaća, hehe.Ostasmo mi i još 2 Nemca , a kišurača nema nameru da stane nego još i pojačava.Mi u inat njoj utrčasmo u hotel, taman da se malo zagrejemo i ocedimo.
Za šankom upoznasmo Zokija...zemljak naš.
Mali je svet.
Malo čavrljamo sa njim dok sipamo čaj u sebe.Dobar je Zoki, živi u Sloveniji, a šljaka ovde.Inače je izBosne...
Prosušismo se malo al valja se vratiti nazad u topli dom.Ne moram reći da nas je opet sačekao semafor i opet dva'es minuta čekićanja, a u susret nam niko ne dolazi,hehehe...strava
Ova dva nesretnika pored nas su ta 2 pomenuta Nemca. Pogledamo se povremeno, razmenimo osmehe , kao cool smo i super nam je
Nepromočive rukavice sa super haj tek membranom su mi ostale u sobi.A na meni letnje, rupičaste, bravo genije...
Kiša nas pere skroz do Mojstrane ali topla supica i vruć tuš popravljaju stvari.
Stromić pretrčao 330 km danas...