Konstrukcija auspuha za 2T i 4T motore je fundamentalno različita stvar. Ako govorimo o performansama, kod 4T motora povratni pritisak izduvnih gasova je LOŠA stvar. U projektovanju auspuha teži se maksimalnoj protočnosti a da ostali konstrukcioni zahtevi budu zadovoljeni (pre svega norme vezane za buku i ekološke norme).
Kod dvotaktnih motora, auspuh je RADNI deo sistema. Dvotaktni motor bez odgovarajućeg rezonantnog asupuha može samo da pravi velike energetske gubitke i ništa drugo. Mislim, ići će on sa bilo kakvim sulundarom,samo je pitanje kako ;D
Elem, ako pretpostavimo da nam je uopšte jasan način funkcionisanja dvotaktnog motora (npr., mnogi misle da i dvotaktni motor ima neke ventile ), pokušaću ukratko da objasnim funkciju rezonantnog izduva.
Pre svega treba reći nekoliko reči o prostiranju zvuka kroz vazduh. Sama brzina prostiranja zvuka zavisi od temperature i pritiska koji vlada u sredini kroz koju se zvuk prostire. U slučaju izduvnih gasova motora to je između 500 i 550 m/s (ovaj podatak je bitan u smislu određivanja rezonantne dužine auspuha za projektovani broj obrtaja, ali o tome kasnije). Ukoliko u prostiranju kroz vazduh zvučni talas naiđe na prepreku, odbiće se nazad u vidu pozitivnog eha i sudariti sa sledećim nadolazećim talasom. Ako nema prepreke, možemo smatrati da imamo negativno odbijen talas (negativan eho) koji stvara vakuum sledećem nadolazećem talasu. U auspuhu imamo istu stvar. Ako auspuh zatvorimo ravnom preprekom imaćemo situaciju da se odbijeni talasi suprotstvljaju nadolazećim gasovima što dovodi do zagušenja motora. Na osnovu ovoga možemo zaključiti da bi u idelanom modelu auspuh i kod dvotaktnog motora trebao biti najobičnija cev. Na žalost ovo bi moglo da važi samo u izuzetno uskom opsegu obrtaja jer predugo trajanje vakuuma na izduvu negativno utiče na funkciju usisa kod dvotaktnog motora.
I tako dolazimo do rezonantnog auspuha... Po svojoj konstrukciji, rezonantni auspuh sastoji se od konusnog difuzora i protivkonusa. Uloga difuzora je da potpomogne odvođenju gasova a uloga protivkonusa da stvori povratni eho koji će pritiskom sprečiti predugo trajanje vakuuma. Pogledajte animaciju koja je postavljena ranije u ovoj temi. Izduvni gasovi pod velikim pritiskom napuštaju cilindar i preko kolena izduvne grane ulaze u difuzor gde dolazi do naglog širenja gasova (praktično dobijamo efekat otvorene cevi) usled čega se stvara vakuum koji obezbeđuje efikasnije odvođenje ostatka gasova iz cilindra i ujedno obezbeđuje punjenje cilindra novom smešom. Vreme trajanja vakuuma ne sme biti preveliko jer će deo sveže smeše goriva završiti u izduvu pre nego što klip zatvori izduvni kanal na cilindru. Prekid vakuuma obezbeđuje protivkonus i to tako što u vremenu trajanja vakuma deo gasova ide dalje do protivkonusa i odbija se pozitivno. Ovi odbijeni talasi se vraćaju prema izduvnom kanalu i u idelanom slučaju stižu upravo u momentu kada su vec svi izduvni gasovi napustili cilindar, pri čemu stvorenim pritiskom sprečavaju izliv sveže smeše goriva u izduv. Ukoliko je cilindar konstrukciono rešen na odgovarajući način (da izduvni kanal bude još malo otvoren u trenutku kada je se usisni potpuno zatvori) onda još imamo i efekat nadpritiska što dodatno doprinosi performansama motora. Za rezonantni auspuh kažemo da je u rezonanci ako je na onom broju obrtaja na kome povratni talas dolazi na početak izduva u momentu kada su svi izduvni gasovi napustili cilindar. Iz ovoga zaključujemo da je, pored ostalih parametara, za rezonancu na određenom broju obrtaja bitna i ukupna dužina rezonantnog auspuha (od početka izduva na cilindru do kraja protivkonusa. Ostatak auspuha posle kraja protivkonusa ne utiče na performanse (osim ako nisu isprojektovana suženja na tom delu cevi) i uglavnom služi za montiranje prigušivača. Da bi sve ovo navedeno funkcionisalo kako treba, u projektovanju auspuha došlo se do nekoliko pravila:
1) koleno izduvne cevi treba da bude što je moguće kraće
2) ugao difuzora treba da bude između 12 i 20 stepeni (pri uglu manjem od 12 stepeni smanjena je uloga difuzora zbog pojave vrtloženja a pri uglu većem od 20 stepeni gubi se na širini opsega broja obrtaja na kojima dolazi do rezonancije)
3) ugao protivkonusa treba da bude dva puta veći od ugla difuzora (ako je ugao protivkonusa veći, dolazi do naglog gubitka snage nakon postizanja vršne snage)
Ovo je najkraće što sam mogao da napišem a da pri tome bude i relativno jasno... Posle ovoga sledilo bi nekoliko formula kojima se računaju uglovi konusa i dužina auspuha u skladu sa projektovanim rezonantnim opsegom broja obrtaja ali time stvarno neću da zamaram. Koga više interesuje da sazna o celoj problematici postizanja odgovarajućih performansi kod dvotaktnih motora predlažem da iščita Jenningsa ili Bella
http://www.kreidler.nl/artikelen/performance-tuning-graham-bell/performance-tuning-graham-bell.pdf
http://edj.net/2stroke/jennings/
Takođe predlažem da iščitate i brošuru koju je napisao Mario Mrkšić iz Novog Sada (najveći deo gornjeg teksta upravo je i sublimran iz Mariove brošure)
http://www.pyrotherm-sr.co.rs/tuned/books/xp01/prirucnik_tomos_mario.pdf
Kao epilog treba reći sledeće. Može se staviti auspuh projektovan za 4T motore na 2T motor. Ako je "otvoreniji", a na motoru je prethodno bio neki ispregrađivani sulundar onda ČAK može doći i do nekog povećanja performansi. Međutim, u poređenju sa dobro isprojektovanim rezonantnim auspuhom, 4T aspuh nema šta da traži na dvotaktnom motoru. Zvuk može da se podešava odgovarajućim prigušivačem i to nema veze sa radnim delom auspuha, pa ni u tom smislu nema svrhe stavljati 4T auspuh na 2T motor.