Jump to content

Moto Zajednica

Montenegro-Albania-Macedonia-Greece

Recommended Posts

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

KAJMAKCALAN

Putnice, stani! Ovde leze oni!

Gomile ove prah kraljeva kriju.

S kapom u ruci njima se pokloni,

I redom tako izljubi ih sviju!

Iz ovih humka, iz hrnjage kama,

Gde truba svesti srca jaka svrsta,

Praznici slave granuli su nama,

I mucenike skinuli sa krsta.

Ovde su vecni, sto vatrama zrtve

I bilom srca probudise mrtve -

Srbine, stani! Ovde leze oni!

Ovo su nase lavre i oltari,

Njihovim svetlim sjajem se ozari,

I celo svoje molitvom prikloni!

1920.

Aleksa Santic

gallery_18218_1105_37983.jpg

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Na samom jugu Makedonije, nalazi se planina Nidze, ciji je najvislji vrh, Kajmakcalan bio nase sledece odrediste. O ovom svetom , nebeskom mestu, toliko prica smo culi i toliko ispisanih stranica istorije procitali da sam jednostavno morao da odem tamo. Od pocetka planiranja kompletnog putovanja, pri samoj pomisli na ovo sveto mesto, osecao sam neki unutrasnji nespokoj, nekakvo uzbudjenje koje je obuzimalo celo moje telo.

Bitka na Kajmakcalanu vodjena je u septembru mesecu 1916. godine izmedju Kraljevine Bugarske i Kraljevine Srbije, a u sklopu probijanja Solunskog fronta. Trajala je 18 dana i tom prilikom poginulo je oko 5000 Srpskih vojnika.

Usled veoma jake artiljerijske vatre, prirodna okolina potpuno je promenjena. Zemlja i kamenjar bili su potpuno razoreni i izrovani. Predeli su ostali bez vegetacije. Nekada je planinski vrh Kajmakcalan bio visok 2525m. Danas, njegova visina iznosi 2521m. Tokom velikih borbi u tih 18 krvavih dana, artiljerija je potpuno unistila cetiri metra planinskog vrha.

Bitka na Kajmakcalanu je u istoriju upisana kao jedina bitka koja se vodila na ovakvim nadmorskim visinama.

Jurisajuci, vojnici obe strane telima su punili rovove. Prica kaze da su golim rukama kidali bodljikavu zicu, ostajuci da vise na njoj pokoseni mitraljeskim rafalima. Stari su preneli pricu, kako je vladao toliki haos da se jedva moglo razaznati ko se sa kim bori. Srpski vojnici su noseci bajonete u jednoj ruci, drugom rukom pridrzavali slemove kako bi se razlikovali od Bugarskih vojnika.

 

30. septembra, te krvave 1916 godine, kada je vetar razneo oblake, maglu i dim sa planinskih vrhova, na centru razvaljene planine se vijorila zastava Kraljevine Srbije. Na okolnim vrhovima, jos uvek je bilo vojnika Kraljevine Bugarske koji su minobacacima pokusavali da rasteraju neustrasivu Srpsku vojsku. Ali nije bilo te sile koja ih je mogla pokolebati i preuzeti tek osvojeno. Nije bilo nazad, vec samo napred,,,svojoj zemlji, zeni, deci...

 

Uspon ka Kajmakcalanu:

 

gallery_18218_1106_458174.jpg

 

 

gallery_18218_1106_61020.jpg

 

 

gallery_18218_1106_182245.jpg

 

 

gallery_18218_1106_35235.jpg

 

 

gallery_18218_1106_182245.jpg

 

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

4 km do konacnog vrha krecu moji prvi problemi. Vozim motor koji bas i nije predvidjen za ovakve deonice. Uveliko osecam probleme zbog sve ove tezine prtljaga, suvozaca. Asvalt nestaje. Krecem se makadamom jos oko kilometar, to i nije bio neki problem. Makadam je sve losiji, kamenje sve krupnije, uspon sve veci, brzina kretanja sve manja, te u glavi pocinju da se motaju raznorazne misli. Zar je moguce da moram da odustanem na oko samo 2-3 km od cilja. Razum mi kaze da odustanem, da se okrenem. Emocije me teraju da nastavim dalje. Velika bitka se vodi u meni. Sramota me je samog sebe da odustanem. Sramota me nasih predaka koji su ovo presli u jurisu, pod neprijateljskom vatrom. Pokusavam ponovo...Ne vredi...Skidam sav prtljag sa motora, ostavljam Danijelu da cuva stvari, a ja krecem u jos jedan pokusaj. Ne vredi, tocak tone u nekakav pesak pod velikim usponom. Osecam poraz...veliki...

 

Ovoga puta, razum je preovladao. Nisam smeo da dozvolim sebi da padnem, da povredim sebe ili Dacu. Nalazim se u nekoj tudjoj zemlji i sred nedodjije, ne znam koga bih zvao za pomoc. Nisam smeo da dozvolim sebi da ostetim motor sa kojim ne bih znao sta da radim u tom momentu na tom mestu. Jednostavno, nisam bio spreman na ovo, nisam imao zdravu logistiku u slucaju verovatnih problema koje bih doziveo.

 

Znam, mogao sam ja to pesaka, ali...tajming mi nije isao na ruku. Ostalo mi je jos oko 250 km puta predvidjenog za taj dan kako bi stigao do Meteora. Za uspon peske do gore i povratak nazad bilo mi je potrebno preko 2 sata, vreme koje u tom momentu nisam imao na raspolaganju. Ali, ako je za utehu, dao sam sebi obecanje da cu otici tamo cim pre i ispuniti ono sto sam isplanirao. Verovatno sa sinom, Milanom, koji je i dobio ime po svom pretku cije se kosti nalaze tamo negde, na tom svetom mestu.

 

gallery_18218_1106_44184.jpg

 

 

gallery_18218_1106_146621.jpg

 

 

gallery_18218_1106_23402.jpg

 

 

gallery_18218_1106_160822.jpg

 

 

gallery_18218_1106_99077.jpg

 

 

gallery_18218_1106_366740.jpg

 

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Premoren, ulepljen od znoja, jako napet i nervozan zbog dozivljenog poraza krecem planiranom rutom prema Kalampaki, tj. prema Meteorima. Uglavnom ne volim da vozim putevima kojima sam vec prosao. Plan mi je da se spustim sa planine drugom stranom, presecem glavnu magistralu kod Kozanija i kroz planine i grcke nacionalne parkove dodjem do Kalampake. Ok, nista strasno. Jos nesto oko 250 km, momentalno je oko 16h. Planiram da stignem pocetkom veceri ukoliko pametno isplaniram predah. Goriva u rezervoaru imam za jos oko 120km. Do Kozanija imam nesto ispod 100 km tako da cu gorivo sipati u Kozaniju. Moguce je i da naidjem na neku benzinsku pumpu pre Kozanija.

 

gallery_18218_1107_2446.jpg

 

 

gallery_18218_1107_44815.jpg

 

 

gallery_18218_1107_80362.jpg

 

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Zbog sve nervoze koju sam osecao u tom momentu, poceo sam pogresno da rezonujem neke stvari i da donosim pogresne, krajnje nepromisljene odluke. Ova raskrsnica ce mi zabiberiti kompletan dan. Nisam hteo da slusam isplaniranu rutu na navigaciji, vec sam poslusao intuiciju, i naravno, pogresio. Ustvari, nisam mnogo ni razmisljao, jednostavno, nesto me je nateralo da skrenem levo, iako sam trebao da nastavim pravo. Svideo mi se tek izgradjen, nov asvalt. Isao sam logikom da je ovo verovatno novoizgradjeni put sa skijalista koje se nalazilo u blizini. Bio sam siguran da ce me najlakse dovesti do nekakve civilizacije, ali...prc - trica!!!

 

Trebalo mi je sigurno vise od pola sata da shvatim da je ovaj put izgradjen kako bi drvosece lakse izvlacili poseceno drvo iz sume. Posle oko 25km voznje po fantasticnom asvaltu, isti nestaje. Krece nesto jako rapavo sto nemam pojma sta je! posle par kilometara nestaje i taj rapavi beton, krece makadam. Posle par kilometara nestaje i makadam, krece nekakvo kamenje, pa onda prasina, pa pesak, pa zemlja...Boze, ima li te???

 

Posle ukupno oko 35 km voznje, i oko potrosenih skoro sat vremena, vise ne znam ni odakle sam dosao, ni gde sam posao. Znam samo da sam se spustio za preko 1000m nadmorske visine, da sam u nekakvoj rupi i da je ispred mene jako los nekakav kolski put. A tada...tada sam se setio da imam goriva za jos max 90km. Ukoliko se vratim nazad, sigurno nemam goriva do pumpe. Jedino ukoliko ugasim motor i spustim se sa planine na leru. Ali rizik je preveliki, previse sam tezak te cu verovatno upaliti kocnice.Uz sve ove muke, pokusavam da ne odam svoju nervozu Daci koja uziva u lepoj prirodi i samo skljoca fotoaparatom. U nekom vocnjaku pronalazim nekog coveka sto zaliva voce vodom koju je dovukao nekakvim poluraspalim traktorom. Naravno, ne razumemo se nista, masemo rukama obojica toliko da sam poceo da se smejem od sve muke. Tada izgovaram jednu magicnu rec koju me je razumeo...ASVALT!!! Sakom mi pokazuje broj 5 i ja presrecan krecem dalje. Posle oko 7 km ulazimo u selo koje ima prelep kafic u centru gde sam seo da iskuliram. Benzinska pumpa mi je bila udaljena svega 2 km.

 

U tom momentu, uvidom u navigaciju, shvatam da najbrzim putem do kalampake imam jos 270 km. Bio sam oko 70 km dalje od onoga gde sam planirao da budem.

 

gallery_18218_1107_87090.jpg

 

 

gallery_18218_1107_114062.jpg

 

 

gallery_18218_1107_105888.jpg

 

 

gallery_18218_1107_94982.jpg

 

 

gallery_18218_1107_39426.jpg

 

 

gallery_18218_1108_110505.jpg

 

 

gallery_18218_1108_43242.jpg

 

 

gallery_18218_1108_77538.jpg

 

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Posle pauze od nekih pola sata, dosipam gorivo i krecem prema Kalampaki. Svestan sam da ce me uhvatiti noc. Nema veze, napravicu pauzu kad osetim potrebu i prihicki se spremim da vozim nocu po nepoznatom putu, opet prepunom krivina. U Kalampaku stizemo oko 22,30h, posle predjenih vrlo blizu 600km toga dana, i to po izuzetno zahtevnim putevima.

Pronalazimo smestaj i pravac u setnju. Bio sam veoma ispunjen u tom momentu. Posle tusiranja, sav umor je nestao i u meni se probudila zelja za otkrivanjem novih mesta, setanjem novim ulicama, posmatranjem nekih drugih ljudi. Gradic je uvece stvarno prelep, toliko ziv i prepun mladog sveta. Baste kafica iz kojih se cula raznovrsna muzika su bile prepune. Dugo smo setali gradom, do kasno u noc. Umor me je toliko izlomio da se uopste ne secam kako sam dosao do hotela i kada sam zaspao. Grad uvece nije fotografisan jer su baterije ostale u sobi na punjenju.

 

gallery_18218_1109_41649.jpg

 

 

gallery_18218_1109_16028.jpg

 

 

gallery_18218_1109_5164.jpg

 

 

gallery_18218_1109_5202.jpg

 

 

gallery_18218_1109_36463.jpg

 

 

gallery_18218_1109_48906.jpg

 

 

gallery_18218_1109_22584.jpg

 

 

gallery_18218_1109_18601.jpg

 

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Hit the Road, 1415 postova
  • Lokacija: vinca, beograd
  • Motocikl: BMW R1200GSA

Pozdrav i pohvala za fotografa, posebno za ovu poslednju. :zdravo:

 

Hahahah, evo pozdravlja i tebe fotograf. Verovatno ti je jasno da posedujemo oko 3000 fotografija. Moram da vidim sa Seveom da mi nekako spoji fotoaparat na akomulator. Malo nam 3 kompleta baterija koje imamo. Zove te Danijela na kafu 1zdravo.gif

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

Trećeg dana našeg putovanja, ustajemo oko 8h i doručkujemo na terasi malog motelčičća u kojem smo bili smješteni.

Ljubazna gazdarica je izrazila želju da se fotografiše sa nama .. .

 

 

00q3.jpg

 

7z22.jpg

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

Nedaleko od našeg smještaja je raskrsnica i desno se put odvaja ka manastirima . Stvari smo spakovali, izbacili ih u hodnik kako bi oslobodili sobu , i bez neke pretjerane žurbe krenuli u obilazak manastira .

 

 

zxjv.jpg

 

j9bv.jpg

 

dmtf.jpg

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 123 postova
  • Motocikl: BMW R1200GS

Каква штета што се нисте попели до капеле на Кајмакчалану!Али,нема везе,има дана одрадићеш ти то.Ја бих ишао на туру до Свете Горе,Зејтинлик и Кајмакчалан.Можда падне после Васкрса следеће године.Поздрав и свака част за путопис!

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

h0s4.jpg

 

 

Vraćamo se zadovoljni onim što smo vidjeli i doživjeli , i stavljamo kofere na motor. Istim se putem vozimo preko planine, onda se uključujemo na auto put , i tako do Igumenice ...

 

 

g48k.jpg

 

5oax.jpg

 

kuik.jpg

 

ds8q.jpg

 

yphc.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

Nakon naplatne rampe na auto putu, stajemo da zapalim cigaru i tu sam upoznao dva bajkera iz Beograda , koji su krenuli na Lefkadu . Kada smo nastavili sa vožnjom primijetio sam da zaostaju, i da takođe ostali učesnici u saobraćaju ne voze preko 100 km/h jer je na tom dijelu puta brzina ograničena na 80 i 90 km/h .

 

Kasnije sam vidio table koje upozoravaju da se auto put snima , ali kako sam već svuda debelo prekoračio brzinu nastavio sam sa tempom od 150 - 160 km/h ..

 

Ubrzo stižemo u Igumenicu i hvatamo trajekt za Krf . Za nas dvoje i motor povratna karta je bila 45 e . Da smo čekali sledeći trajekt koji je kretao za nekih sat ipo , bila bi jeftinija... ali nije nam se baš toliko čekalo .

 

 

0fxj.jpg

 

bx7r.jpg

 

jxf4.jpg

 

vgpt.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

Nakon što smo se raspremili i smjestili stvari u sobu, otišli smo na bazen hotela i uživali u opuštajućem miru. Bili smo sami na bazenu , neka lagana muzika se čula iz hotelskog bara , pivo , smotao sam Kareliju ... Uživanje 0cool.gif

 

 

6def.jpg

 

2884.jpg

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

Poslao sam Mimiju poruku i dogovorili smo se da se nađemo u nekom kafiću večeras . Izašli smo oko 20h pošli na večericu i onda se šetali ulicom kroz Gouviju dok nijesmo zapazili parkiran Strom Bg tablica . Mimi i Daca su sjedjeli naterasi nekog kafića , prišli smo i konačno se upoznali kako treba ( do tada smo se znali samo sa foruma ) .

 

 

w0lf.jpg

 

tdxn.jpg

 

d754.jpg

 

w6pj.jpg

 

eddm.jpg

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 817 postova
  • Lokacija: Montenegro - PG
  • Motocikl: Honda Varadero xl 1000 v

Proveli smo veoma lijepo veče u šetnji i razgovoru . Dogovaramo se da se ujutro nađemo kod njih na kafi , i da krenemo u obilazak ostrva. Od sada ćemo Mimi i Ja zajedno postavljati fotograffije sa ostrva, i pokušati da vam prenesemo bar djelić našeg druženja i atmosvere koje su na nas ostavile veoma jak utisak.

 

Drago mi je da sam stekao tako dobre prijatelje kao što su Mimi i Daca 0takoje.gif

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja