Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan ...i onda uđosmo u kanjon. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Kada se čovek nađe u nekom američkom Nacionalnom Parku, odmah će primetiti nekoliko stvari. Prvo, nigde nema ni trunke đubreta. Ni *trunke*. Ni jednog papirića, ni jednog pikavca, ni jedne nedaj-Bože flaše. *Ništa*. Ni građevina nema, ni kuća, ni kućica. Netaknuta priroda. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Druga stvar koju će primetiti je posebnost lepote prirode u kojoj se nalazi. Nacionalni Parkovi nisu nasumice dobijali taj poseban status, već su pažljivo birani i predstavljaju najlepše predele ovog kontinenta. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Nacionalni parkovi su američki izum. Prvi nacionalni park na svetu je osnovan 1872 godine u američkoj državi Vajoming – čuveni Nacionalni Park Jeloustoun. Osnovna ideja je bila da se dragulji prorode sačuvaju od uništenja putevima, prugama i gradnjom. Jedan od najvećih fanova ideje o nacionalnim parkovima je bio američki predsednik Teodor Ruzvelt (na vlasti od 1901 do 1909), koji je aktivno promovisao zaštitu prirode, i za čije vreme je veliki broj postojećih Nacionalnih Parkova dobio taj status. Ono što je posebno interesantno je to da je uspeo da oko sebe okupi ne samo ljubitelje prirode, već i velike kompanije koje su podržavale njegove projekte. Posebno moćne u to vreme su bile železničke kompanije. Na inicijativu Predsednika Ruzvelta one su aktivno pomagale zaštitu i promociju prirodnih lepota Amerike, jer su tu videli i korist za sebe – razvoj turizma i više prodatih karata za svoje vozove. Napravljene je interesantan spoj prirodnjačkih, državnih i poslovnih interesa koji je rezultovao u "najboljoj američkoj ideji" kako je početkom prošlog veka Nacionalne Parkove nazvao pisac Volas Stenger. Po njemu, Nacionalni Parkovi su "jedan od najlepših izraza američke demokratije": dragulji prirode kakvi su u Evropi do tada bili rezervisani samo za kraljeve i vlastelu, u Americi su postali dostupni svakom građaninu. Što se mene tiče, Nacionalni Parkovi zaista jesu jedna od najboljih američkih ideja. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Oko podne napravismo kratku pauzu za klopu i da vidimo gde smo. Nismo nosili GPS sa sobom, nego samo mapu na kojoj su bili obeleženi orijentiri i razdaljine između njih. Na osnovu mape zaključismo da baš i nismo nešto napredovali. Hodanje kroz reku je sporije nego što smo mislili, a i mi smo se malo opustili više uživajući u prirodi nego forsirajući brzinu hoda. No, cela trasa je 26 kilometara, i ako nameravamo da je završimo pre mraka moraćemo da pojačamo tempo. Završivši sa klopom, natovarismo rance na leđa, i nastavismo dalje nizvodno. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Vreme je bilo idealno; prijatan, topao vazduh, a hladna voda nam je 'ladila noge. Oboje smo nosili čizme i debele čarape koje su dozvoljavale strujanje vode, pa iako su nam noge bile mokre sve vreme, nije bilo ni malo neudobno. Čak štaviše, veoma prijatno, rekao bih. Usput smo sreli još samo jednu četvoročlanu ekipu, koja nas je prestigla. Izuzev tog jednog susreta, Kristin i ja nismo videli nikoga. Čitav kanjon, sa svojih 26 kilometara dužine, je bio naš. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Ima nečeg duhovnog u ovakvoj poseti prirodi. Ogroman kanjon, netaknuta priroda, nigde ni traga ni glasa ljudskog prisustva, nigde nikakvog znaka da je ljudska noga ovde ikad kročila. Ne znam kako da opišem taj osećaj; kao da smo bili potpuno sami na nekoj novoj planeti. Nema ni interneta, ni telefona, ni novina, ni računa, ni obaveza, ni biznisa – ničega bez čega moderan čovek misli da ne može da živi. Samo žubor vode, visoke vertikalne litice kanjona, i neobičan mir i spokoj. 1 Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Nismo pravili nepotrebne pauze, nego smo se trudili da držimo dobar tempo da nas ne bi uhvatio mrak. Na ovoj slici se vidi zašto je nemoguće kampovati većim delom ovog kanjona. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Kasno popodne... Ovaj široki deo kanjona, gde se u reku Virdžin uliva još jedna rečica kroz onaj procep međ' stenama što se vidi, označava pola puta. U meni je od početka postojala sumnja da nećemo moći da završimo svih 26 kilometara u jednom danu, i to je sad postajalo sve jasnije. Ne samo što nam "ponestaje dana" što bi rekli Amerikanci, nego smo i umorni. A i reka je sve dublja, brža, i dno kojim hodamo sve kamenovitije i klizavije. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Ako nas uhvati mrak, u problemu smo jer nemamo mesto za spavanje, a hodati kroz reku po mraku nije zvučalo kao sjajna ideja. Već smo prošli pored skoro svih obeleženih mesta za kampovanje koji su bili rezervisani za nekog drugog; pred nama je još samo jedno, takođe rezervisano, i posle ulazimo u deo klanca gde više nema suvih mesta nigde. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Ubrzo stigosmo i do poslednjeg obeleženog kamp mesta, gde zatekosmo četiri momka koja su se odmarala. Mahnusmo im i nastavismo još malo, i onda napravismo malu pauzu. OK, definitivno imamo problem. Mrak pada ubrzo, a udaljeni smo od cilja oko 10 kilometara. Ako nastavimo sa usiljenim maršem, možemo teoretski da stignemo do 10 noću. Ali to podrazumeva hodanje kroz reku po mrklom mraku. Koliko je to pametno? Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Nastavismo dalje. Iako tako ne izgleda na slikama, reka je postala brža a dno kamenitije i teže za hod. Morali smo da pažljivo biramo kuda hodamo jer smo nailazili na sve više dubljih delova i podvodnih rupa. Naše kretanje nije bilo pravolinijski kroz korito reke, već cik-cak najplićim delovima. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Februar 28, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Uđosmo u uzak tesnac koji je na mapi bio obeležen kao "tačka bez povratka" - do cilja više nema nikakve obale, već samo vertikalne litice koje se uzdižu direktno iz reke kao kakvi zidovi. I zatim pade mrak. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Hodanje kroz reku po mraku nije ni prijatno ni romantično. Prvi problem je to što se ama baš ništa ne vidi. Dakle mrkli mrak, bez tračka svetlosti; zbog dubine kanjona do nas nije dopirala ni mesečina a ni zvezde. Drugi problem je neravnomerno korito reke; ovaj deo toka je brži i širi, a dno puno rupa i virova. Naše kretanje je dakle bilo sporije od mrava. Štap pred sebe kao slep čovek, pa opipam prvo dno da vidim da nema rupa, pa napravim korak, pa opet opipavanje, pa opet korak... Ja prvi, Kristin za mnom. Imali smo sa sobom baterijske lampe koje se nose na glavi ali su bile od skoro nikakve koristi. Nisu bile dovoljno jake da osvetle dno reke, pa nismo mogli da vidimo rupe, nego samo da ih opipavamo štapom. Bauljanje po mraku je trajalo možda pola sata, i onda dođosmo do zaključka da je ovo totalna ludost. Naišli smo na nekoliko virova koji su bili dovoljno duboki da je bilo nemoguće dodirnuti dno štapom. Samo bi falilo da se neko od nas oklizne i padne sa sve rancem na leđima, pa da se podavimo k'o mačići. Odlučismo da je nastavljati dalje totalno nebezbedno. Jedino razumno rešenje koje nam je ostalo je da se okrenemo i vratimo uzvodno do poslednjeg kamp mesta koje smo prošli, pa da pitamo momke koji tu kampuju da podele svoje kamp mesto sa nama. Nismo mislili da će biti problem s' njima, nego da li je kamp mesto dovoljno veliko; nekoliko mesta koje smo ranije prošli su bili jedva nekoliko kvadratnih metara suve površine. Okrenusmo se nalevo-krug, i krenusmo natrag. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Bauljanje uzvodno je trajalo oko sat vremena. Jel' sam pomenuo da hodanje kroz reku po mraku nije baš prijatno? A to da smo hodali ceo dan i da smo bili prilično umorni? Korak po korak, kao dva slepca koji vode jedan drugoga... Kada smo naišli na plići deo reke i osetili u vazduhu miris dima logorske vatre, obradovali smo se k'o mala deca. Dobauljasmo do poslednjeg kamp mesta koje smo prošli; tu nas dočekaše pomalo zbunjeni momci koje smo videli ranije: "Nismo očekivali nikog da naiđe uzvodno!" Oni se prepali da smo Park Rendžeri koji su došli da ih kazne zbog paljenja logorske vatre što je zabranjeno. Objasnismo im problem, i oni nas pozvaše da im se pridružimo i tu prespavamo. Kamp mesto jeste bilo malo, ali dovoljno za nas šestoro. Nalazilo se na malom uzvišenju, koje je ustvari bilo poveća stena. Ostatak večeri smo proveli uz logorsku vatru sa njima, prepričavajući doživljaje. Njih četvorica su takođe iz Kalifornije, iz San Dijega. Ponudili su nas viskijem i klopom; mi smo im napunili flaše i čuturice vodom. Bili su ostali skoro bez vode, a mi smo sa sobom poneli malu pumpu sa filterom za prečišćavanje pa smo mogli da koristimo rečnu vodu do mile volje. Kristin je prva otišla na spavanje jer je bila mrtva umorna. Ja ostadoh još malo da divanim sa dečkima, dok i meni kapci ne postadoše preteški. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Dan 4 – finiš ekspedicije. Kristin i ja smo se probudili prvi. Osećali smo se orni i odmorni da što pre nastavimo našu ekspediciju. U stvari, ja sam bio oran i odmoran; Kristin je bila baš iscrpljena prethodni dan, i to se još uvek videlo na njoj. Pogled sa malog uzvišenja gde smo prespavali. Spakovasmo se, doručkovasmo na brzinu, i pozdravismo se sa momcima iz San Dijega. Zatim rance na leđa, pa zagazismo ponovo u reku. Pogled u nazad, ka malom vodopadu preko puta kamp mesta. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Poučeni jučerašnjim iskustvom, krenusmo jačim tempom. Ali to nije dugo trajalo. Jel' se vidi na ovoj slici koliko je Kristin bila "odmorna"? Bilo mi je žao što je još uvek bila toliko "crknuta" od juče. Iako je govorila "ma nije mi ništa" bilo je očigledno da se jedva drži na nogama. Iako se u početku protivila, dogovorismo se da ipak ublažismo tempo i da pravimo redovne pauze svakih sat vremena. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Kanjon je bivao sve lepši; vreme opet toplo i prijatno, voda prijatno hladna. S' vremena na vreme bi naišli na mali "problem" koji bi morali da rešimo... ...a i upoznasmo se sa jednim lokalnim stanovnikom koji takve probleme nije imao... Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Na nekim mestima voda je bila duboka, ali smo sad po danu lako pronalazili dovoljno plitke podvodne "staze". Posle nekog vremena dečki iz San Dijega su nas sustigli i prestigli. Ne zapamtih im imena, sram me bilo. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Ostatak naše ekspedicije Kristin i ja provedosmo sami. Konstantan ali ne ubitačan tempo, redovne pauze za odmor, i uživasmo i u ovom danu i pored umora i Kristinkine iscrpljenosti. Čak i kada ovo kucam lepo mi je oko srca podećajući se na taj dan. Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Motoholic 2334 Napisano Mart 9, 2010 ¡Siempre adelante!, 2188 postova Lokacija: Kalifornija Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster Prijavi odgovor kao problematičan Dva dana, i 26 kilometara hodanja kroz reku. Kada smo ugledali znak koji označava kraj rute i pokazuje na suvi puteljak ka izlazu iz kanjona, oboje smo imali osećaj trijumfa, kao da smo upravo završili neku veliku trku ili neki važan poduhvat. Naravno, poduhvat je bio veliki samo za nas, ali to je najbitnije, zar ne? Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...