Jump to content

Moto Zajednica

Pozdrav iz Kalifornije

Recommended Posts

  • ¡Siempre adelante!, 2188 postova
  • Lokacija: Kalifornija
  • Motocikl: BMW F650GS... Harley-Davidson Nightster

Kada sam na Fejsbuku postavio sliku sa mog poslednjeg, neuspelog, putovanja, nasekirao sam dosta ljudi, nenamerno.  Mnogi drugari sa foruma mi se sada zabrinuto javljaju da vide šta se dešava, a ja zbog povreda nisam u stanju da kucam baš dugo.  S' toga zaključih da je red da postavim ovde apdejt da napišem detalje mog skorašnjeg lomljenja, kao i šta se dešava u vezi mog oporavka.

 

Prvo ono najbitnije – dakle očigledno živ sam.  Takođe, mogu da hodam i mrdam svim delovima tela.  Prognoze su dobre, i za dva meseca bih trebao da se vratim u normalu.  Ne očekuju se neke bitne trajne posledice (doduše, doktor kaže da ću moći da dajem vremensku prognozu ramenom, haha).

 

Uvodni detalji...  Jel' neko čuo za trku Baja 1000?  Ko jeste, zna da je ovo jedna od top 3 najteže off road trke na svetu.  Ko nije, nek pogleda film Dust to Glory.

 

199648910_eemub-M.jpg

 

Elem, za ovogodišnju trku koja se odvija u Novembru, priključio sam se trkačkom timu iz San Dijega da im budem prataće vozilo i pomoćni mehaničar.  Tim se sastoji od jednog trkačkog motora (Honda CFR450X), pet trkača koji se menjaju na svakih 60-80 km, i 6 članova pratećeg tima raspoređenih u 3 kamiona i jedan debeli BMW motor (ja).  Moje zaduženje je trebalo da bude da jurim našeg trkača na jugoistočnoj deonici staze, natovaren rezervnim delovima, benzinom i opremom za prvu pomoć, i asistiram pri promeni trkača.  Staza je duga nešto više od 1.000 kilometara, sve off-road i to ekstremno težak; ispresecana je pomoćnim zemljanim putevima kojim jurcaju pomoćna vozila koja prate svoje trkače.  Za jedan komplikovaniji deo staze gde su ti sporedni putevi mnogo uski i džombasti i problematični za kamione, odlučili smo se da prateće vozilo budem ja na GS-u radi lakšeg probijanja.

 

Prošli vikend otišli smo na tajni zadatak – izviđanje staze i probnu vožnju.  Ja i dvojica trkača otišli smo do deonice za koju smo zaduženi, u blizini Meksičkog grada San Felipe (cela trka se odvija u Meksiku).  Trkači, Džon i Majk, su putovali pikap vozilom kojim su vozili svoja dva motora za probu (jedan KTM i jedan Suzuki); ja sam naravno putovao mojim GS-om.  U Subotu ujutru smo ostavili pikap i stvari u motelu, i krenuli motorima u akciju.  Džon i Majk su vozili svoje kroserice trkačkom stazom, a ja sam ih jurio GS-om sporednim putevima.  Ono što smo želeli da postignemo je da napravimo tačnu mapu kretanja, i obeležimo GPS koordinate mesta gde ih susrećem na stazi; takođe smo hteli da potvrdimo da mogu da ih stignem na vreme na svakom dogovorenom mestu.  (Ako se neko pita kako je moguće da debeli BMW bude brži od dva motokros trkačka motora, to je zato što je njihova staza ekstremno zahtevna i samim tim brzina kretanja sporija, a pomoćni putevi kojima sam ja vozio lakši iako takođe neasfaltirani.)  Sve se odvjalo odlično, napravili smo detaljnu mapu i plan i potvrdili skoro sve tačke susretanja....sem poslednje.  Tu sam na žalost ja imao udes, i to malo teži.

 

Posledjna deonica je bila dužine oko 55 kilometara (moja putanja); ja sam se malo zaneo jer je put bio u dobrom stanju, lepo vreme, a i zabavno je brate voziti ovaj debeli tenk brže nego što bi trebalo.  Naravno da nisam trebao da vozim 120 po džombama, niti je bilo potrebno, stigao bih Džona i Majka i sa 60-80 na sat, ali jbg ponelo me.  U jednom trenutku sam neplanirano uleteo u peščanu deonicu, izrovanu gumama raznoraznih vozila, i tu je GS izgubio balans.  Natovaren sa opremom i 45 litara benzina (rezervoar + dodatne kante) težak je oko 300 kila, i naravno nije pravljen za pesak.  Prvo sam izgubio zadnji kraj, ali sam se dobro držao nekoliko sekundi; onda je i prednji točak počeo da trza naglo levo-desno i to je bio kraj.  Samog pada se ne sećam jer sam se onesvestio; po povredama i kako je motor izgledao rekao bih da je u pitanju bio high-side.

 

Kada sam došao svesti, nisam odmah bio sav pri sebi, to se sada sećam.  Mislio sam da sam u snu i pokušavao sam da se probudim.  Takođe sam odpuzao dalje od motora jer sam mislio da sam na auto-putu, a imam paranoidni strah od padanja na auto-putu i kamiona koji ne jebu živu silu.  I dalje sam pokušavao da se probudim, ne znam zašto nisam ukapirao da sam budan.

 

Posle možda par minuta naišla su dva pikapa sa lokalnim rančerima.  Jedan je pričao Engleski, i odmah je rekao da me voze u bolnicu.  Ja sam obijao, rekao sam im da su mi tu dva drugara i njih čekam da se ne sekiraju gde sam.  Meksikanac je i dalje navaljivao, rekao je da sam povređen i da ne mogu da me ostave tu jer ko zna kada će neko opet naići.  Ja sam i dalje bio u bunilu i odbijao, računajući na to da će Džon i Majk poći da me traže kada se ne sretnemo na dogovorenoj koordinati.  Radnici su onda rekli OK, ali dok su se udaljavali čuo sam da je jedan rekao drugome na Španskom da treba da zovu policiju svakako.  Na ovome ću im biti neizmerno zahvalan kasnije.

 

Nije prošlo minut od njihovog odlaska, bolovi su udarili svom silom.  Majko mila, kako bole polomljeni pokretni delovi.  Ukapirao sam iz mesta da sam slomio rame i verovatno gomilu rebara, jer sam ih osetio kako klik-klikću pri i najmanjem pokretu.  Takođe sam ukapirao da sam kompretan kreten što nisam pošao sa ovim ljudima koji su velikodušno ponudili pomoć.  Stvarno, ko zna kada će neko opet da naiđe?  Ležao sam na leđima u nekom žbunu, i sad nisam mogao ni da ustanem ni da se pomerim.  Bolovi nesnosni.  Kašljanje sa polomljenim rebrima je kao 5 infarkta u sekundi.  Posle 15-ak minuta jaukanja i agonije, malo sam se pribrao, i skontao da moram da pokušam da nešto uradim da se izvučem odavde; ako me niko ne nađe pre mraka, noć ne znam kako bih preživeo.

 

Uz veliku muku okrenuo sam se na stomak i podigao na kolena.  Onda sam se na kolenima odvukao do mog polomljenog motora, kojeg su dobri Meksikanci podigli i pored njega prikupili sve polomljene i razbacane delove.  Prvo razočarajne je bilo da je GPS potpuno uništen, i sad nisam znao svoju tačnu lokaciju.  Desni kofer je bio razvaljen; izvukao sam iz njega toki-voki i probao da pozovem Džona i Majka.  Odgovora nije bilo; domet tog govneta je 2-3 kilometra i to samo ako je ravno.  OK, jbg.  Da li da krećem polako peške niz put?  Na koju stranu je San Felipe?  Ili da još malo čekam?  Nisam dugo čekao, Bog me pogledao i poslao pomoć u vidu dvoje staraca u nekom raspalom pikapu.

 

Zaustavio sam ih mahanjem i na mom prostom Španskom rekao, Amigos, necesito un docor; me puede ayudar por favor?.  Naravno da hoće da mi pomognu; pomogli su mi da sednem na sedište pikapa, i polako krenuli prema gradu.  Bog neka ih blagoslovi – vozili su možda 5 na sat, jer njihovo nesrećno vozilo nije imalo ispravne amorizere, a put džombast, a ja kao sa pet slomljenih noževa u plućima.

 

Posle 7-8 km, iz suprotnog pravca doleteo je policijski džip sa upaljenim svetlima.  Njih su pozvali oni prvi meštani čiju pomoć sam odbio.  Odmah iza pandura eto i kobija Meksičkog Crvenog Krsta (Cruz Roja Mexicana).  Bolničar je pričao Engleski dobro, što je bio veliko olakšanje.  Preneo je policajcima šta se desilo i gde smo ostavili motor; lupio mi inekciju morfijuma, umotao rebra u neki zavoj, i stavio me na nosila.  Bolničari su me onda ubacili u kombi, i nastavili smo prema gradu; panduri su rekli da će da odu po moj motor i donesu ga u policijsku stanicu, i da će ako nađu moje drugare da ih upute u kliniku gde ću biti.

 

U kliniku sam prijavljen u 6:00 popodne.  Dobio sam još inekcija, ali nije bilo doktora, samo dvoje bolničara.  Potraga za lokalnim doktorom je trajala oko pola sata, i utom su došli i Majki Džon koje su policajci susreli i poslali ih ovamo.  Doktor je lociran; rengen; višestruki prelomi ramena, ključne kosti, rebara i moguće vrata.  Doktor kaže moram pod hitno u pravu bolnicu kakvu taj mali gradić nema.  Predložio mi je transport u grad Meksikali, ali ja nemam Meksičko osiguranje pa ne znam kako bih platio.  Odluka je pala da me Džon odveze pikapom nazad preko granice u SAD i tama nađemo prvu veću bolnicu.

 

Vožnja je trajala 2 sata; čekanje na granici 40 minuta; Meksički lekar me je odlično imobilisao i put nije bio previše bolan.  Kada je graničar provirio kroz prozor i video silne zavoje i moje zeleno lice, nije nam tražio ni pasoše, samo je mahnuo da prolazimo.  Prvi gradić sa većom bolnicom na Američkoj strani je El Centro; bolnicu smo našli lako i prijavio sam se na hitnom odeljenju.  Portir mi daje neke formulare, ja mu kažem da me ne zeza jer imam višestruke prelome.  Onda mi priđe pametniji bolničar, pogleda rendgen smimke koje sam doneo iz Meksika, ajde lezi ovamo, sada će doktor....

 

I tako....  Zbog gubita svesti i višestrukih preloma alramiran je trauma centar i oko mene se sjatilo desetak medicinskih radnika....  Svi su bili fenomenalni od doktora do sestara i bolničara.  Džon je iskoristio priliku da me uslika:

 

696120909_ZhbVp-M.jpg

 

Tada je stigla i moja devojka Kristin koja je dojurila kolima iz Los Anđelesa.

 

CAT sken i rendgen su pokazali da imam trostruki prelom ramena, dvostruki prelom ključne kosti, slomljenu jednu kost u vratu, i 7-8 slomljenih ili naprslih rebara.  Takođe sam povredio i desno plućno krilo, ali srećom nije bilo probušeno.  Zbog slomljenog vrata i mogućnosti daljih povreda kičmene moždine doktor mi je rekao da mora najhitnije da me pregleda tim neurohirurga koje El Centro nema.  Naručen mi je medicinski avion, koji me je transportovao za San Dijego u glavni hirurški centar u južnoj Kaliforniji.  Nesretna Kristin je morala opet u kola, pa trk za San Dijego.

 

Na aerodromu u San Dijegu su me već čekala kola hitne pomoći; pa u hirurški centar gde su me dočekala tri tima hirurga: Trauma, Neuro i Ortopedski.  Ponovo skeniranje, rendge, pregledi, i onda sam dobio konačnu dijagnozu svega: nema oštećenja mozga ni kičmene moždine, plućno krilo ugruvano ali ne probušeno; kost vrata koju sam slomio je u stvari tehnički deo lobanje, i spaja vrh kičme sa lobanjom; za nju operacija neće biti neophodna, samo ću morati da nosim onu kragnu za vrat 6 nedelja i ne smem da okrećem glavu.  Takođe nema operacije rebara, ona moraju da zarastaju sama od sebe; operacije su neophodne na ključnoj kosti (dva preloma) i na ramenu (tri veća preloma i deo kosti smrskan).

 

Posle tačno 40 sati od udesa u Meksiku, legao sam na operacioni sto u San Dijegu.  Operacija je trebalo da traje dva sata; trajala je sedam.  Sve je prošlo OK.  Sestre koje su se brinule o meni su bile fenomenalne.  Kristin je bila sa mnom sve vreme.  Rečeno mi je da će oporavak trajati dva meseca, i da neće biti bitnijih trajnih posledica.  Jedino što ću verovatno dobiti artritis pre vremena, al' dobro, nema veze.  Glavno je da sve mogu da mrdam i da će mi se telo vratiti na 100% pređašnje snage.

 

Iz bolnice sam otpušten dan posle operacije, u Utorak.  Kristin me kolima odvezla kući za Los Anđeles.  Prva noć kod kuće je bila najteža jer sam morao da ustajem iz kreveta svakih dva sata da pišam, a to ustajanje iz ravnog kreveta boli nesnosno.  Kristin je zaslužila orden Narodnog Heroja što me je dizala i spuštala u krevet celu noć i trpela moje jaukanje.  Sledeće jutro smo zvali lokalnu radnju koja prodaje medicinsku opremu da vidimo da li mogu da nam iznajme bolnički krevet, koji može da se podešava na dugme.  Kažu mogu.  Koliko košta?  Ništa.  Kako ništa?  Tako lepo, oni su dobrotvorna organizacija i nabavljaju polovnu opremu od bolnica i onda je pozajmljuju kome treba za džabe.

 

I tako...  Sada sam kući u tom pozajmljenom krevetu, koji je neverovatan spas.  Mogu sam da ustanem i legnem, odem do klonje.  Juče sam se i istuširao, uz pomoć Kristin.  Ona je tu uz mene stalno.  Redovno se napucavam lekovima protiv bolova, tako da je ovo bolovanje podnošljivo.  Biće sve OK, ne sekiram se ni malo.  Ko veruje u Boga, zna da je sekiracija nepotrebna.

 

Evo par slika od danas; ovo je nepunih sedam dana od udesa i pet od operacije:

 

698432027_MxgD3-M.jpg

Na svojim sam nogama...

 

698432049_xG84C-M.jpg

 

698432079_wD4w6-M.jpg

Ovo mi je treći ili četvrti Shoei u životu, ne sećam se više, a drugi koji sam ovako prevremeno udesio...

 

698432111_8KsrC-M.jpg

Pitanje za pametnjakoviće koji voze bez kacige: ako ovako izgleda skupa Japanska kaciga posle pada pri brzini od 120 na sat, kako bi izgledala gola glava pri istom padu?

 

Još jedna kratka napomena pa da završavam....  Nosio sam punu opremu, naravno, kao i uvek, naravno.  Puna oprema podrazumeva svih pet elemenata koji slede: kaciga, jakna, čizme, pantalone, rukavice.  Oprema koju nosim je skupa, ne zato što sam bogat, nego zato što mi je stalo do mog života i zdravlja.  Oprema me je poštedela mnogo gorih povreda i verovatno mi spasila život.  Nemam na sebi ni jednu modricu, ni jednu posekotinu.  Nisam izgubio kap krvi; nisam povredio mekano tkivo nigde.  Polomljene kosti su bile neminovne zato što sam preterao sa brzinom, ne zato što oprema nije odradila svoj posao.  Naprotiv, oprema je odradila svoj posao mnogo više nego zadovoljavajuće.

 

Za kraj želim da se zahvalim svim drugarima i forumašima koji su mi slali poruke preko Fejsbuka i van, i bodrili me i brinuli se za mene.  Dirnut sam vašom pažnjom, pogotovu što ogromnu većinu vas nikada nisam uživo upoznao.  Hvala vam.  Trudiću se koliko mogu da se javljam sa novostima, ali mogu da kucam samo jednom rukom pa mi je to malo problem.  Ovaj tekst kucam već dva dana.

 

Još jednom, hvala, i čuvajte se.

 

B.

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1085 postova
  • Lokacija: Јужни Београд
  • Motocikl: Beta Xtrainer

Само нек' си жив! Прегрмео си баш зајебан пад! Велики одздрав из Србије!  :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2885 postova
  • Lokacija: Beograd, Tresnja
  • Motocikl: CBR 1000F - Bedevija

Lepo si se "opravio". Sad, uz Boziju pomoc, da se oporavis i da opet budes kao i pre. Ne daj se, mislimo na tebe.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2143 postova

Auuuuu Bane......dobro je da ti je vrat citav....kad sam video vratni fixator usrao sam se...

 

Ne mogu da zamislim sta bi bilo da ti se to desilo u Srbiji gde ovakav medicinski tretaman kakav si imao spada u science fiction.

 

A Kristin, pa njoj stvarno treba dati orden Narodnog Heroja...sto je istrpela sve i jos trpi...

 

Zelim sto brzi oporavak, a predlazem neku banju u Srbiji,

 

:o :o :o :o :o :o :o :o :o :o

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 392 postova
  • Lokacija: Milwaukee, WI
  • Motocikl: Prodat, do daljeg cetiri tocka :(

Matori najgore je proslo, sada mora da ide na bolje. ;)  Drzi se i leci rane, pa na prolece opet u sedlo. :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 904 postova
  • Lokacija: Šumadija-Pašaluk
  • Motocikl: SUZUKI V- STROM

Bane.Vec si imao jedan off road pad.Tada si izgubio na trenutak svest.To je bila opomena.Ovo je valjda jos veca opomena.Offroad te nece i drzi se asfalta kao i ja.Ja to gledam se neke astralne strane.Ebesh offroad.Drago mi je da si OK.Bajk nije bitan mada mi je zao i Bendzamina sto se razbucao.

Imam neka iskustva pa bih ti preporucio.Uzimaj dosta vitamina E,pored klacijuma.Na prvi pogled taj vitamin nema mnogo veze sa tvojim kostima ali ima jaku vezu sa tvojom jetrom.Sada verovatno imas visoke Transeminaze i Gama GT funkcije jetre zbog opijata,koje si dosta uzimao i uzimas.Te funkcije pokazuju da ti jetra jako trpi zbog medikamenata a najvise joj smetaju opijati.Vitamin E joj pomaze oporavak.Supstitut je Ginko Biloba  i imas taj lek u USA.Prvom prilikom kada mozes,prestani sa lekovima protiv bolova a ovo uzimaj da ti pomogne oporavak jetre.

POzdrav i brz oporavak................Miljan

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 210 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: suzuki dr 650 rs, suzuki gs500e

ne znam sta bi napisao a da ti to nisi spomenuo,od samokritike, opreme i svega ostalog.bitno je kad se coveku desi nesto ovako da je svestan zasto je to tako i da sledeci put ne ponovi istu gresku,jer svaka sledeca moze da bude skuplja u skuplja.

sto pre da se oporavis ali kvalitetno.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1367 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Yamaha FZS1000

Čitam tekst i mislim se kako si, pored svega, zaista dobro prošao. Po opisu, pad je bio prilično ozbiljan  :o

 

Želim ti brz i što bezbolniji oporavak i ubuduće lepe i sigurne kilometre  :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Rashodovani bajker, 1731 postova
  • Lokacija:
  • Motocikl: SunRa Shino

Auuuuu Bane......

 

Zelim sto brzi oporavak, a predlazem neku banju u Srbiji,

 

:o :o :o :o :o :o :o :o :o :o

 

Ne daj se Bane ...  ;)

 

I podrzavam Gremlinov predlog .... ako ikako ima mogucnosti , predlazem rehabilitaciju u Ribarskoj Banji ... nekoliko mojih poznanika su doktori jedva okrpili nakon teskih saobacajki , ali su nakon Ribarske Banje kao novi ... dobar primer je i nas poznati trkac Kule Perisic koji je imao vise vrlo teskih padova ... a ponajvise zahvaljujuci rehabilitaciji u Ribarskoj Banji i dan-danas vozi trke ...

Inace , Ribarska Banja je na samo 30-ak km od Krusevca , pa mogu da se raspitam za detaljnije informacije ako bude potrebno ...

 

Zelim ti sto brzi oporavak i naravno sto skoriji povratak u sedlo ...  :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1334 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: GSA

Kaaako si me isprepadao ono jutro kad si objavio sliku na Face, uh... Mnogo sam umoran, ne mogu sad da citam sve, to ću sutra.Sad samo da ti kazem, ziv bio i brzo se oporavi!  ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks

696120909_ZhbVp-M.jpg

 

Vidi ga, smeje se i kad boli !!

 

Ljubi te bata Rade, da si nam ziv samo, a i oporavices se nema sumnje!  Sto kaze Greca, mogla bi

neka banja u Srbiji da pospesi oporavak, a?  Mislim, bio bi to "gibanica/pecenje" ubrzani program.

 

Pozdrav za tebe i Kristin, pa da se sto pre vidimo!  ;)

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1372 postova
  • Lokacija: Mladenovac

Bane, tek sam sad saznao za ovo, mnoogo tezak udes, kad sam video sve te kopce zgranuo sam se :o :o Zelim ti sto brzi oporavak!

Sto se tice banje u srbiji predlazem ti Selters banju kod Mladenovca koja je bas za te stvari, mnogi sportisti su se tu oporavljali od preloma. O tome bi verovatno mogao Doda da ti napise vise jer je verovatno iskusan i dobar sa znanjem iz te oblasti (pri tom ne mislim na licno iskustvo).

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 788 postova
  • Lokacija: Indjija

E jbt Motoholicu, citam "Pozdrav iz Kalifornije" ocekujem neke nenormalno lepe puteve, plaze, ocekujem neki fin putopis za pred spavanje, kad umesto lepih puteva kragna i konci.  :(

 

Drz' se matori, bitno je da ce sve ponovo biti u funkciji, mora, trebace vremena, cepaj painkillere i u medjuvremenu planiraj neki cross od 450cc, veliki pozdrav!  :)

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1558 postova
  • Lokacija: Mlecni put, Zemlja, Beograd, Zvezdara
  • Motocikl: Cigareta skraćuje život za 2 minuta, buteljka vina za 4 minuta, a jedan radni dan skraćuje život za 8 sati !!! Ah, da KLE 500

Krenem da kliknem na offtopic, ma rekoh daj da vidim da li ima nesto u motoristima, citam temu o devojci sto je oduvao klinac kolima, a u malom mozgu svira alarm: pozdrav iz prc... Rekoh to moze da bude samo penzionisanje jos jedne kacige, al` rekoh, cim pise, dobro je :D

Pocnem da citam, opet mislim, offroad manje boli od asfalta, vidi koliko se raspisao, ma nista mu nije, i onda ti videh rame na prvoj slici, i kad sam video sta si sve ulubio, i na koji nacin, mislim da mozes slobodno pricati unaokolo da si prevario smrt ovog puta...

Da si zaboravio da zakopcas kacigu, da nisi imao ostatak opreme zbog vrucine, da si potrefio neki kamen u padu, da si nosio neku jet kacigu...itd. U najboljem slucaju prvi lekar koji bi te pregledao bi bio neki meksicki Dr.G ... Da su kojim slucajem svratili iz twitty twister-a, ne bi stigao ni do frizidera... ;D

 

 

Ufffff... dobro je...

 

Ne kazes nista kako je dorat? Jesi li morao da mu pucas u blok?   :(

 

 

Na kraju, nisam ni kliknuo na off....

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Gost
Ova tema je zaključana za nove odgovore.


  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja