RUMUNIJA-MAĐARSKA

[honda silver wing 148 Napisano Februar 22, 2018]

RUMUNIJA-MAĐARSKA

-TRANSALPINA-

Evo javljamo se i ove godine sa jednim interesantnim  putopisom da vam prenesemo bar djelić utisaka, a ujedno da ostavimo korisne informacija onima koji misle putovati u ovom pravcu.

Za razliku od prethodnih godina idemo na  jednu kontinentalnu rutu, a ono što je najviše uticalo da odaberemo baš ovu destinaciju je čuvena rumunska Transalpina, san mnogim bajkerima. Pored toga u planu je obilazak dvorca Bran, još par turističkih zanimljivosti i na kraju obilazak Budimpešte pa nazad kući.

Nakon određenih dogovora i konsultacija odlučili smo  da ruta izgleda tako što ćemo  krenuti iz Prijedora (BiH), preko Novog Sad (SRB), nastaviti dalje za Rumuniju  (Temišvar, Devu, prekeo Transalpine, Brašova, Čuj-Napoka) pa gore prema Mađarskoj u Debrecen i Budimpeštu, odakle bi se spustili prema Hrvatskoj i nazad ponovo u Prijedor (BiH). Ukupna dužina ovog poduhvata iznosiće otprilike  između 2300-2600km.

 

Prije nego počnemo putopis imamo potrebu da se zahvalimo  svim onim ljudima koji su uz nas svake godine i bez njih možda u životu ovakve stvari ne bi imale smisla, a putopis ne bi bio potpun. Svi oni su tu da nas bodre i podržavaju na razne načine pa sad da li to bilo  moralnom podrškom, finansijski ili dobrim savjetom u svakom slučaju dosta znači.

 

Drug Laja, napomene radi i on je od ove godine  postao jedan od vlasnika Kwasakia KLE 500, pa sad nadati se da ćemo i njega “staviti u pismo” u nekom od sledećih putopisa

 

 

Mane (restoran “Mont”)

 

 

Vujičić Staniša-Žuti

 

 

 

Brane-Branči, njegovu firmu ne volim pominjati kao ni bilo koji bajker, nek mu je sa srećom u poslu (čuveni kamenorezac ) , a ova dole slika nas uvijek  asocira na njega, ali je nismo zbog toga stavili nego više edukativno, čisto da je vide  mlađi  bajkeri koji su skoro počeli voziti motor. Neka je imaju u glavi svaki put kad pomisle brzo voziti , jer u svakom mjestu postoji po jedan Branči

 

 

Uz sve stvari koje smo popakovali pravimo mjesta za još jednu “stvarčicu”, koju smo ranije mrzili  jer smo sa njom uglavnom viđali kineze kako je koriste na svakom ćošku. Sad je ona i  nama  neizostavni dio opreme, a Dario je zadužen za njeno korištenje.

 

 

 

 

U popodnevnim satima krećemo za Novi Sad da se nađemo sa Peđom.

 

 

Mali odmor u Hrvatskoj na auto-putu prema Srbiji

Stižemo u Novi Sad gdje se nalazimo sa Peđom, tu ćemo odmoriti, a sledećeg dana svi zajedno krećemo dalje. Boravak u Novom Sadu  iskorištavamo na kvalitetan način jer je Peđa kao dobar domaćin pripremio čitav program

 

Tu otkrivamo još jednu vrlinu koju Dario posjeduje, a to je da se pored mnogih disciplina kojima se bavi  izuzetno dobro pokazao i kao skiper (“kapetan na belu lađu”).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Još jedan “kapetan na belu lađu”

 

 

Ove godine putovanje započinjemo nešto ranije kako bi ugrabili lijepo vrijeme . Međutim,

bez obzira na to što svaki bajker sanja o lijepom i toplom vremenu ovaj put su nas uhvatile nenormalne vrućine pa hocemo da vam skrenemo pažnju da je to dosta uticalo na nas,  što je put odmicao vrućine su bile sve vece, a mi sve umorniji. Zbog toga ćete  na pojedinim slikama vidjeti naša lica koja govore sve

Upravo zbog tih najavljenih vrućina   ustajemo ranije, pakujemo stvari i krećemo u pravcu rumunskog grada Temišvara. Naša zamisao je da tog dana obiđemo taj grad i stignemo do  Deve, gdje ćemo provesti našu drugu noć.

Moramo napomenuti  kako smo svi bili pomalo skeptični kada je riječ o Rumuniji, gdje je svako imao bar po jedan negativan komentar od toga da se u toj zemlji dosta krade, da je narod neljubazan, putevi loši i šta sve još. Ipak se sve to na kraju pokazalo neosnovano, a utisci koje smo donijeli  bili su skroz  suprotni i upravo je Rumunija  bila nešto novo što smo otkrili kroz naše putovanje.

 

Pakovanje kod Peđe.

 

Ustajemo, dotežemo stvari pa pokret

 

 

Nemanja

 

Peđa

Mlađo i Dario

Kažu da slika govori 1000 riječi, e upravo je ova slika dokaz tome. Naš Dario je bio toliko uporan sa dijetama, biciklizmom, trčanjem da je za kratko vrijeme znatno korigovao svoju kilažu, tako da mu upućujemo sve pohvale a svi oni/one koji žele program dijete može se obratiti na broj 065--- --- …., eeee i taj  broj se naplaćuje  

Darko

 Nakon pakovanja pravimo nekoliko fotografija da se sve ovjekovječi kao što to pravila nalažu i krećemo.

 

 

Od Novog Sada do granice nije bilo ništa posebno za slikanje. Nakon izvjesnog vremena stižemo do rumunske granice koja je neuređena i postavljena kao na sred livade i više liči na granični prelaz negdje prema jugu Albanije , a  ne kao  prelaza prema EU. Uz malo čekanja krećemo dalje, a Njemanja  ostaje  da ovjeri određene papire za povrat PDV-a jer je u Srbiji kupio kofere i tu nastaje mali problem. Carinik je odugovlačio više od dva sata ovjeru tražeći da ga “počasti” sa 20-30e a sam povrat novca  iznosio je toliko. Smatrajući to  krajnje bezobrazno i nelogično Nemanja je molio da ga samo puste  pa i to nije mogao jer su mu htjeli pisati nekakav carinski prekršaj. Nekako se na kraju dogovaraju i prolazi dalje, a mi smo stali nedaleko od  granice negdje u hlad i čekali, čekali, čekali …. 

 

 

 

 

 

 

Ležali, čitali novine …..

 

Dario  uvježbava slikanje sa selfi štapom ;), ovde je bilo smijesno to sto se iza nas na nekoliko metara  nalazilo groblje, a mi svi u crnom pa kao da smo došli na sahranu nekom, ljudi prolaze pa nista im nije jasno 

I evo ga Nemanja samo odnekud se pojavi

 

 

Nakon reješavanja problema na granici nastavljamo dalje, prvi utisci nisu nas oduševili, ona granica, putevi zapušteni, sve nekako neuređeno.. Ovakva slika bila je skoro do pred Temišvar odakle se sve odjednom mijenja i  Rumuniju  počinjemo doživljavati na sasvim dugačiji način.

 

Temišvar

 

 

Po ulasku u Temišvar odlazimo  u jedan tržni centar da odmorimo i ručamo, a  vrućina je na momente bila  nepodnošljiva pa smo morali stajati i više puta  nego sto smo planirali.

 

Kineski restoran sa izuzetno ukusnom ali dosta paprenom hranom.

 

 

 

Nakon toga idemo u obilazak Temišvara,  lijep i sređen gradić kojeg vrijedi posjetiti. Grad je čist, urađen  sa interesantnom arhitekturom pa ga zato često  nazivaju  drugim Bečom. U tome  nisu pogrijesili  jer tako odiše kompletan ambijent. Sve raskrnice i kružni tokovi su prepuni  cvijeća a kad pogledate  dvorišta kuća tek tu se vidi koliko su vlasnici uložili truda.

 

 

. 

 

 

 

 

 

 

 

Dolazak u Devu

 

Poslije Temišvara stižemo u grad Deva tu spavamo i odatle ujutru krećemo ka našem glavnom cilju na ovom putovanju a to je čuvena  Transalpina.

 

 

 

 

Po dolasku pronalazimo smještaj a vlasnik motela nas upućuje da obavezna posjetimo njihov vašar koji se održavao nedaleko odatle, e to je posebna priča i pun pogodak.

Brzo raspakujemo stvari i po preporuci domaćina odlazimo na vašar. Imali smo osjećaj kao da smo u Leskovcu, muzika slična našoj  samo sto  ne razumijemo tekst pjesama, hrane u izobilju, a svi veseli i opušteni. Pošto smo bili gladni izbor hrane prepustili smo našem gastronomskom savjetniku (Dario), koji je nepogrešiv u ovakvim situacijama.Probali smo skoro sve i hrana je za čistu desetku što se mozete vidjeti i po našim izrazima na licu  .

 

 

 

 

 

 

 

 

Mlađo našao društvo i ljuduje

 

 

Vašar je bio prava priprema za ono što slijedi sledećeg dana jer ujutru  krećemo ka Transalpini.

Prije nego nastavimo  moramo naglasiti jedan detalj koji trebaju znati svi oni što namjeravaju ići na ovu stranu, a to je da je rastojanje između pumpi na nekim mjestima i po 100-150 km. Pri polasku stajemo  na prvu benzinsku pumpu i vidjevši dugačku kolonu vozila nastavljamo dalje misleći da je druga tu negdje, međutim jedva  na teškoj rezervi  stižemo do sledeće pumpe, od tad  smo dobro vodili računa o tome. Zbog ovog je  Nemanja imao jedan problem što ćemo objasniti malo kasnije. Uglavnom mi krećemo ka Transalpini i punimo rezervoare  jer sipanja nema narednih 160km (od Sebeša do Ramnica Vilcea).

 

 

Transalpina

 

 

 

 

 

Sa prvim kilometrima ka Transalpini bilo je janso  zbog čega bajkeri iz citave Evrope dolaze voziti ovu rutu. Put je idealan, svaka krivina tako pregledna i bezbijedna, a priroda fenomenalna.

Transalpina  se nalazi u južnim karpatima i to je put izgrađen na najvišoj nadmorskoj visini na  Кarpatima.Povezuje Sebeš na sjeveru i Craiovu na jugu zemlje.Kažu da je put izgrađen pod kraljem Kerolom II, a da je obnovljen tokom drugog svjetskog rata od strane njemačkih trupa.Put ima najvišu svoju tačku na prelazu Urdele , gdje je visina 2.145m nadmorske visine. Radovi na rekonstrukciji u novije vrijeme počeli su 2007.godine gdje su od tog lokalnog puta napravili savremeni magistralni put i nakon toga Transalpina  postaje  jedna evropska top destinacija za turiste. Treba znati da je put zbog velike nadmorske visine zimi uglavnom zatvoren za saobraćaj.

 

 

 

 

Na jednom mjestu stajemo kako bi kupili interesantne suvenire i upoznajemo jedan par koji je negdje iz Britanije došao sa istim razlogom kao i mi.

 

 

 

Evo ga i Nemanja i dobro ga pogledajte jer ga necete viđati na slikama jedan izvjesni period.

 

 

 

 

 

 

 

Nemanja otišao na drugu stranu

 

Dolazimo do jedne raskrsnice gdje se put račva i jedan put vodi ka Transalpini a drugi ka Transfagarasanu. Obe rute su interesantne na svoj način idu paralelno jedna naspram druge u razmaku od oko 80km. Pošto je Nemanja malo izostao mi smo skrenuli lijevo ka Transalpini a on je žureći da nas sustigne pročitao samo ono “Trans” i skrene ka Transfagarasanu

 Kad smo vidjeli da ga nema stajemo i opet čekanje,  slikali se, kupali, odmarali skoro dva sata dok ga nismo dobili. Za to vrijeme on je već odmakao preko 100 km. Objasnimo mu gdje je napravio grešku i dogovorimo se  da mi nastavimo dalje do sledećeg mjesta gdje ćemo spavati i tu da se nađemo. Nemanja se vraća do raskrsnice gdje je pogriješio ali nije mogao nastaviti za nama zbog onog problema sa rastojanjem između benzinskih nego je morao nazad  na početnu tačku da sipa  gorivo i tek onda da utvrđuje gradivo za nama. Na kraju dana mi smo prešli oko 250 km a Nemanja ….. malo više

 

 

 

 

Željeni cilj “TRANSALPINA”

 

San mnogih bajkera kao i naš. Neki snovi ipak se ostvare.

 

 

 

 

 

I  opet čekanje Nemanje al pošto već znamo koliko će to trajati i kako izgleda kad on izostane Peđa se sprema i za spavanje.

 

Poslije toga i kupanje

 

Nastavljamo dalje i oduševljenjima nigdje kraja. Dok smo jedne prilike odmarali nakon prelaska Transalpine, negdje na internetu, pročitali smo da dosta auto kompanija svoje modele testiraju upravo na ovoj dionici. Jer je put takav da  se mogu na  najidealniji način testirati sve karakteristike vozila, a osnovni razlozi su kao sto sam i napomenuo, to što su putevi savršeno urađeni bez truckanja, krivine bezbijedne i pregledne a uspon blag.

 

 

 

 

 

 

 

 

Vozeći primijetili smo da se ovde narod  bavi stočarstvom a ono što je bilo malo čudno, bar za naše podnevlje je da uzgajaju magarce i to u čitavim stadima/krdima. I tako pušteni hodaju ovim prostranstvima, a naviknuti na promet slobodno izlaze na put.

 

 

Kao i većina turista stajali smo i slikali ih, a onda  jedan po jedan od nas je nastavljao dalje i u jednom momentu  se okrećem i vidim da sam sam.  Taman da krenem ispred mene magarac, stao na put i riče iz sveg galasa pa polako ide prema meni, ja lijevo on lijevo, ja desno on desno, pa me tu malo uhvatio strah jer nisam znao kakve su mu namjere. Tek onda nailazi auto staje pored njega i daje mu iz ruke hranu e reko to je to onda i ja priđem da vidim šta taj gospodin hoće  

 

 

 

Na kraju dolazimo do samog vrha i kao što vidite nadmorska visina je 2113 m pa za razliku od podnožja gdje nas je temperatura ubijala sa 44-46 C ovde je bilo  prijatnih 26C. Sam vrh je opet priča za sebe, jer se  odavde pruža pogled u nedogled i tu srećemo mnoštvo turista koji uživaju fotografišući se.

Još jedan detalj da kažemo onima koji namjeravaju posjetiti ovu destinaciju, a to je da obavezno ponesu šator i jednu veče prespavaju ovde jer smo usput vidjeli mnoge koji uživaju na ovakav način  i ovo je idealno mjesto za tako nešto.

 

 

Tabla sa dosta naljepnica koje bajkeri ostavljaju kao znak da su bili ovde.

 

 

 

Vidjeli  smo šta drugi rade pa smo morali i mi “slikanje motora na samom vrhu”.

 

 

 

 

Nastavljamo dalje..

 

 

Dolazak u gradić Rimnicu Vilcea

 

 Puni utisaka stižemo u gradić Rimnicu Vilcea, tu pronalazimo smještaj, idemo na tuširanje i krecemo  u obilazak grada i da sačekamo Nemanju . I ovaj gradić kao i prethodni ima neku svoju dušu i stvarno su najsličniji  austijskim gradićima.

 

 

 

Aaaaaaaa evo i Nemanjeee, on se odjednom pojavi pa ćemo od sad i njega da “stavljamo” u slike (malo kasnio zbog obilaska Transalpine )

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Srpska kafana

 

Dvorac Bran

 

Sledeci dan nastavljamo ka Brašovu a cilj je posjetiti  dvorac Bran u Transilvaniji poznat i kao Drakulin dvorac  (Grof Drakula).

 

 

 

 

 

 

Dolazimo do podnožja dvorca tu planiramo odmoriti i onda idemo u detaljno istraživanje ovog nadaleko poznatog turističkog mjesta.

 

 

Lokalno pivo kao kod nas Jelen, a mozda je ovo i mlađi brat od našeg Jelenka  

 

 

 

 

Krećemo u obilazak

 

 

 

 

 

 

 

 

Pušenje je štetno po zdravlje, pušenje ubija, izaziva teške bolesti....

 

A sad na par slika da vidite šta velike  vrućine mogu da urade, svi crni u licu i kao da nismo 5 dana spavali

 

 

 

 

Ulaz u dvorac

 

 

Suveniri na samom ulazu u dvorac. Inače dvorac Bran (grofa Drakule) godišnje privuče 500.000 turista što dovoljno govori o popularnosti ovog mjesta. Sagrađen u 14. Vijeku, iako mnogi misle da je u njemu živeo vladar Vlad Cepeš, čovek koji je inspirisao priču o Drakuli,priče o smrti Vlada III. Najraširenije je verovanje da je poginuo decembra 1476 u borbi protiv Osmanskog carstva u blizini Bukurešta. Druga verzija je da su ga ubili nelojalni vlaški vojnici. Jedina neosporna činjenica jeste da su Osmanlije odsekli Vladu glavu i poslali je u Istanbul sačuvanu u medu, gde ju je sultan prikazivao na kocu kao dokaz da je „Kazikli bej“ konačno mrtav. Još jedan interesantan detalj je i to da se ime Vlada Cepeša nalazi se i na spisku darodavaca manastira Hilandara na Svetoj Gori.  Vlad Cepeš, vladar Vlaške u 15. veku borio se protiv Otomanske imperije, a reputaciju "vampira" stekao je zahvaljujući brutalnom kažnjavanju neprijatelja – nabijao ih je na kolac.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Neki od predmeta  na kojim su navodno mučeni svi oni koji  su se suprostavili vladaru Vlad Cepešu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kao i svugdje, novčić za sledeći dolazak

Nakon što smo detaljno pregledali dvorac i nismo bili toliko oduševljeni jer nismo dobili toliko  koliko smo očekivali. Dvorac sam po sebi jeste atrakcija  ali osim jedne prostorije u kojoj su smješteni  predmeti za mučenje, oklopi, mačevi iz tog perioda drugo nema nista što bi vas oduševilo. Ako se uzme u obzir da je Rumunija prepuna ovakvh dvoraca koji su i bolje očuvani od ovog onda se svodi da je sva atrakcija ovog dvorca u legendi o grofu Drakuli i to je to. U svakom slučaju vrijedi obići ali mislimo da ne zaslužuje ovoliku reklamu koju ima i da u Rumuniji postoji puno boljih destinacija.

 

Nastavak puta od dvorca ka Madjarskoj

 

Nakon Brana, koji je ujedno i  naša krajnja destinacija u Rumuniji, krećemo polako prema Mađarskoj, s tim što ćemo još jedan dan ostati u Rumuniji. Danas smo planirali voziti 270 km do grada Čuj Napoka gdje  ćemo naći smještaj, a ostatak dana provesti u obilascima.

 

I u ovom dijelu Rumunije nastavljaju se nizati nepregledna prostranstva koja osatavljaju bez daha. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prosječna temperatura koja nas je pratila tokom čitavog putovanja , zbog čega smo se morali često zaustavljati   da bi se  osvježili  kako bi  mogli voziti. U  nekim momentima imali smo osjećej kao da nam neko fenom duva u usta.

 

 

Nastavljajući dalje ka mađarskoj granici nailazimo na skroz otkačene kuće urađene u "romsko-gastarbajtersko-nenormalnom "stilu, velike, okićene  sa milion krovova i krovića, a većina ih je pokriveno i ukrašeno sjajnim limom pa blješte  sa kilometra.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Negdje blizu granice sa Mađarskom imali smo jedan mali kvar na mom skuteru. Nakon  pauze pokušao sam upaliti motor ali nije davao nikakve znake života pa smo nakon konsultacija sa majstorom utvrdili da je pregorio osigurač na  nekom dijelu koji daje struju  svjećicama. Na moju radost, ispod tog dijela, našli smo rezervni osigrač jer je “japanac” predvidio ovakve situacije.  Tako da se po ne znam koji put potvrdilo da se “Honda ne može pokvariti ona samo nekad na kratko zastane”.

 

Mlađo rješava kvar

 

 

 

 

I evo ga, nastavljamo kao da ništa nije bilo

 

Dolazak u Budimpeštu

Od mnogih smo čuli da su graničari i policija u Mađarskoj jedni od najkorumpiranijih i najnekorektniji u šta smo se i sami uvjerili prilikom prelaska. Proteklih godina napravili smo veliku kilometražu, prešli dosta granica ali oni su stvarno nešto posebno. Nemaju nikakvog poštovanja ni prema kome i nastoje da maksimalno omalovaže i isprovociraju. Pa veoma brzo izgubiš svaku volju za ulaskom u njihovu državu. A tek kada je riječ o kupovini vinjeta, to je posebna priča. Odmah tu na granici postoji jedna mala i neuređena kancelarija gdje se to sve obavlja pa prvo date pasoš i saobraćajnu a onda službenik nabada 15 minuta. Na kraju   vam da papir da ponovo procitate sve kako bi potvrdili  da je sve unešeno ispravno, onda ponovo uzme pa nesto upisuje  a iza  ljudi onako nervozno čekaju.

 

 

Nakon izvjesnog vremena stižemo u Budimpeštu gdje doživljavamo vrhunac što se tiče temperature, toplotni udar, neviđena vrućina i mislim da su to bili i najtopliji dani tog ljeta. Pronalazimo smještaj i krećemo u obilazak grada. I pored onih neprijatnosti na granici moramo reći da Budimpešta nije bez razloga često proglašavana za turističku top destinaciju. Grad u kome se ima šta da vidi pa smo krenuli redom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jedno od najposjećeniji mjesta  u Budimpešti je katedrala Svetog Matijaša. Prvi naziv ove katedrale bio je crkva Naše Gospe dok u 15. vijeku nije promijenjen po kralju Matijašu koji je pokrenuo njenu obnovu. Nakon što je on tu održao dva, za to vrijeme, raskošna vjenčanja, ova crkva je postala tradicionalna crkva za kraljevska vjenčanja, ali i za krunisanja. Za vrijeme turske okupacije pretvorena je u džamiju, a nakon oslobođenja od Turaka vraćena joj je prvobitna namjena i počela je njena obnova u baroknom stilu, zbog čega je sad jedna od najposjećenijih znamenitosti u Budimpešti.

 

 

 

 

Nakon obilaska ušli smo u katedralu da pogledamo kraljeve rekvizite što je jednako interesantno kao i izgled crkve, međutim, u crkvi je temperature znatno niza i prijatnija nego napolju pa smo se zadržali malo duže a Dario je pokušavao da nas uslika ozbiljne   Nešto u momentu naišlo pa smo se smijali ko ludi da su nas na kraju i opominjali.

 

 

 

 

Pogled na obalu Dunava.

 

Nastavak slijedi....

 

 

 

[honda silver wing 148 Napisano Februar 22, 2018]

Zgrada mađarskog Parlamenta.

 

Neco profesionalni fotoreporter

 

I ovde se može vidjeti efekat visoke temperature  na kraju samo pretrčavali iz hlada u hlad.

 

 

 

 

 

 

Neko se dosjetio da postavi ove interesantne prskalice po čitavom gradu i tako pomognu turistima da lakše podnesu  vrućine i više su ih one privlačile  nego neke znamenitosti

 

I njima nije baš prijatno .

 

 

 

Krećemo u obilazak mađarskog Parlamenta

 

 

 

 

 

 

 

 

     

 Mađarski Parlament, jedna impozantna građevina čiju veličinu možete doživjeti na pravi način samo uživo i smatra se simbolom Budimpešte. Inače to je po veličini treći Parlament u svijetu i drugi u Evropi, odmah iza onog u Bukureštu.Otvoren je 1896. godine, simbolički označavajući hiljadu godina od  dolaska Mađara na to područje. Broj 96 tamo se pojavljuje još jednom - točno toliko u metrima iznosi visina Parlamenta!

Iako je otvaranje  obavljeno  još 1896., zgrada je dovršena osam godina kasnije, 20 godina nakon početka radova. Nakon nekog vremena uvidjelo se da je pri izgradnji učinjen propust - izabrana je kriva vrsta kamena, koja se pokazala neotpornom na atmosferske pojave. Moralo se pristupiti rekonstrukciji, a s obzirom na veličinu grandioznog zdanja ona je stalno u toku, pa tako i danas.

Neke interesantne činjenice  su  da  se Parlament  pruža 268 metara u dužinu i 123 u širinu, gradilo ga je preko hiljadu  radnika, ima 691 sobu, a u njega je ugrađeno 40 kilograma 22-23 karatnog zlata!

 

Ovde se može najbolje vidjeti kolika je temperatura tog dana bila i ovo je bio znak da odemo u sobu na tuširanje pa da kasnije  nastavimo sa obilascima.

 

 

 

Svako se snalazi kako zna i umije.

 

Treća najpoznatija destinacija u Budimpešti je Lančani most.

 

Ovaj čuveni most može se vidjeti na većini slika i razglednica Budimpešte jer je jedan od najprepoznatljivijih i svakako najljepših atrakcija mađarske prestonice. Simbolizuje i vezu između Budima i Pešte, jer je i prvi stalni most koji povezuje ova dva dijela Budimpešte, koje je prije Lančanog povezivao pontonski ili plutajući most.

Most je izgrađen na zahtijev grofa Istvána Széchenyia nakon što mu je otac umro u Beču. To se desilo u januaru, po veoma jakoj zimi kada je dotadašnji most bio zatvoren. Grof je bio riješen da pravi most bude izgrađen na tom mjestu kako bi se olakšao prelazak između dva dijela Budimpešte i generalno saobraćaj u regionu. Sama izgradnja ovog mosta je počela tek 22 godine kasnije, tačnije 1842. godine i nakon 7 godina je završen. Uslijedilo je i ujedinjenje Budima i Pešte 1873. godine i smatra se da je velika zasluga u tome pripala upravo ovom mostu. Lančani most predstavlja simbol ujedinjenja, jačine, moći  i razvoja. Budimpešta je nakon toga ušla u zaista zlatno doba koje je obilježio razvoj u svakom smilu: kulturnom, ekonomskom i intelektualnom prije svega. Most dobija poseban sjaj noću kada se ogleda u Dunavu i privlači veliki broj ljudi da pored njega šetaju, naravno fotografišu i uživaju u tom fantastičnom prizoru.

 

Nakon napornih obilazaka mora nešto da se pojede, Dario nam govori kako je čuo da svako ko dolazi ovamo mora da proba “cigansku šniclu” koja je nadaleko poznata.  Služi se sa pekarskim krompirom i povrćem a odozgo je posuta mljevenim bijelim lukom, a na sve se stavi malo prepržene slanine koja natapa šniclu i daje joj sočnost. Treba li je više opisivati….?. Pa topi se u ustima

 

 

 

 

 

 

Nakon dva dana u Budimpešti došlo je vrijeme za povratak, tu se rastajemo sa Peđom, a mi ćemo preko Hrvatske  za Prijedor.

Na kraju da rezimiramo, naše putovanje trajalo je 8 dana i prešli smo blizu 3000 km. Kako smo u početku bili skeptični, kada je riječ o Rumuniji, vratili smo se oduševljeni i sad možemo  sa čvrstim razlozima  preporučiti svima ovu prelijepu zemlju. Ljudi su rasterećen i imaju veliko poštovanje prema narodima sa ovih prostora, što nas je posebno dirnulo.

Tokom putovanja smještaj smo tražili uvijek preko nepogrešivog Booking.com, a prenoćište smo plaćali u prosjeku po 14 e za noć. Još jednu bitnu informaciju moramo napomenuti, a to je da nas je ovo putovanje po osobi izlazilo oko 350e, što je dosta prihvatljivo kada se uzme u obzir dužina puta i koliko smo toga obišli.

Sad nakon svega kada su se utisci slegli već  krećemo sa planovima za sledeće putovanje, koje će najvjerovatnije biti Turska, a do tog sledećeg putopisa lijep pozdrav od gore pomenutih učesnika.  

 

 

 

 

 

[Zivko 301 Napisano Februar 22, 2018]

Bas ste lepo opisali ovo putovanje. Svak vam cast momci

[JevtaNS 1928 Napisano Februar 22, 2018]

Lepo ali prošli ste pored Turde i ne obiđoste rudnik soli to vam je veliki minus.

http://salinaturda.eu/home/?lang=en

 

[sashac 8204 Napisano Februar 23, 2018]

Ovaj zgodni bradati,nabildovani momcic,je moj Buraz...Nemanja brate,al se navozaste...al vec si ti to meni ispricao,jedne tople Prijedorske veceri,kod naseg Zlaje...

[bobanr 159 Napisano Februar 23, 2018]

Lepa avanturica i lepo druzenje

Svaka cast

 

[dtesic 374 Napisano Februar 23, 2018]

hvala !

lep je i Transfagarasan pa ponovite pricu

[honda silver wing 148 Napisano Februar 23, 2018]

Hvala svima a drug sinoc sam gledao solanu Turde, nismo uopste znali za nju a to je nesto sto stvarno treba vidjeti, ali taman si dao dobru ideju i sigurno ce jedna od sledecih tura biti Transfagarasan i solana Turda :). L.P.

 

[honda silver wing 148 Napisano Februar 23, 2018]

A ovog zgodnog bradonju na sve načine pokušavamo ubijediti da ostavi cigarete al ne vrijedi

[hard_rock 7450 Napisano Februar 23, 2018]

Lepo

[BBojan 18 Napisano Februar 23, 2018]

Bravo momci! Ovaj vas putopis je nadahnuce za buduce pustolovine


Sent from my iPhone using Tapatalk

[pismiga 20 Napisano Februar 23, 2018]

Lep putopis momci ,samo sto ste obavezno trebali da se provozate do Transfagarasana i da obidjete Turdu , prelep rudnik,ali eto povoda da se opet vidi  Rumunija. 

[sashac 8204 Napisano Februar 23, 2018]

Pre 5 sati, honda silver wing je napisao:

A ovog zgodnog bradonju na sve načine pokušavamo ubijediti da ostavi cigarete al ne vrijedi

Ko da ga je Turcin pravio,samo purnja.

[mali_zmaj 1351 Napisano Februar 23, 2018]

    svaka čast,lijepo putovanje!!

[Vuk BGD 59 Napisano Februar 23, 2018]

Svaka cast i za putovanje i za putopis.

Slike odlicno prenose atmosferu, i meni je postalo vruce dok sam citao!  

 

Kad budete isli ponovo, obavezno posetite i dvorac Peles. Na mene je ostavio veci utisak od Brana, a prakticno je pored. 

 

Sve najbolje!

[dragan026 22 Napisano Februar 23, 2018]

Super,jedino onaj carinik malo mracio

[radeyamaha 148 Napisano Februar 23, 2018]

Odlican putopis , razmišljam o toj ruti.

[Toreador 736 Napisano Februar 23, 2018]

Vesela ekipa,lep ste krug napravili.Ima svasta lepo da se obidje u komsiluku...

[Lunja 82 Napisano Februar 23, 2018]

Lepa vam tura bila ali po meni ne potpuna. Ili niste imali više slobodnih dana na raspolaganju ili se niste dovoljno pripremili i informisali pre polaska. Kada ste bili već u Branu, tu u blizini vam je bila i tvrđava Rašnov sa ostalim sadržajima, pa bi mogli obići i interesantan Brašov i skijalište Pojanu Brašov pa na 50 km odatle i prelepi gradić Sinaju sa još lepšim dvorcem Peleš (istorijski vezan za Mariju Karađorđević), pa Transfagarašan a na putu prema rudniku soli Turdi po mogućstvu obići i lep grad Sibiu opet istorijski vezan za Sibinjanin Janka itd itd. 

Ono što ste vi obišli i ovo što sam ja dodao za sve ukupno je potrebno oko 5 dana ako se lepo isplanira. Doduše tura Beograd-Beograd

Srećno u drugom pokušaju

[honda silver wing 148 Napisano Februar 23, 2018]

Hvala svima na lijepim rijecima i savjetima i sigurno ce biti druga tura kojom cemo obuhvatiti propusteno.  A zbog čega smo pojedine stvari propustili  i zbog čega nismo obisli kako treba i ono sto smo posjetili su nenormalne vrućine koje su pokvarile dosta toga. Prosječna temperatura tokom citavog putovanja je bila u prosjeku 45 C, a sve govori nogar na motoru koji je u Budimpesti utanjao u asfalt. Sama vožnja tokom dana bila je  naporna da smo zbog toga povremeno gubili  volju za bilo šta 

[mradomir 3114 Napisano Februar 24, 2018]

Lepa vožnja 

 

13 hours ago, Lunja said:

Ono što ste vi obišli i ovo što sam ja dodao za sve ukupno je potrebno oko 5 dana ako se lepo isplanira. Doduše tura Beograd-Beograd

Srećno u drugom pokušaju

Napravili su 3000km, teško za 5 dana, 10 bi bilo realnije.

[Lunja 82 Napisano Februar 24, 2018]

Moja odnosno naša dobro isplanirana ruta Beograd-Beograd i obilazak Sinaje, Peleš kompleksa, Brašova, Pojane Brašov, Rašnov utvrđenja, Brana, prelaz preko Transfagarašana, pa onda preko Sibiua i Sebeša za rudnik soli Turda, prelaz Transalpina i preko Turn Severina i Đerdapa za Beograd.

Oko 2200 km za pet dana i stigli sve da obiđemo i vidimo. 

[Milance 067 201 Napisano Februar 24, 2018]

Pitanje za Lunju. Ako te ne mrzi napisi samo malo detaljnije turu o kojoj govoris ako je nisi vec negde opisao. Interesuje me tako nesto ove godine. Odgovara mi i broj dana i destinacija jer vidim da svi ta mesta opisuju kao lepa za voznju, ima sta da se vidi a i nije preskupo. Mastao sam o italiji ali kako sam skoro zamenio motor , to ce ipak da saceka. Dakle samo malo ako mozes nabroj mi molim te po danima destinacije. Hvala i pozdrav.

[honda silver wing 148 Napisano Februar 24, 2018]

2200km se moze preci za 5 dana a nase putovanje je trajalo oko 8 dana, ali u svakom slucaju je najidealnije manje kilometara sa kojim danom vise.

[mradomir 3114 Napisano Februar 24, 2018]

2 hours ago, honda silver wing said:

2200km se moze preci za 5 dana a nase putovanje je trajalo oko 8 dana, ali u svakom slucaju je najidealnije manje kilometara sa kojim danom vise.

To i ja mislim. Da ste dodali i rudnik soli i Sibiu, koji je prelep turistički grad, bilo bi 10-tak dana i preko 3000 km.

Ako se dobro sećam kolega Bruno je obišao Transalpinu i Transfagaraš za 2 dana. Može i tako...