Jump to content

Moto Zajednica

Motociklista kao uzor malom detetu...

Recommended Posts

  • Ludi kompjuteraš, 729 postova
  • Lokacija: Subotica
  • Motocikl: Honda CBR250R 2011

Primetio sam, ili mi se samo cini, da ne masu ona deca sto su mangupi, nego stidljiviji klinci. Naravno, da bi video da ti neko mase i stigao da mahnes nazad, ne mozes ici 100 na zadnjem tocku kroz grad. Dakle, normalnim bajkerima i masu i oni odgovaraju nazad0takoje.gif

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 651 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Benelli TRK 502 X

Zanimljivo mi je kad dete gleda u mene, a boji se da mahne i onda kada mu se prvi javim nema vece radosti od toga da uzvrati pozdrav, a ja nastavljam da vozim iza tog auta dok dete gleda...Kad sam bio klinac bilo mi je zanimljivo da gledam motore kako prolaze dok idemo negde kolima, ali svaki proleti pored i nemam vremena da uzivam u pogledu i zato sad kada vidim da je neko dete zainteresovano, idem polako i pustim ga da uziva, a samim tim i ja uzivam na neki nacin jer cinim nesto sto sam hteo da vidim dok sam bio dete !

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 3 postova
  • Lokacija: Beograd

Ljudi generalno kod nas uglavnom imaju los stav o motorima i bajkerima.Vezu ih uglavnom za brzu voznju,vratolomije,opasnost,neoprezni su,izazivaju nesrece itd.Ja sam jos kao manji a tako i sada obozavao motore i mogu reci da nema bas ljudi koji su odusevljeni time.Samo ortak koji vole motore takodje i to je to.Trebalo bi nekako da pokazemo da motori nisu toliko opasni.Naravno motor je ogromna odgovornost prvo prema sebi a zatim i drugima,ali uz opreznu voznju,kacigu,protektore moze biti ceo zivot nove zabave,nekog novog sveta.Ovde na forumu imamo izuzetne clanove koji motore voze vec 20,30 godina,i mislim da su oni najbolji primer toga da uz oprez i postovanje motora nema granica.Covek koji vozi vec 20 godina,kome je motor postao deo tela,koliko los moze da bude?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 119 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW F650GS SE 800, Honda 125 Varadero

Isčitao sam od početka sve komentare i hvala na lepoj temi! Kao i uopste u zivotu ljudi se boje onoga sto ne poznaju a kad krenu da upoznaju prvo nalete na ono najupadljivije i najekstremnije sto nije realna i prava slika stvari. Ljudi kod nas ne poznaju dovoljno motore ni one koji ih voze a ono sti prvo upadne u oci jeste ekstremna manjina sto luduje ulicama. Prvi moj otac ne voli motor da vidi ocima. Razlog? Njegov brat, moj stric je vozio motore, poznat po slovodnijoj voznji i zavrsio sa sipkom mesto cevanice. Mozete zamisliti kako me ćale gledao kad sam se odusevljavao motorima kao klinac. U njegovim ocima to je bilo najvece zlo. Danas kad imam preko 30 godina i nemam ni jedan pad sa motora gleda drugacije. Sada ima vise postovanja. Sada dopusta da moju mladju bracu i sestre koji su tinejdzeri da se voze. Znaci licna odgovornost, dobar primer i da prodje vreme i bice bolje...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • MK SO Zandarmerije, 603 postova
  • Lokacija: Smederevska Palanka
  • Motocikl: KAWASAKI ER5, pre SUZUKI BANDIT 1200, APRILIJA ATLANTIC 500 CLASSIC

masem klincima jer ih obozavam :) ako hoce da vidi,da pipne,a decica su takva-moze.sto se davanja primera tice,trudimo se.na ''veliki'' motor sam seo u zrelim godinama,tako i vozim,uzivam al ne puca me neki adrenalin,ne uzima me ludilo pod svoje,nemam ni metar predjen na zadnjem,niti spaljenih guma.kaciga uvek,ne vrtim u blokadu jer ne vidim svrhu.vozim motor,ne silujem ga :zdravo:

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Malo Zlo, 753 postova
  • Lokacija: BGD

- Mama, mama, vidi seka vozi motor - kaze klinac mami dok se ja parkiram na svoje mesto ispred zgrade.

- Kako znas da je seka?

- Pa, ima haljinicu! :D

 

To je samo jedan od mojih primera... :)

Kad god stizem ili krecem negde, a klinci su mi u blizinu, ja se lepo ispricam sa njima, oni pridju da vide motor, da pipnu, dam im da probaju rukavice. Roditeljima se uvek ''digne kosa na glavi'' kad pitam: Hoces i ti ovako kad porastes?, ali im je uvek drago sto se ispricam sa decom.

 

U saobracaju, kad god vidim klince koji gledaju motor, mahnem, zezam se sa njima na semaforu, posaljem koji poljubac, klinci odusevljeni.

 

A, sto se tice roditeljske brige da ce deca kad porastu traziti motor ili nesto tako ''opasno''... Joj, roditelji dragi, sta da vam kazem...

Branili ili ne, klinci kad nesto naume - istrajace u tome. Ovo vam ja iz licnog iskustva. :D

 

Na svima nama je da ih ucimo odgovornosti i da pokusamo da im priblizimo motore i opremu za motor kao nesto sasvim normalno.

 

 

Prosle godine, na nekom lekarskom, ulazim kod psihijatra sa sve kacigom na laktu. :D Dobar dan, dobar dan. Jao, vozis skuter. Ne, gospodjo, vozim motor! :D Jao, pa i moj sin sve nesto hoce da kupi neki motor a ja mu sve ne dam. A, koliko Vam sin ima godina? A, ti si koje godiste? Aaa, pa, stariji je on od tebe dve godine. Gospodjo, mogu samo da Vam kazem da Vi njemu lepo kupite neku dobru kacigu i kazete mu: Evo, sine, mama da ti pokloni, da ti se slaze uz motor. :D

  • Podržavam 13

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Duh Bez Sekire, 1037 postova
  • Lokacija: Beograd - Miljakovac, Ljubovija
  • Motocikl: Yamaha XJ600N, Cagiva Canyon 600, Husqvarna TE 250

Imao sam otprilike 4-5 godina (kao moj mlađi sin sad). Leto u punom jeku, majka mene i mlađu sestru izvela u šetnju na Drinu. U nekom trenutku, magistralom dolazi grupa od nekih 15-20 motora, skreću tu ka motelu na Drini i parkiraju se. Motori grme, ja zinuo i ne dišem. Prilazim bojažljivo i gledam motore i motoriste s malo veće udaljenosti. Šaroliko društvo, neki sami, neki u paru - momci i devojke... Bila je to grupa nemačkih bajkera na proputovanju ka moru (tako mi je majka kasnije objasnila, jer ja naravno nisam razumeo ni reč njihovog jezika). Tada je drinska magistrala bila popularna tranzitna deonica ka jugu. Jedan stariji bajker me uoči i gestikulacijom mi pokaže da priđem. Tu je ujedno došla i moja majka. Ja je pitam "mogu li da vidim motor od čike", ona dozvoli. Čovek me je podigao i stavio na motor, pa ga je malo posle toga upalio i provezao me tu ukrug po parkingu. Ne znam ni dan-danas koji je to bio motor - znam samo da je bio ogroman (barem iz dečije perspektive) i crvene boje. Ja od tada sanjam motore.

 

Sad kad od mene neka deca traže da pogledaju motor, uvek im dozvolim, odgovaram na bezbrojna pitanja, ako pokažu želju i roditelji pristanu, rado ih i provozam tu pred njima. Deci pored puta ili u automobilima uvek mahnem.

 

Iz perspektive roditelja, ako mi klinci pokažu interesovanje za "motorisanje" neću im braniti. Supruga i ja smo se složili da je u tom slučaju bolje da od nas nauče kako treba, nego da ih ulica uči kako ne treba (isto važi i za auto). S druge strane, nećemo im ni nametati mišljenja i želje - neka sami odluče.

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 527 postova
  • Lokacija: Smederevo
  • Motocikl: Yamaha mt 09 Tracer,Suzuki SV 650 N,Piaggio Liberty 125

Citam ove redove i sve me neka jeza hvata, cudan je to osecaj.

 

Kle.jpg

 

Bese davno, ali secam se kao da je juce bilo. Leto, crnogorsko primorije, setam sa mojima i ugledam KLE-a. Da,da, to sam ja na slici1lol.gif

Ne postoje reci kojima se moze opisati sreca deteta u takvim situacijama. Mastao sam dugo o motorima sve dok nisam zapoceo svoju karijeru sa 49 ccm pa redom. Mastam i danas, samo je osecaj jos lepsi jer je ljubimac tu pored mene.

 

Kao i svima, stalno se desavaju situacije da nas klinci odusevljeno posmatraju. Evo bas danas stanem na parking da pogledam na mobu propustene pozive i prilazi stariji covek sa klincem. Upita koliko je jak motor, zapocinjem ja sa njim razgovor a klinja se sve vreme smeska. I na kraju stavismo malog na rezervoar da dotakne rucice1moto3.gif

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 120 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: U procesu...

0takoje.gif0takoje.gif0takoje.gif0takoje.gif0takoje.gif<br style="font-size: 9pt;">

0takoje.gif<br style="font-size: 9pt;">Misli sa kojima počinjem ovu temu mi se krčkaju u mozgu čitavu godinu...

Mnogo puta su ispričane priče o negativnoj konotaciji koju bajkeri sa sobom nose, vezano kako za fizički izgled, tako i za ponašanje u saobraćaju. Takođe, česte su priče i o bajkerima kao ljudima velikog srca i dobre volje koji na sve strane, koliko mogu, pomažu zajednici kojom su okruženi. To nije tema ovih mojih razmišljanja.

 

Šta je zapravo tema?

 

- Jedan primer: Cara Dušana, stojim na parkingu blizu pešačkog, navlačim kacigu i rukavice, a već sam u punoj opremi. Žena vodi malo dete za ruku. I dete na sred pešačkog, podiže ruku, počinje da cima majku i pita: "Mama, mama, jel ono vanzemaljac?" Moj osmeh od uha do uha...

 

- Još X primera gde prolazim pored škole, obdaništa, a klinci pogleda prikovanog za mene i motor. Usporim ili skroz stanem, barem da mahnem i da se osmehnem.

 

- Neretko, roditelji prilaze sa malim detetom i molbom da ga stave na motor ili da pipne kacigu. Nikad, ma koliko da žurim, nisam odbio. Štaviše, imam komšiju čija devojčica svaki dan kada krenu u šetnju, obavezno dolazi do motora, da sedne i uradi "brm, brm", pa nastavljaju dalje.

 

Tih je primera zaista mnogo. I da, deci smo najinteresantniji.

Trudim se da svaku takvu situaciju iskoristim.

Trudim se da i toj deci a i roditeljima pokažem da bajkeri nisu samo namrštene face, duge brade i kose, turiranje i jurnjava.

 

Jednog dana, za 10-15 godina, sva ta deca će doći u godine da mogu da polažu vožnju.

Želim da im lice momka pod kacigom, sa osmehom i podignutom rukom koja maše, ostane urezano u sećanju...

Neke to možda podstakne da sednu na motor i srode se sa njim.

A i ako ne, barem se nadam da će se setiti čoveka ispod kacige kada sledeći put sa njim budu delili kolovoz.

 

Na taj način, ako svi krenemo sa istim stavom, za 10-15 godina ćemo imati mladež koja je mnogo svesnija našeg prisustva, a to može biti samo dobro.

Voleo bih da pročitam ako je još neko imao razmišljanja na ovu temu.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1665 postova
  • Lokacija: Cacak
  • Motocikl: XF650 Zrakoprc :)

Leti cesto kad posle posla odmaram, cujem kroz otvoren prozor da neko dete sa parkinga zgrade vice i izgovara "K'ME". Naravno, odmah skacem na prozor, jer znam da se mali Nikolica, sin mog kuma popeo na motor i sa kezom oko glave ceka da se pojavim :).

A isto tako gdegod vidim decu usporim, podignem vizir da vide da ispod kacige i sve ostalo crne opreme nije robot nego covek, mahnem, svirnem, stanem da popricam, ako neko hoce da se popenje na motor izadjem u susret. Mimo dece, tu su i roditelji koji ne znaju nikoga ko vozi motor pa na sve to, pa jos u komplet opremi, gledaju sa nekim strahom, strahopostovanjem, radoznaloscu, nekad gadjenjem.... Ako sam iza auta, obavezno mahnem, posto su klinci u glavnom sramezljivi. Ali mi je jako tuzno sto smo mi sa ove teme i foruma veoma usamljeni u srpskom bahatom, nekulturnom iskompleksiranom i od strane nemoto populacije satanizovanom moto svetu. A kao sto neko rece, problem kod nas je sto motociklisti voze jako brzo, jako bucne motore, pa jos bez kacige (ili kao vanemaljci u ful opremi), pa stradaju, pa su bradati, prljavi, pa ih nekad voze ljudi za izvrsenje krivicnih dela...... Sve u svemu ni jedna dobra asocijacija, tako da vidjenje i nas samih ne treba mnogo ni da cudi.

Medjutim, to opet ne znaci da treba da prestanemo da se borimo protiv vetrenjaca i sirimo najlepsi moguci glas o nama, a to je najdelotvornije ako se klincima od malih nogu usadi svest o tome, jer ce buduci saobracaj na njima ostati.

 

A sto se tice toga kako klinci reaguju na motore znam iz sopstvenog primera jer se dan danas secam bezmalo cak i mirisa vetra u licu kada me je komsija pre 30ak godina na matorom puhu provozao nepunih 100 metara. To je bila moja prva moto voznja. 10ak godina kasnije sam od oca (hvala mu) dobio prvi APN i tu je ljubav prema motorima poprimila konacan oblik.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 645 postova
  • Lokacija: Vela Luka , HR, Stavanger, No, Dubai UAE
  • Motocikl: K1600GT SE 2016

Evo malo kasno stigoh na temu , ali svejedno : lipo je vidit da nas ima koji razmisljamo o mladim narastajima i kojima djecji osmijeh jos ispunjava srce . Vec 34 godine vozim motore , od Pucha , automatika pa evo sve do ovog sadasnjeg nocnog bijesa , i jos uvijek se sjecam sa 11 godina , nijemca na XT600 tenere , blatnjav do vrha kacige , kako stoji na semaforu , a motor brunda li brunda , blato otpada sa njega , a ja otvorenih usta gledam i gledam ... TO je bio moj trenutak prosvjetljenja . Svaki put kad me netko zamoli da se dijete slika pored motora ( roditelji uvijek izgledaju kao da im je neugodno ) , posjednem to dijete na motor da ima ipak malo bolju sliku . Kao moto mraz sam posjecivao vrtice i moj klub ( sad bivsi ) je zastitnik udruge djece s posebnim potrebama , koja nikad nece hodati a kamoli voziti , pa kad njih onako krhke posjednes na motor i pridrzavas ta mala slomljena tijela jer ne mogu sami , sto kazu , srce ko Rusija .

Ako vozim iza auta , ponekad vidim kako roditelj pokaze djeci na retrovizor da sam iza njih , pa se okrenu pa gledaju , pa mahnem prvi i onda se razmasu kao vjetrenjace , i kao da ih cujem kako govore starcima - mase nam , mase nam .

 

Ipak , ono sto mi smeta i sto pokusavam popraviti ali ne uspijevam su moji kolege bajkeri ,sve obiteljski ljudi , koji voze po selu/gradu bez kaciga i opreme , pa onda posjednu svoje dvoje djece ispred i iza , naravno svi u japankama i kratkim rukavima , i u djir , gore-dolje ... kakvu to sliku salje djeci , kakve tonavike stvara ...

 

Pozdrav

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 313 postova
  • Lokacija: Umcari, Srbija
  • Motocikl: Yamaha Thundercat

Izvinjavam se sto sam aktivirao staru temu ali, jbg, morao sam! 

Od kako znam za sebe, blenuo sam u motore! Kao klinac od jedno 5 godina, cale dosao Tomosom od negde a ja zapeo na motor pa Bog! Baba me stavi, ja omaknem i nogu na vruc auspuh! I danas imam taj oziljak! Isto tako, u Dubrovniku na moru, imao sam ne vise od 6 god, popeo me cale na neki motor i kad je hteo da me skine, morao je prst po prst da mi odvaja sa motora! Na kraju je rekao...."Silazi, evo ga covek ide, ljut!"....slagao me samo da sidjem! Ne vozim bas dugo, ali svaki put kad mi neko dete mahne, ili hoce na motor, setim se sebe! 

Ovi nisu moji ali kao da jesu! Moj sin jos nije prohodao, tako da ce da bude veselo sa motorom! 

post-5188-0-74881400-1457295994.jpg

post-5188-0-41303900-1457296000.jpg

post-5188-0-91602300-1457296006.jpg

post-5188-0-58752900-1457296011.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • I'm the fear addicted, a danger illustrated !, 3919 postova
  • Lokacija: Lyon
  • Motocikl: Klx650,a Tdm u srcu.

Patimo od iste slabosti, i meni kad pridje dete ili kad mi mahne ja odmah sviram masem gubim se, ako oce na motor odmah ga penjem.. Secam se kako sam ja bio srecan kad me ujak stavi da sedim na njegovim motorima, ja narednih 5 dana pod utiskom samo o tome pricam.. I kad krenu da mi cipelama grebu rezervoar samo pomislim koliko su oni tada srecni i koji je to njima dozivljaj i naravno da onda nista ne smeta :) a onda kontat i dugme za sirenu :D tu je kraj, odose bubne opne. :lol3:

 

Sent from my 6037Y using Tapatalk

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 313 postova
  • Lokacija: Umcari, Srbija
  • Motocikl: Yamaha Thundercat

Ma topljenje! Jos ovaj sto sedi iza mene, Rasa, imao za domaci zadatak da napise "Meni draga osoba" Evo sta je napisao! Ni mama, ni tata nego ja! :)

post-5188-0-09897200-1457297531.jpg

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • I'm the fear addicted, a danger illustrated !, 3919 postova
  • Lokacija: Lyon
  • Motocikl: Klx650,a Tdm u srcu.

Au brate, mali je car :) o tome pricam . To je ono zbog cega vredi ziveti, raditi, postojati!! Veliko BRAVO za Rasu i tebe !!!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 92 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: za sad samo 4 tocka

Ovaj sastav me podseti kako sam ja to radio u skoli, pravio sam jos vece razmake izmedju reci kako bi moje, jedva, 3 recenice ispunile ceo list :D

 

Послато са GT-I9505 уз помоћ Тапатока

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 531 postova
  • Lokacija: Branicevski okrug
  • Motocikl: Honda Hornet 600 2005

Dejane bravo za temu! Secam se i ovog leta nisu mogli da docekaju da vide novi motor koji sam kupio obozavaju motore tata i mama im brane u At(inace sestra i zet) kad dodjeu ovde jedva cekaju da ih vozim na skuter i da voze sami..hiljadu zasto hiljadu zato pravo uzivanje sa njima..i odmah je bilo kad sam kupio hondu a kad ces da nas vozis..hihi duse male..evo ih..a sto se tice druge dece i bez motora uvek treba biti nezan sa tim slatkisima sve pamte..

post-33955-0-14032100-1457335322.jpg

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 313 postova
  • Lokacija: Umcari, Srbija
  • Motocikl: Yamaha Thundercat

Ovaj sastav me podseti kako sam ja to radio u skoli, pravio sam jos vece razmake izmedju reci kako bi moje, jedva, 3 recenice ispunile ceo list :D

 

Послато са GT-I9505 уз помоћ Тапатока

Iskusno kao svi mi :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 139 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda rd 04, Vespa px 200e

 

Čestitam na izabranoj temi. Pročitah sve postove.

 

Sama tema me vratila u moje rano detinjstvo predškolskog uzrasta tamo daleke šezdest i neke.u tom uzrastu nisam znao ništa o motorima i bio sam ravnodušan prema istim. Ali samo do prvog susreta sa vespom 125 gs ili dži eskom vlasništvom mog strica koju je povremeno koristio i moj otac.

 

Ej bre, vespa u to vreme. Ko ju je imao tada taj je bio car.

 

Sada prisećajući se, mi posle toliko godina ne silazi osmeh sa lica kada se setim kako sam tom prilikom i prvim penjanjem na nju kao da se penjem na everest osmehom od uva do uva, prepun emocija i sreće, napunio gaće. Ceo sadržaj je elegantno skliznuo niz bubrege vespe a ja neobazirući se na reakciju prisutnih sedim i dalje na njoj i uživam.

 

Svaki slobodan trenutak sam jedva čekao da bi ponovo uživao sedeći i zavijajući ručicu gasa na prazno. Ono gore se nije više ponovilo nikad.

 

Tako je prošao moj prvi kontakt sa motorom ako se vespa smatra istim.

 

Igrom slučaja i srećnih okolnosti sasvim neplanirano opet davno sredinom osamdesetih postadoh i ja vlasnik glanc nove vespe px200e koja je i dan danas u mom vlasništvu i upotrebi. Šta je sudbina.

 

Prilikom kupovine vespe i istovara iz gepeka automobila koju sam kupio i dovezao iz Slovenije (tamo se samo mogla tada kupiti) pitam oca gde da je parkiram. Kao da ne znam da imamo dve garaže u dvorištu. Iako otac nije pokazivao nikakve emocije ni druga osećanja prema mojoj odluci za kupovinu i ulazak u ovaj naš čudesni i magični svet, nonšalantno mi odgovori pa uteruj to u dnevnu sobu.

 

Ja u trenutku zbunjem i u šoku neverujem svojim ušima ali nije morao a ni ja nisam ni čekao da to ponovi ispunjavam njegov odgovor kao vojnik komandu.

 

Nedugo zatim odlazim da sklopim malo oči i odmorim se malo što od puta što od uzbuđenja.

 

Ne zadugo probudi me nesnosta grmljavina kao da je neko uzeo klepetušu.

Siđem sa sprata u prizemlje i imam šta da vidim.

 

Moj sada pokojni otac upalio vespu u dnevnoj sobi ležeći na persijskom tepihu ispd vespe u neviđenom dimu iz auspuha dvotaktne mašine sa osmehom zadovoljstva i sreće možda i većim nego ja.

 

Verovatno se i on prisetio svojih davnih momačkih dana.

Duh koji imamo i svi mi ne nepušta nas do kraja.

 

Danas, posle toliko godina bez bilo kakvog mog nagovora i sugestije i moj sin je krenuo mojim stopama ali suvim gaćama.

 

Deci treba biti uzor u svemu pozitivnom i nenemetljivo ih usmeravati u pravom smeru i nadati se da će uz našu pomoć pravilno odlučiti ako su u uzrastu zrelih adolescenata da je naš hobi koliko god bio u današnje vreme opasan još više je magičan i lep.

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 139 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda rd 04, Vespa px 200e

 

Izvinjavam se na opširnosti ali me malo sama tema ponela i zanela u prisećanju mojih početaka i uspomenama na pokojnog oca.

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja