"Ja rešio."
Mislim da je jedino tako moguće početi priču, putovanje i ovu temu.
Smoreni novembar 2023. godine, nigde ništa, prelistavam na kompu neke foldere pre deset+ godina i tu je, jasno piše - obići malo sveta, videti Saharu, Gobi, crvenu zemlju Australije, otići sa Balkana ne na zapad nego što dalje na istok... Uh, Magadade...
I tako - ja rešio malo da vidim šta može, šta ne može, par nedelja sporog guglanja i onda se sve (kao) složilo.
Sad treba to saopštiti bližnjoj...
Ženo, znaš, eto, vidi iza leđa ti zmaj... Šalim se. Odo' ja u Mongoliju (ne šalim se).
Gleda, trepće žena... O čemu ti to Foreste pričaš?
Hteo bih da idem u Mongoliju..
Šta ima u Mongoliji i šta ćeš ti u Mongoliji?
Ono kao, pesak.
Pesak???
I pustinja, pustoš i tako to, gomila ničega.
Aha?! I???
Pa to... Znaš to mi je neki životni cilj...
Pustoš i pesak su ti životni cilj?!
Jedan od...ciljeva.
(Loše sam počeo... Bolje da sam rekao "Ja rešio!"... Drugi put ću tako da krenem.)
I onda smo otišli kod bračnog savetnika... Šalim se. Objasnih ja njoj, prvo je mislila da nema leba od toga, međutim, krajem decembra je uvidela da sam baaaaš rešio da sprovedem to u delo. Za Novu godinu to sam rekao i ekipi.
Mongolija druuuž, pa gde tamo bre...?
Jbga. Tamo. Daleko je, drugačije je i ono vreme je, neću biti mlađi.
Pa koliko ima do tamo?
64 dana i 35000km...
I žena te pustila?
Ma dobra je ona, shvata da sam ja malo... Takav.
I kad ideš?
14. jun sledeće godine.
A sa kojim mopedom?
VF500.
Onu što budžiš?
Ta.
Zlo.
I tako sam i njima rekao.
Ostali nek čekaju.
I čekali ste.