Danas sam krenuo od Ljermuntove do Dušanovca i nazad.
Odmah na startu na pešačkom koji je na sred Ustaničke ispod Šumica, bez semafora, baba u Yarisu pokupila ženu kao da je nema.
Na sred pešačkog, žena još bila sa detetom, ali na svu sreću baba nije pogodila i dete (oko 4 god).
Sišao sam odmah sa motora, držao ženu dok nije stigla hitna i smirivao je. Ispovraćala se, krvava glava, jak je udarac bio.
Muž u inostranstvu, jedva smo došli do sestre nekako da dođe po dete.
I dalje krvav otišao do Dušanovca, batalio po šta sam pošao, skrećem desno, desno, desno i stojim na raskrsnici pre pošte, ona kaldrma uzbrdo što ide.
Stojim tu da se uključim opet u Ustaničku i idem levo ka Ljermuntovoj.
Gužva u smeru ka gradu, kolona ovih što hoće da idu na autoput, a u desnoj traci samo zuje.
Iz smera grada takođe dosta saobraćaja, i tu sam sad već neko vreme, čekam priliku.
U koloni za autoput je bila rupa od jednog vozila, ostavili da mogu da idu vozila ovamo ka meni, i iz smera suprotnog meni da se uključe u Ustaničku.
Nailazi skuter iz grada, Yamaha rekao bih 300, možda i jača, akrapovič, čuje se, brže nego što bih ja vozio tuda.
Uleće kroz onu rupu i ja gledam usporeni snimak bukvalno, levo od mene auto ide, dobrih 50 na sat, na 5-10 metara, i skuter ispred mene ka meni ga sad već očigledno ne vidi.
Nisam imao vremena ni da razmislim, auto udara skuter u prednji točak i baca ga na drugi auto koji stoji da ide levo na autoput.
Lik na skuteru radi dva koluta i odma ustaje, pun adrenalina.
Ja ne verujem, silazim opet, pokušavam da ga ubedim da sedne za svaki slučaj, neće ni da čuje.
Nekim čudom izgleda nije povređen, možda zglob, ali nema preloma nikakvih.
On je bio čvrsto ubeđen da je automobil kriv, mada je sasvim očigledno da je njegova krivica.
Kad je stigao policajac na motoru otišao sam da ne bih davao izjavu, jer ne bih pomogao momku na skuteru definitivno.
I dalje se pitam da li je to bila ispravna odluka, ali mislim da će svakako i policija doći do pravog zaključka i sama.
Prva situacija sa ženom i detetom mi je bila mnogo gora pa mi nije ni palo na pamet da fotografišem.
A iz nekog razloga danas nisam stavio gopro na kacigu, koji skoro uvek nosim i sve snimam.
Da je ovaj na skuteru prošao malo dublje, auto bi ga možda i bacio na mene.
Dan kao takav po bilansu povreda možda i nije nešto, i moglo je da bude mnogo gore, ali iz mog iskustva bolje da nisam izlazio iz stana.
Nisam hteo ženi da pričam, samo bi se još više brinula svaki put kad izađem.
Čuvajte se ljudi.