Evo, dragi prijatelji, dok čekam da se završi upload fotografija, da rečem i ja koju...
Ruska, brate, da te pitam onako, čovečanski... pa što ti je sve ovo trebalo?
Mis’im, ...
Vidi, ovako, da Ti saberem posledice: pojedince si trajno upropastio, neće više asfalt ni na slici.
Sebe natovario obavezom da dogodine opet nešto, ovo, ono... Nemo’š da kažeš da ne umeš...
Mi Ti nećemo dati da nećeš, jer, mi ćemo Ti reći šta ’oćeš...
Šta, ovo kao nisi znao..?
’Oću reći, delov’o si k’o da znaš šta radiš...
Hebi ga, za dogodine vidi šta ćeš, nas eto oko ovog doba.
Pametan si čovek...
Ne znam šta mi je?
Samo sam poš’o da Ti kažem da sam u moju malu glavu ulistao još jedan album kojim se jako ponosim, i da si u mojoj glavi uzeo jedno od mesta koja čuvam za posebne ljude, koji su namerno ili ne, moj život učinili lepšim za još jednu divnu epizodu.
Ruska,brate, hvala do Golije...!
Dragi moji Enduraši.
Jako sam srećan i zadovoljan što sam neke od Vas, virtuelnih, u petak veče preimenovao u stvarne.
Rukovali se, pitali se k’o pravi, ma... I Acu peenca upozn’o treći put... Ma neka, neće se baci...i opet ćemo, Bože zdravlja...
Evo me danas na asfaltu, surovo i sirovo, ceo dan. Doš’o kući kad nisam hteo. Al’ setim se Vas i Golije, pa se razvučem u osmeh...
Veliki pozdrav, vozite sigurno i da se lepo dokuckavamo do sledećeg viđenja!
btw: fotografije uskoro...(670 ukupno, 360 za upload, ako sam nešto propustio, hebi ga, dogodine... )