E, nenormalnih li ljudi!!!
Pre 5 minuta, vraćam se iz prodavnice sa doručkom, i pred gradilištem, stoji na desnoj strani Megan. Pođem da ga obiđem (u stvari, ne obilazim ga, već idem svojom trakom) a on skreće levo, pravo na mene, bez migavca. Srećom, zakočio je, pa sam prošao. Zastanem, i pitam, de ti je migavac, a on meni zar ne vidiš da oću da se uparkiram. Pa kako da znam, da gledam u bob??? E budala svakakvih. Dođem u kancelariju i počnem da čitam, kad ono, Bokilić isto, ali je i pao
NE znam šta bih radio, a i dalje mi radi leptirić u stomaku.
Bokiliću brate, čuvaj se!!!