Evo, posle dve pune sezone na R100RT potvrdio sam sebi sve što sam napisao u prethodnom postu. Jeste da ima malo uži korman i na to se treba navići u početku. Za ljubitelje šireg kormana, rešenje je u promeni. Uzak korman je uslovljen oklopom jer će širi korman udarati u oklop pri punom desnom ili levom volanu. Na žalost, i ovaj korman ne ostavlja mesta na krajevima osim za prste. No, to je tako.
Klizavo sedište je i dalje mana na koju se nisam navikao i već merkam novo sedište. Tvrdoća prednje viljuške se koriguje uljem. Ali to iziskuje zamenu ulja i eksperimentisanje pa mu i to pripisujem u mane. Mada, sa mojom kilažom koja trenutno prevaspitava svaki motor, tvrdoća prednje viljuške se pokazala kao kvalitet (nisam debeo nego sam temeljno građen )
Za poboljšanje upravljivosti na volanu postoji aftermarket rešenje. U pitanju je ukrućenje prednje viljuške u nivou blatobrana. Biće preko zime gotovo.
Potrošnja se nije promenila. Međutim, to je tražilo redovno štelovanje karburatora i paljenja na tačno određenim intervalima. Sve je Švaba precizno rekao. Na 5000km menjaj ulje i šteluj. A može i na kraće. Ali pošto se meni nigde ne žuri, to igranje oko motora sam odavno pretovrio u zabavu i opuštanje.
Traži strogo svoje kočione pločice i tada najbolje koči ali ih dobrano troši tako da je jedna promena pločica tokom sezone garantovana. A ako se prelazi veća kilometraža, promena je i češća. Otprilike do 10.000 km sa jednim pločicama je vrlo dobar rezultat. Naročito ako se često voze dvoje.
I dalje pali teže kad je ladno iako je štelovan više puta. U manualu piše da tako treba. A ako je Švaba tako rekao, ne treba sumnjati da je to tačno. U međuvremenu je rešen problem sa akumulatorom. Naime, R100RT sam sebi ždere akumulator i to priznaje i BMW. Nije predviđeno da se svaki čas kreše na anlaser u gradskoj vožnji nego je predviđen za duga putovanja. Joška iz Temerina mu je došao glave. Sa promenom reglera, problem je nestao.
Snaga varnice opada sa padom napona u akumulatoru i sa kilavom akumulatorom neće baš uvek da upali. I tome je Joška našao rešenje. Sad pali na po ključa. Isto rešenje daju i momci iz BMW kluba u Čikagu mada to nismo znali kad je Joška gledao namrtšeno u motor a onda izjavio "Setio sam se! ineštonamađarskomštonisamrazumeo"
Da ne dužim, sve što je rečeno za stotku važi i dalje. Sve mane su i dalje mane iako je par njih rešeno, svi kvaliteti su i dalje tu i pružaju mi ogromno zadovoljstvo čim sednem na 250 kila gvožđa i plastike i krenem metar i po. Tad stotka gubi težinu i pretvara se u krstaricu. Sve pare koje sam dao na održavanje su ništa u odnosu na užitak tokom vožnje. To je motor koji se zavoli odmah i voli do kraja ili se ne zavoli i prodaje. Niko nije ostao ravnodušan i sišao sa njega bez komentara. Ukupni troškovi redovnog održavanja po sezoni su otprilike 250 evra uz zamenu jedne gume. Kvarova nije bilo osim Halovog senzora i komutatora koji su zamenjeni za 3500 dinara a odgovaraju mu od mnogih kola i kupuju se u svakoj bolje snabdevenoj prodavnici auto delova. Zamenjen je i vetrobran jer je stari požuteo od vremena i više nije bio tako lep. Čista kozmetika.
Na putu je i dalje pouzdan. Vremenom se čovek opusti i odjednom primeti kako ga je oborio u krivini a da nije ni svestan toga. Do duše, ne voli mnogo makadam i blato ali bože moj. Ima dovoljno asfalta za uživanje. Elastičan agregat ga i dalje lepo goni i kad savladate šaltovanje, vožnja postaje pesma leta. Jedina stvarna mana tog modela je pranje i poliranje. Traži vremena. A greota je da bude musav, zar ne?