Vazhi. Dakle Mali Ćaća slobodno udri, ali mani se subjektive ;D

Drzis gas, iskljucis kontakt, ukljucis kontakt.

Posto sam trenutno na Hondi, malo me brine prelazak na tamo neke exotike zbog paranoje oko pouzdanosti. konkretno, oko mi je palo na Tiger 1050 od 2007 na ovamo, pa me zanima da li neko ima iskustava u vezi odrzavanja i djecijih bolesti? Ne patim od marke, ali ova Honda je stvarno najbesprekorniji motor po ovom pitanju, od svih koje sam imao (MZ, Yamaha, Suzuki), pa ne bih sa konja na (skupljeg) magarca. Zasto Tiger? Zato sto ima najbolju kombinaciju mojih kljucnih parametara do sada: - sto jaci - sto brzi - sto laksi, - sto vise momenta - sto podesivije vjesanje - i naravno sto manje para (max 6-7K) Ako neko zna nesto bolje za tu lovu neka javi. Hocu neki kompromis udobnosti i ljute guje. KTM SMT mi se cinio idealan, ali mu je cijena skoro x2. Bas me to i brine, KTM se kao puno kvari, a drzi cijenu bolje od Tigra. ???

Uzas. Neko rece "daj zescu kontrolu saobracaja", ali to samo prazni dzepove, a ne pridonosi sigurnosti. Ako je igdje zestoka kontrola, onda je to ovdje u Holandiji, pa ljudi i djeca i dalje ginu istim intenzitetom, a prezivjele odrase zive. Naravno da kazne ne rade, jer kome je kazna vaznija od glave ili robije? Treba reci "daj zescu edukaciju".

Cudno je kako se covijek strecne kad procita ono "radi se o njegovoj klincezi" koju ipak nikad nije vidio, ali je procitao par puta taj nick i postove. Ipak se na kraju relativno dobro odmotalo. Sto se tice parking servisa, to je briga za Rome bez zmigavaca i njihovo osiguranje. Sto kraci "tempus" za njegovu klincezu

Prvo da ti cestitam rodjendan, sto bi rekao Njegos "sretan ti drugi zivot brate" Sudeci po steti na motoru, izgleda da Petka nije bila sama. Sreca je sto si ga preletio. Da si udraio tijelom u auto..... :-X Uvijek se nadaj da ce te isjeci i razmisljaj da jeste lud! (Ovo nije upuceno tebi. Ti si ovo nazalost doktorirao.) Meni je jutros bila identicna situacija. Auto je usporavao s desna da se ukljuci, ali kad sam mu sa jedno 50-ak metara svirnuo, ukopao se u mjestu. Da me vidio, sigurno nebi tako zakocio. Kao sto kazes, zlo vreba....

Balkan i tablice .... pogotovo Crna Gora. Tamo redovno vidjam aute bez tablica, a motor s tablicom skoro izuzetak. ;D Jednom sam u Niksicu uzeo da probam ZX6R i posle 500 metara me zaustavlja murija i pita za tablicu. Ja nisam ni znao da je nema. Pusta me. Posle sledecih 500 metara zaustavlja me drugi policajac. I on me pusta. Posle 1000 metara neki specijalci...Nesto kao poceli da se ljute, "vozi u stanicu", trt mrt, i na kraju "pravo kuci, i da te ne vidim vise". A vlasniku sam samo ime znao, prezime ne, i nije bio neka zvjerka / mocnik / popularan i to. Cak mi je rekao kako i on sumnja da je motor ilegalan i da u svakom slucaju ima neke "slabe" papire. Sta reci.... Meni bi jako odgovaralo kad bih mogao smanjiti vidljivost tablice, jer bih mogao voziti bez straha od slikanja iz zbunja, ali kao sto rece dfast, ovdje bi me helikopterom ganjali na dojavu gradjana. ;D Nije mi bas najjasnije zasto se u Srbiji sakrivaju tablice. Jedino zbog bjezanja, ali to sam prerastao....

Ovo je jedna od situacija od kojih nema spasa. S obzirom da zajedno krecete, ti naravno ne ocekujes da ce te isjeci. Jel' dao zimgavac? Jesi imao upaljeno svijetlo? U svakom slucaju, u ovakvim situacijama i u onim kad se auto ukljucuje sa strane, sto vise traziti ocni kontakt, mada ima i onih sto gledaju kroz tebe i idu.... :-[ Ovo se ipak zavrsilo SUPER!, ma koliko ti bio potresen. Bolje da si ljut, nego da te nema, ili jos nesto gore (pljuc pljuc). Cuvaj se termina "plava ptica", "crvena kraljica" i to...mnogo je to skupo. Nemoj da te ozivljavanje "plave ptice" kosta ko dvije "srebrne strele" u super stanju (sve sa karmom) Sretno i javi sta bi. ps. Deda, ili je bezobrazan, ili nema pojma na kojoj je planeti. Nisam siguran...

Znaci i vi ste iskusili put AVNOJ-a (Bihac - Jajce) Ludo, zar ne. ;D

Hvala na prosvjeti Tomo Sad sam malo gledao po GoogleEarthu i nisam puno fulao. Triglav je odmah iza ovih vrhova Prisojka... ;D

Ne sjedaj mi na muku. ;D Vec sam jednom otvorio temu "Sta da uzmem?" ili tako nesto, ali se na kraju svelo na to "da udje, a da ne udje". Ovo mi je za sad najbolje, dok se ne obogatim. ;D BTW, nisam htio da tovarim forum sa milion slika, ali ko hoce jos, stavio sam ovdje 283 komada. pozdrav

Prvo sam se brinuo kako necu stici na taj rostilj jer ce se odrzati prije mog godisnjeg, ali se eto odrzao poslije. LM, nije mi bio sudjen ;D, ali mi je drago da Honda ponovo zivi, sto je najvaznije.

Nisam bas siguran da te potpuno razumijem. Ako mislis da sam "lud" sto sam sve ovo odradio, onda hvala na komplimentu. ;D Tocak sam vezao da ga teze ukradu.

Bas bi bila fora da smo se sreli tamo ;D Bolje vrijeme ste imali oko Ivanovih Korita od mene. Nego, pitam se kako si prebacio "divokozu" sa Njemackim tablama do CG? Jesi na njoj putovao do tamo ili...?

Snicla je bila bljak, ali moguce je i da je umor igrao ulogu. Preforsirao sam se prethodni dan, jer nisam nigdje mogao naci smjestaj. Presao sam oko 600 km bez autoputa taj dan. Malo mi je bilo blesavo samom kad stanem. Nema nikoga da mu kazes "vidi ovo jbte" ;D S druge strane, u voznji ne razmisljas gdje ti je drustvo i vozis 20 ili 200, kako ti se prohtije, sto i nije lose. Pogotovo u guzvi je samom lakse. R nije idealan za ovakav put, jer ima dosta dionica gdje se ne moze peglati, pa je nekomforan. S druge strane, za B500 ili Istru nema boljeg. Sledeci put cu probati drugu varijantu, sa "uspravnijim" motorom i drustvom.

Pa ja i nisam bas neki sportista, pa mi svaka mrva gripa puno znaci ;D Sad sam se vratio sa malo duzeg puta, i zadnje kilometre me je prala kisa, pa sam odvrnuo malo vise ulja za lanac. Na slici se vidi rezultat, tj. ono sto mene brine. Ove crtice po rubu su od ulja.

Dan 14 Dalje preko Julier pasa gdje sam stao na klopu i espresso. Dolazim skroz sebi. Jos jedna hladovina pred izlazak na autoput ka Zurichu. Switza u “nizini” i nije nesto. Stalno sela (k’o u Bosni) stalno ogranicenja…. Kod Zuricha skrecem ka Badenu i prelazim u Njemacku i zacrtavam rutu do Baden-Badena. Isao sam do tamo po B500, naaajjacom magistralom do sada u zivotu. Jaca i od puta AVNOJ-a B500 je savrsenstvo od puta, specijalno napravljen za R motore. Na nekih 50 km do Baden-Badena me napusta sreca i pocinje kisa, tako da sam zadnje kilometre B500 patio….Na ovoj pumpi navlacim kabanicu. Kisa me ne napusta i odlucujem se za autoput i gas do kuce. Ima nekih 550 km. Tu sam pogrijesio. Da sam kod te pumpe potrazio smjestaj, sutra dan bi po suncu nastavio s uzivanjem po B500 i kroz eifel nazad kuci. Ovako sam izasao na autoput i peglao jedno 100 km po kisi i ostalo bez kabanice. Dosao sam kuci oko pola 2 u noci, zadnja guma je gotova, a motor je trosio 10 litara na 100 km. Ali bilo mi je malo dosta pa sam htio sto prije da se zavalim u svoj krevet. Jbga, ljudi grijese…..

Dan 15 – Umag – Ospizio Bernina (preko Stelvia) Ovaj dan je najfenomenalniji. Iako sam bio skeptican u vezi Stelvia, duboko sam prevario. Ipak nije dzabe Mekka za motore. Nakon jutarnjeg espressa i sendwicha sa prshutom u Piranu krecem ponovo ka Alpima. Piran: Preko Trsta i Udina idem do sjeverne granice Italije, bez autoputa naravno, pa uz granicu do Bolzana. Italijanski Alpi, kao i svi Alpi, prelijepi. Bolzano, Lasa, Prato allo Stelvio i pocinje pentranje i ponestajanje daha. Prizori su prosto fantasticni. Stajem da slikam skoro svakih 100 metara. Jednostavno se mora. A sto se vise penjem, sve je fenomenalnije i fenomenalnije. Jos 20 lakata pa sam na vrhu Kao na mjesecu: Meni ponestaje daha od prizora, a motor se gasi u leru, valjda i njemu prifalilo daha ;D. I onda dolazim na vrh, gdje me ceka vasar. Suveniri,guzva, ljudi nekih gomila. Brzo se tu provlacim i penjem se nekom kozijom stazicom jos vise (iznad vrha ;D ). Samo mali trzaj kvacila i …. Iznad vrha: Odlucijem da ostanem u Italiji i Spustam se prema Bormiu. Put ide kroz milion nekih otvorenih tunela i tunelcica. Prizori vrlo dobri ( ), ali nemam vise zivaca za slikanje. U Livignu ne uspijevam pronaci smjestaj, sve puno. Idem dalje. Sunce polako silazi. Ulazim u Switzu. Nalecem na albergo, Ospizio Bernina. Tu nalazim sobu za 52 eura, ali sta se mora nije tesko. Pogled iz sobe: Hrana je uzasna. Narucio sam neku sniclu i jedva je pojeo. Valjda sam se razmazio po Balkanu. LM, ujutro jos gori dorucak. Vracam se u sobu, boli me glava…povracam sve i lezem u krevet. Oko 11:00 dolazim sebi i krecem dalje. (tajna malog prtljaga ;D )

Dan 13 – Povratak Iz Shuljma krecem za Zagreb. Preko Fruske Gore izlazim na put za Ilok i prelazim u Hrvatsku. Negdje izmedju Iloka i Vukovara stajem da se okrijepim i spazim sa terase ovaj prizor: Namjerno nisam htio da idem autoputem, jer je ubistveno dosadan, a i zadnja guma mi je na sredini pri kraju. Onda slijedi Osijek, Donji Miholjac, Virovitica, Slatina, Bjelovar i Zagreb. Nije bilo nista specijalno za slikati. Dan 14 – Zagreb – Umag Iz Zagreba krecem ka Rijeci starim putem. Do Karlovca je novi asfalt, a ni poslije nije toliko los put. Stajem da odmorim i uslikam ponesto. Lokve: I sa druge strane jedna umjetnicka Naplatne kucice kod Rijeke: Ali ja preferiram ipak ovo: Rijeka mi se nenormalno svidja. Morat cu doci jednom na malo duze. Uvijek samo prozujim. Uz espresso i Colu odgledao malo vaterpola pa se uputio ka Umagu kroz tunel Ucka. Kilometar pred tunel me hvata pljusak i dok sam stigao do naplatne kucice posteno sam pokisnuo. Pitam da li ima neka pumpa ili bilo kakav krov posle tunela da obucem kabanicu, ovaj kaze ima i ja ulecem u tunel. Kad sam izasao sa druge strane przi sunce sa neba bez i jednog oblacka. To je bilo ugodno iznenadjenje. Put ide malo okolo, prvo na jugozapad prema Rovinju, pa onda okrece na sjeverozapad prema Umagu i placa se 1,30 euro, ali je toliko dobar i nov da vrijedi i 10 eura. ;D Toliko sam se nagrijesio na tom putu da sam zreo za pakao. U svakom slucaju znaci novi put Ucka – Rovinj – Umag preporucujem (pogotovo za R motore). U Umagu se kupam pred spavanje, ali sam se malo razocarao u more, plitko i prljavo.

Dan 12 Krecem za Beograd. Ovaj put preko Zabljaka. Na Zabljaku se dogovaram sa jednim prijateljem da se vidimo, posto je gore u vikendici. Kad sam ja stigao on je bio na Zmijskom jezeru na izletu. Rekoh sad cu ja tamo skociti. Kad skrenuh na “put” ka jezeru, imao me shlag strefit. Bregovi su autoput za ovo: Nakon par km, cujem se s njim i on javlja da krece, ja sav sretan okrecem se za 180 i nazad. Zhabljak se toliko izgradio da to nije normalno. Milion kuca i vikendica. Dusko je starosjedioc, a i odlicno radi zube Posle Zabljaka dolazi svima znano cudo arhikteture, most na Tari. Ja cu za Pljevlja. Uzice. Pocinje pljusak, vozim se 1 km i molim boga za neku pumpu ili viaduct. Nailazim na nadstresnicu za cekanje autobusa. Ulecem ispod. Dok sam popusio i obukao kabanicu, kisa je prestala. Vozio sam se u kabanici tako bez veze neko vrijeme, da bi je na kraju skinuo. Kad sam usao u Ljig pocinje da pada ponovo. Stajem na pumpu i ponovo kabanica, ali ovaj put nije bilo bez veze. Kisa me pratila do Beograda. Pumpar mi kaze da cu morati traziti konak, jer pada jako, a mrak je vec pao. Odlucujem ipak da idem dalje. Cijelim putem jaka kisa i mrakaca. Jedno od dva najgora iskustva tokom cijelog putovanja. Kod zaobilaznice je toliko pljustalo, da je voda tekla kao rijeka po cesti. U Shuljam stizem oko 23:00.

Dan 10 Spustam se u Niksic, pa za Trebinje. Kod Lastve osjetim jak bol na ledjima. Gore ledja, ja vristim i psujem na sav glas (ionako me niko ne cuje, a covjeku je tako lakse ;D ). Nakon par minuta bol popusta,tako da nisam ni stajao. Posle se ispostavilo da mi je osa uletila u jaknu i bocnula me tri puta. Ostala mi je fina kvrga na ledjima par dana. Trebinje - Dubrovnik odlican put, a nema se sta gledati, pa sam ga opeglao i stigao ovdje: Ostajem u Dubrovniku 8 dana, da malo dusom danem. A ova je zadnje noci sa iste terase. Pozdrav drustvu: Dan 11 (moto dan) Prodje tih 8 dana kao tren. Napustamo dubrovnik. Oni za Zagreb, ja za Milosevice. Ista shema za nazad do Shuljma. Krecem za Kotor bjezeci od kise. Svima znani zaliv i namrsteno nebo. U Morinju stajem u onaj birc na plazi (volim ga pa to je cudo). Jedan espresso i jedna voda, pa polako navlacenje kabanice. Ovom pljusku sam upravo zbrisao, ali mi je za petama. Pred Njeguse, odvaja se put do Njegosa. Skrecem i malo kasnije nailazim na “Domace Specijalitete”. Moderna Crna Gora – vaccuum u Njegusima. Preko puta prodavnice pogled puca. Aerodrom Tivat: Kotor: A ovamo smo krenuli: Na guvnu, smisljam kako i sta: Sa Lovcena, preko Ivanovih Korita u Cetinje. Prolazeci kroz Cetinje uocim neku vilu i na njoj tabla (ona zvanicna sa zlatnim slovima i crni mramor podlogom). Pise ovako CRNA GORA PREDSJEDNIK I to je to. Zna li neko u cemu je vic? Iz Cetinja ka Podgorici nov put, idealan za opeglat, ali Crna Gora je to, jbga ima puno Crnogoraca za volanom. Elem, nemogavsi odoliti, malo ga odvrnem, ali kad me neki Audi prestize dok sam isao manito brzo, odustao sam od peglanja i prebacio se na uzivanje u pogledu… Tip ne hebe punu, kamen, vatru groma…ma nista. U Niksicu pijem kavu i odlazim ponovo u Milosevice. Ponovo preko “Bregova” (neasfaltirani dio) ali sam isao starim putem preko Krnova. Iako je stariji jedno 30 godina od novog puta, u boljem je stanju. Nevjerovatno kako se danas fushari. Vucije pred sumrak: I opet Bregovi.

Dan 7 Iz Teslica popodne krecem za Shuljam. (kod Sremske Mitrovice). Preko Doboja, Modrice i Bosanskog Samca, pa na autoput do SM. U Shuljmu sam predvece i tu su mi opet zhena, djeca, baka (mama) i svinje, ovce, kukuruzi i razno voce. Raj na zemlji Djeca ostaju kod bake, zhena vozom do Zagreba, pa sa prijateljima autom za Dubrovnik, a ja cu za Crnu Goru, pa i ja za Dubrovnik, malo na more. Dan 8 ili 9 ne znam vise Shuljam – Milosevici (kod Shavnika (kod Zhabljaka)) Ruta ide ovako: Shabac, Loznica, Zvornik, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac, Ustipraca, Focha, Scepan Polje, Pluzine, Jasenovo Polje, Krusevice, Milosevici. Kod Zvornickog Jezera glad. Rijesavamo cevapima u atraktivnoj hladovini. I kod Han Pijeska sam potrazio hlad. Odlican put tamo. Kanjon Tare: Kazu da je ovo jezero duboko 130 metara: Na moju veliku zalost, Crni Gorci nisu asfaltirali prvih par kilometara puta Krusevice – Bijela, tako da sam skakao kao koza 2 km po ovakvom putu i stigao u Milosevice, rodno selo moje stare majke

Dan 6 Krecem preko Siska za Dvor na Uni. Put katastrofa. Temperatura 40. Umirem. Topim se. Predjem u Bosnu i pravac Bihac, uz Unu. Taman sam mislio gotov sam kad ono ovo: Stanem, sidjem dole i butj. Ah,…kao kad ubacite usijano zeljezo u hladnu vodu. Jedan od najboljih momenata cijelog puta. Una vlada. Kad sam se ponovo obukao, nakon 2 minute kao da nista nije bilo. Opet se topim, umirem….ali ceka me nesto fino…. Do Bihaca je put srednja zalost, ali kad sam od Bihaca krenuo ka Jajcu, nailazim na prosto nevjerovatno iznenadjenje. Put AVNOJ-a (kako mi je objasnio jedan deda u Bosanskom Petrovcu) je prava fantazija. Nigdje ni jedne kucice, niti zive duse. Visoravan. Put vijugav, sa duuugim krivinama. Dobar. Pregledan. Tu se malo zanesem, a i ona vrucina, tako da sam posteno odvrnuo gas. I tako manitajuci po putu AVNOJ-a, iza jedne krivine, krajickom oka spazim policiju u nekoj hladovini 10-ak metara od puta. Bili su u pozi kao da voze spust. Valjda krenuli da ustanu. Moja brzina u tom trenutku 180 i nesto…. +40 me ipak spasilo taj dan. Od Jajca ka Banja Luci, niz Vrbas, nailazim na hlad i stajem da se ohladim. Stvarno, hlad kakvog nema. Iz Banja Luke, preko Borja u Teslic. Tu spavam kod tate.

Dan 4 Krecem ponovo u Austriju. Preko drugog prevoja do Lienza, a onda vidjeh da je Grossglockner blizu (40-ak km) pa odstupim od rute i popnem se i gore malo. Grossglocknerstrasse je za svaku preporuku i to za sve vrste motora. Volja ti pegla, volja ti uzivanje u pogledu. Torba u oblacima: I iz druge perspektive: Nisam isao na vrh, jer bi me ta 2 km kostala 18 eura, a ionako sam morao nazad. Vratim se u Lienz, i preko nekog hebenog prevoja nazad u Italiju (Pontebba). Put preko tog prevoja je uzasno los. Iz Pontebbe u Kranjsku Goru, pa u Most na Soci. Da li je ovo najveci vrh bivse juge? A ovdje sam zamolio jednu bakicu prolaznicu da me uslika. Most na Soci je prelijep gradic, mada prije nikad nisam cuo za njega. Provlacim se nekako do Ljubljane. Vec je kasno. Izlazim na autoput i pegla do Zagreba. U Maximir stizem oko 23:00. Dan 5 sam u Zagrebu, zhena, djeca, tazbina, druzenje…..

Dan 3 Iz Minhena krecem na jug, prema Austriji i najvecem blagu, Alpama. Autoput vise nije u igri. Odlucio sam se za passo Rombo ili kako Austrijanci kazu Timmelsjoch. Na putu do tamo su predjeli poceli da budu sve vise i vise zadovoljavajuci. Konacno krecem da planinarim i sad polako pocinje shok za shokom. Problem je sto mi treba dosta vremena i muke za slikanje. Stani, skini se, izvadi aparat, vrati aparat, obuci se, citav proces…. i onda iza sledece krivine jos fenomenalniji pejzazhi. To me malo izludjivalo Krecem na Timmelsjoch. Slika motora i slika puta kojim sam prosao sa istog mjesta. A ove su malo vise uzbrdo, skoro na samom vrhu. Sjedim, gledam i razmisljam kako je sve ovo nabreklo ili iskipilo u procesu hladjenja zemljine kore, pomjeranja kontinenata i to. I koji sam ja ustvari mikrob. Mogao bih samo sjediti tamo na nekom kamenu i buljiti citav dan. Ustvari mini mikrob Sa druge strane takodje fantazija, ali sam to snimao sa video kamerom. :-X Spustio sam se u Moso in Passiria (Italija) i tu odspavao.