Samo da obrazlozim, za one koji ne znaju Grofa.
Covek voli da uziva, hedonista do koske. Grof ne zeli da skakuce na neudobnom sedistu neke Afrike ili Tenere. Pri tom zeli da ima ugladjen motor koji i vizuelno ostavlja utisak. Grof zeli ZZR medju enduro motorima. U toj klasi po meni je broj jedan R1200GS, ali on je daleko van domasaja. Znaci ostaje nesto u toj klasi od Japanaca. Nema sumnje da je Varadero sa ubrizgavanjem pravi izbor. Crni, sjajni Varadero, sa visokim vizirom, jer Grof ne voli da ga drma vetar, i sa bocnim koferima i top-kejsom. Mogao bi i Strom, ali Varadero je Honda a Grof zeli kvalitet oko koga ne mora da prcka.
Najbolji restorani su zavuceni po vukojebinama do kojih se dolazi delom autoputem, a delom lokalnim losim putevima. Grof zeli da predje dosadne delove drzave autoputem i da se sto pre prepusti uzivanju sa kasikom na odredistu voznje. Pri tome, ne zeli da mu na 160kmh motor urla, vec da zadovoljno prede i da sa lakocom tako moze par sati... Grof zeli tisinu u kojoj ce mirno razmisljati o meniju koji ga ceka. Tezak enduro ce spreciti skakutanje po zakrpama lokalnih puteva, a Grof ne zeli da posle rucka uznemirava zeludac, koji tada i onako ima puno posla. Varadero ima obrtni momenat koji dozvoljava retke promene stepena prenosa, sto Grofu takodje posle rucka prija. I konacno isto tako lagodno sa 160kmh kuci u toplinu doma, a motor u garazu do sledeceg izleta.
Ko god predlozi Grofu Teneru ili Afriku, ne poznaje ga, pa makar to bio i sam Grof.
Zato ja volim da putujem sa Grofom.