Javljam se upravo, ide

E bas si optimističan kolega, prilicno sam siguran da ima tu jos nesto drigovosim fals racuna.

Dan 5: Kao i svaki i moj 5ti dan je nosio nova uzbudjenja. Ustajanje veoma rano, sto od uzbudjena sto od jedvacekanja jer prethodnih dana je bili vise nego dosadno. a i tu sam da se vozim. Danasnja voznja krece iz Tanger-a i do Rabata medjutim odlucujem da cu da preskocim Rabat i samo se provozam kroz grad. Tura ovde na mapi kaze ali je bilo 430km jer sam izlazio sa glavnih puteva, vozio prema nekim i u neka random sela. Pokret u 8 sati ujutru, posle solidnog dorucka i nekoliko dopunjanja tanjira, konacno jedem nesto sto ima ukusa i sto nije budjavi sendvic. Na pocetku nista zanimljivo, osim sto snanem da slikam zelenilo i njive oko puta i u momentu krece da duva vjetar da se borim da zadrzim motor, a nijesam bas malen, oce stvari da odlete iz tank torbe, j***s slikanje da ja pakujem i da palim, vozim dalje da takav vjetar duva da oce da me odgura u bankine al nema ni stajanja osim ako necu da obalim motor pa posle nek duva koliko hoce, al nije kao npr kroz vojvodinu da duva konstandtno nego sveke 3 sekunde nestane i onda naleti opet pa te zaljulja i sve tako u krug, dobrih 15tak km me sibao vjetar. Prvo stajanje grad Asilah, reko proci cu malo grad pa cu otici do obale da opalim jednu sliku, msm da bi red bio jelte. Al svi moji pokusaji da dodjem do obale su oskrnavljeni jer su il radovi na putu il su neki objekti koji su sa kapijama il moram da imam ulaznicu u neki golf klub, ne vraca mi se u grad jer su guzve nenormalne i saobracaj je uzasan pa idem dalje. Dolazi jedna deonica puta koju je lijepo voziti kao neka mini planina put krivudav nema guzve dok se mora voditi racuna o asfaltu koji je jako gladak, pa nije bas za voznju na noz. Svracam u selo, al se brzo vracam na glavni put. Do grada Larache gdje stajem da pipijem jednu kafu i stajem na pumpu, kao sto kaze lin ka youtube kanalu "Balkanac na motoru" oni imaju svoj neki nacin zaokruzivanja, ja pijem kafu a on sipa benzin i lije gorivo preko prelivnog ventila al je on vidio broj za zaokruzi i ne prestaje iako ja vicem i jos 3ica marokanaca oko mene. Nesta nauceno, na sledecoj pumpi ja sam sipam ne niko drugi. Nastavljam put dalje i nailazim na jedan jako lijep predio u nekoj sumi mjesto se zove "Arbaoua" i skretanje lijevo sa glavnog puta i ne mogadoh mu odoljeti pa se odlucih da odem tamo i nijesam se pokajao, selo jako siromasno tek dobili asfalt koji je jako uzan, ako naidje automobil u suprotnom smjeru neko mora vani al aj prodjosmo i to. Nijesam mogao zamisliti toliko njiva i zelenila na jendom mjesi i to u Maroku, i to je nepregledno. Da vam ispricam jednu pricu: Srela se 2 dobra Marokanska paora na magarcu da pomognu jednom idiotu na njegovoj mazgi. Sve je OK bez ikakvih problema, pocetnicka greska pustanje gasa gdje tockovi tonu u ovom slucaju miks kamena i sitnoga pijeska tj neke prasine. Dalje prema rabatu, 3 puta stajanje jer mi se spava, znaci glava samo pada. Svracam na pijace oko puta, da kupim voce posebno u mjesto koje ze zove "Allal Tazi", na pijacu to je iskustvo za sebe nit ja znam francuski i arapsi nit oni znaju engleski, kupujem 2 pomorandze a lokalni seljaci jako znatizeljni ko sam ja i sta radim tuda, zagledaju me djeca vire, iza coskova a ja laganica gulim pomoradze koje sam kupi na lokalnoj tezgi. Ja biram 2 a one ide da pita koliko kostaju, i neki lik kaze 3 pokaze mu prstom, a on se vraca meni i kaze 4, ja mu ih dajem i pokazujem da znam koliko kostaju. Poklanja mi neki matori 2 jabuke, jebo mater u jednoj ima kilo, a samo ide okolo i vice Putin i na mene pokazuje i govori Rusia, odlazi posle nekog vremena a ja ostajem sa jabukama i poklanjam ih nekim prsjacima koji traze svi po jedan Dirham sto mu dodje oko 10 centi. Put se nastavlja prema Rabat-u gradi izuzetno cist i sredjen, neki toranj u izgradnji ogggggroman u prolazim pored njega slikam i okrecem se da slikam aparatom neki gradjevinu u blizini tornja u tom pored mene staje vojska sa dzipom i traze mi pasos, ja dajem bez problema i traze mi kameru, ja dajem gopro, al nije bio upaljen pa nema jos snimaka na njemu, daj telefon, daj tablet, daj aparat, sve moze ali nijesam smio da slikam tu fensi zgradu nacionalnog teatra za koju jos kralj nije potpisao odobrenje da se otvori, obrisao slike al se jedna provukla koju nije, prodje i to, pazi nije mi bilo sve jedno iskreno. teatar: Taj propbalni dop izgleda fenomenalno. Stvarno na nekom drugom nivou od razlike ostatka gradova. Put Kazablanka i spavanje.

Dan 4: Tokom noci mirnije more, mozda se i ljepse spavalo, ustajanje tusiranje oko 9 i ozlazak na kafuisti princip prva pa druga kava pa dorucak pa ne znas vise sta ces sa sobom. Obzirom da uvece uplovljavamo u Maroko nemam vise strpljena kao i niko drugi. Upoznajm ove nase iz obezbjedjenja vrlo pospane ujutru, kaze juce bio Ramazan i nijesu jeli marokanci nista dok su sinoc po zalasku (valjda se mi zapili pa nijesmo primijetili) jelo i pilo do duboko u noc, sta oni rade(marokanci) jeste da hoce da kuvaju u sobama i onda je obezbjedjenje strah da ce da zapale nesto pa su cijelu noc od sobe do sobe (po mirisu) da im gase resoe i plinove i oduzimaju. Nastavljaju se druzenja sa Splićanima, svajcarkom, ovima iz obezbjedjenja al nikako da se pohavi meksikanac, nestao covjek. Zavrsavam papire preko reda za Maroko. I castim sebe propisnim ruckom, salatom i koka kolom. Vracam se na palubu i kako ko dolazi tako donosi kafu, popio sam 8 ja mislim i popusio boga oca cigara. Izbacuju nas iz soba nekih 2 sata prije ulaska u luku, brod kasni i vec pao mrak. Marokansko vrijeme je 2 sata unazad od naseg. Svi obuceni spremni za polazak, dovlacimo se sa stvarima do motora, palimo masine, svaka netaknuta i silazimo na duuuugo cekano marokansko tlo(vise je i vrijeme bilo). Imamo voznje oko 40km do nasih hotela, meni neku zbrku napravio oko pasosa ja cekam na granici dobrih pola sata dok splicani uveliko otisli na pumpu. Biramo po defaultu da idemo autoputem i nalazimo se na pumpi. Zavrsavam papire, sledeca carina, jel imas nesta za priaviti, ne samo licne stvari i idemo dalje. Ukljucenje na autoput iz luke i pravac pumpa, i odmah ali odmah osjetis po stilu voznje da nijesi vise u evropi: Izbrdo 2 kamiona (pazi autoput) jedan vozi 20 na sat a drugi ga pretice sa 21 na sat i tako klaj klaj za njima, prelazim preko brda i vozim dalje, stizem s kamiona koji iz nekog razloga voze jedan pored drugog i preticu se bez konkretnog razloga, ovaj ga pretekne i odmah ovaj drugi zmigavac i ispred njega i tako u krug dok nas nije sustigao auto i ja sa njim preteknem ih. Stajem na pumpu gdje se cekamo, brza kupovina sim kartice i 10gb interneta i picimo dakj, kako se priblizavamo gradu tako krece vise i vise haosa, ja sam jedno 8 puta(iako imam navigaciju promasio) jer ne mozes da skrenes tu koliko ih ima i cini mi se da je kaciga misaona imenica za njihove motoriste. Pronalazak hotela i lik me vodi da se penjem uz stepenice motorom, one 2 metarske kroz medinu. Misija uspjesno obavljena. Hotel kontinental na brdu i pruza se odlican pogled na luku i na veliki trg ispod: Idem nesta za pojesti, 12 je uvece kao da je 8 popodne sve radi i sve tezge prodaju, nalazim samo hljeb da mi se svidja a imam prsute i odlucujem da cu jesti na terasi i tako i biva, pored hljeba nalazim i maline koje kostaju 20centi pakovanje pa uzimam 2 malo vitamina nije na odmet. Mala setnja: Hotel ujutru i dorucak: moram napomenuti, motor siguran lik sjedi cijelu noc u ovoj zelenoj kucici i nadgleda.

Dan 3: Budjenje rano a mozda me je i malo ljuljanje broda i lupanje talasa probudilo, prilicno umoran od prethodnih par dana spavao kao "kamen" pogled kroz prozor jutro suncano ali talasi ogroomni i brod se valja sa jedne na drugu stranu toliko da ne mogu da se obucem stojeci, hodanje po hodnicima kao ping-pong samo udaras i odbijas se od zida do zida i onda sam shvatio u Piratima sa kariba zasto Dzek Sperou hoda i trci jako cudno a u stvari je to nacin hodanja na brodu za vrijeme talasa. Kafa, kafu pravi komsija Albanac malo price sa njim i izlazim na palubu a ono bukvalno ne mozes da stojis od ljuljana a na to dodas i vjetar koji ne da duva nego vise lici na tornado, vrlo ubrzan povratak u zatvoreni prostor. Kad nemas nikakvu obavezu vrlo dosadno generalno, sa marokancima se ne miješamo(mi bijeli) mada ih ujutru i nema mnogo, nalazim na jednog čičicu koji je iz Srbije ali zivi u austriji i sledeceg mjeseca slavi 50 godina kako je u gastarbajter, covjek vozi kamion i putuje svake nedelje ovim trajektom Djenova - Barselona pa nazad i zna svakog ko radi gdje ko je dobar i ko je los, kao i kaze mi da imaju 3 sekjuritija koji su iz srbije i da su vojnici ili policajci bivsi i trazi ali ih ne moze naci da im da neku rakiju koju je ponio. Zbog loseg vremena kasnimo u Barselonu 3 sata. Mnogo neobaveznog razgovora, druga kava, dorucak, treca kava. Meksikanac na biciklu se pojavljuje nasao zrtvu, svajcarka iz Ciriha koja putuje trajektom isto u Maroko, kaze ima viska odmora pa voli da putuje sporo i ide na 6 dana u Maroko da se vozi vozovima lokalnim i da ce tako da provodi vrijeme. Uplovljavamo u Barselonu u 3 popodne, brzi rucak u Barseloni al to nije rucak nego jedenje sendvica (opet) na palubi. Dok smo bili u Barseloni odem da zavrsim papire oko ulaska u Maroko, obzirom da je Marokanska granicna policija na brodu, zaglavim punih sat vr al ne prolazi mu pasos moj kroz sistem i niko ne zna zasto, dolazi jedan pa drugi pa treci, reko eto ti problema i zar ne moze mene da zaobidje. Ispostavi se da je 16ti danas a meni viza krece od 17og i da dodjem sledeci dan u 3, papiric popunjen i sve je spremno za sledeci dan. Vrijeme dok je brod u luci koristim da odspavam 2 sata, budim se brod isplovio i ostaje jos 26 sati na brodu. Uvece konacno upoznajem ekipu iz Splita, 2 para i krenuli 7 dana u Maroko, naravno do kraja veceri provedeno vrijeme u druzenju i uz nekoliko flasa bijeloga vina jer sta bi drugo radili. Miro je u 60tim godinama ali vrlo aktivan covjek, peo mont everest 2 puta do 6500 metara nadmorske visine, poslovan covjek. Zoran, nacelnik komunalne policije u Splitu i zaboravio nije ponio dokumenta za motor (posebno zeleni karton) al je covjek ponio znacku. Dok smo ja i Miro spremni kao zapete puske sa svakim dokumentom i ostatak veceri je proveden u zezanju na racun zelenog kartona. Odlazak na spavanje oko 12.

E to j*g nije bilo moguce sa broda, je je internet katastrofa, ali bukvalno. Obzirom da sam u hotel u Tangieru upravo stigao obecavam da postavljam uskoro.

Dan 2: Posle spavanja u mjestu Arquata Scrivia veoma prijatan domaćin sa velikim dvoristem i sa natkrivenim parkingom, znaci nije bilo brige oko sigurnosti motora. Ustajanje u pola 8 spremanje stvari, moram priznati bol u misicima od jucerasnje duge voznje. Dorucak koji je uracunat u cijenu smjestaja krece se dalje prema Djenovi, ukljucujem se na autoput koji vijuga izmedju planina, asfalt na momente nije bas sjajan i ogranicenje je nekih 80-90-100-110 zavisno koliko krivina ima, prava je steta sto nijesam isao lokalnim putem, mnogo malih mjestasca oko puya/autoputa, djeluju lijepo al i napusteno. Cijena tog autoputa je 4.60e s tim sto je self service(kao i sve ostale naplatne r.) I aparat mi progutao 2e sto mu dodje cijena od 6.60 za autoput. Djenova jako lijep grad, provozao se kroz centar, popio kafu i zalijepio par naljepnica MK Bezbjednost i polako u luku. Prije ulaska u luku (iako imam GPS veliki ko "kuća" 3 puta promasim skretanje, pa se vracaj unazad izgubio 40 minuta. Nalazim put u luku, prva provjera pasosa i karte, skenira i sve je ok, druga provjera pasosa i karte, karta mora da se odradi check-in, kaze uzmi papir ovaj i kartu ostavi motor ovde idi u soping centar i čekinuj se, ok sidjem sa motora odem, prvi red cekaj 25 min u full opremi, vrucina unutra oci ispadaju, na srecu kad dodjem na red zavrsim za 25 sekundi(al ga komplikuju). Na brzinu market reko da kupim vodu i hljeb, pa naidjem na neku italijansku prsutu pa neku vocku pa neku kocu, hljeb i naravno zaboravim vodu. Ponovo kontrola pasosa i karte na izlasku iz soping centra, silazim do lika koji mi govori gejt 2 i srecan put ja sav srecan na parking i reko to je to. Pola 1 a ukrcavanje na brod pocinje u pola 5, sjedim ja pored motora prislonjen uz zid ne radim nista, dolaze kolege motoristi iz austrije, njemacke, svajcarske, pricamo onako neko ide za maroko neko ide za barselonu al primijetim ja da svi nekud idu i popunjaju neki papir. Odem ja kod onoga ko rasporedjuje ko ce dje da se parkira i on mi kaze dobio si kad si ulazio, ja reko nijesam i nazad pjeske kod cice koji mi je gledao pasos i cuvao motor na 2 ček. Vratim se sav srecan popunio reko sad cu ja to brzo. Dolazim u red dok jedno 200 ostalih cekaju u redu, a italijani ko italijani otisli na pauzu te dobrih 2 sata cekanja da ovjere papir i da mi lupe pecat u pasos. Za veijeme cekanja u redu na momente dosadno al vecinom zanimljivo: 1. Upoznajem se sa likom koji vozi biciklo, prije 2 godine je batalio posao kao advokat inace Meksikanac iz Meksiko sitja i prodao sve stvari koje je imao dosao u Pariz sa jednim rancem i kupio biciklo i krenuo tako da putuje, sad vodi blog i snima instagram/tiktok i ostale zajebancije i putuje svijetom. Trenutno je krenuo u Maroko u kojem ce voziti naredna 3 mjeseca pa posle ce i sam da vidi dje ce ga put odnijeti. 2. Dvije grupe marokanaca posvadjaju medjusobno, svaka ima po 20+ ljudi i svi ko razjareni bikovi jedan na drugog, opsti metez dok u jednom momentu dotrcava policija deru se svi u glas i oni i policija, zavrsetak drame svi mirni, vracamo se uobicajenom cupkanju nogama i coktanju kad ce da se stigne na red, 3. Dolazi covjek sa familijom(on zena i dvoje male djece) i bez pardona ulazi preko reda gdje ga policajac/neki sekjuriti jebem li ga vrati i pocinje druga svadja njih dvojice, oba vrlo glasna svadjaju se na italijanskomm cak je i bilo povlacenja za kragnu, eto ti policije opet trci dvoje, pa jos jedan pa jos jedan ovaj se naljutio cini mi se da im jebe mater svima, na kraju kao ajde policija ga pusti da ide preko reda a on se sa familijom naljuti i na kraj reda, i svi iz reda u glas i rukama ga pozivaju da prodje a on ljut i odrican nece da prodje nego ce ostati na kraju reda. Fešta. Nekom mukom docekah da zavrsim dokumenta, kad onaj italijan sto rasporedjuje parking kaze sjedaj na motorm i aj zamnom, reko aj. On me odvuce nekim putem okolo, on pjeske ja polako motorm iza njega direkt ispred broda, novi ček karte i pasosa, i vize i gaze srednja vrata na sprat, pun gas unutra. Filipinac vezuje motore, moj 3 motor od i ispred mene vidi čuda 2 GSa Splitskih registarkih oznaka. Kaze meni filipinac, 2 eura ako mu ostavim vezace mi motor bolje reko nek ide zivot ja njemu 2e on ga veza dok ja povadih sve stvari i sve zajebancije. Za sad(jer sam i dalje na brodu) mi se cini dobra investicija jer je to vece bilo jako nemirno more i sve se treslo nevjerovatno). Ulazak u brod, nalazenje kabine sve je bilo lagano, raspored stvari i izlazak na palubu i jedno hladno pivo posle cjelodnevne borbe. Noc nista specijalna osim da sam zaao/spavao kao "kamen".

Daj 1: Dodje i taj 14 april i vrijeme za pokret. Spakovano sve i sredjeno samo da se stavi torba i da se ugrije motor. Ustajanje u 5, jedna kava brzinska i vrijeme da se zajase vesela masina. Vrijeme polaska pola 6, jutro predivno za voznju, oblacno al nije hladno vec saveseno za voznju do gazele nidje zive duse osim patrole na adi i par automobila. Malo prije sremske mitrovice krece kisa i nekim cudom nadvoznjak u trenutku kad kisa pocinje, stajem da obucem kisno i krece vjetar, dok sam obukao kisno skinute kacige potkapa mi je bila skroz mokra iako sam ispod nadvoznjaka. Tako me je je kisa tukla nekad manja nekad veca nekad bez kise sve do ulaska u sloveniju, tu krece hladno vrijeme i pomalo kise al snijeg oko puta je vec pao, u jednom trenutku je bilo 2 stepena pa nije bilo poente da skidam kisno odijelo sve do ulaska u Trst i sastanka sa kolegom da preuzmem nosac za tablet. Malo prolaska kroz Trst i voznja uz more do ponovnog ukljucenja na auto put u pravcu Venecije, Milana i opet krece dosada zvana auto put i guzva i na nekoliko mjesta radovi pa guzvu nikad proci, italijani se ponasaju fer u guzvi kad vide da se priblizavas sklanjaju se u stranu, i zaista sam iznenadjen, al ostaje da generalno voze kao ludaci. Pratim iskljucenje Breśa pa dalje ka Pijaćenci cijena Trst - Breśa 24e a Breśa jedno malo mjesto prije djenove zvano Arquata Scrivia je 12e. Booking je radio oko 9 da bih za 10 uvece nasao smjestaj u tom mjestu (Arquata Scrivia) i cijena sobe je 60e sa ukljucenim doruckom. Za prvi dan predjeno citavih 1165km sto je i novi licni rekord.

U kontaktu sam, vidjecemo da se sretnemo.

Priprema putovanja motor: Na kraju prosle sezone promijenjeno ulje i filteri, svecice, stelovanje ventila kao i ciscenje dizni, motor (ili ti mazga) nema nikakvih problema, tacnije nije ih pokazao ni u jednoj voznji do sada, prilicno sam siguran u njega. Ujedno promijenjeno ulje u kvacilu, kocnicama i kardanu. 2 dana prije puta promijenje gume i stavljen Mitas E-07+ a skinut stari Metzeler tourance (ako se ne varam Next) sa nekih 17k km i ja idiot umalo da ovjerim zid u prvih 50 metara da izbjegnem sahtu a motor se ponasa kao da levitira a ne da se vozi, navikao da se navalim na kockaste gume da bih skrenuo. Navigacija, koristim za ovo putovanje tablet samsung active 2, nekoliko je problema bilo dok se sve organizovalo, nema nigdje nosac za taj tablet u srb, pa ga narucim u Trst kod jednog kolege motoriste inace iz Beograda i hvaaaala mu do neba. Tablet stigao dan pred putovanje. Promijenjen fabricki nosac vizira zbog bolje zastite od vjetra, uzeo touratekov nosac + 360 rotator tj. drzac za navigaciju. Moto oprema: - pantalone modekine touring i jedne dig-ove za toplije vrijeme, - jakna Macna Fusor veoma veoma zadovoljan, pazario kod Mikelea uz vrh popust kome se zahvaljujem ovom prilikom, - kaciga HJC c80 sa kacketicem i flip-up, odlicna sa velikim vidnim poljem - rukavice five isto kod Mikelea, i jos neke kozne zimske koje su mi malo male(i nista gore od male rukavice), - cizme Seventy Degrees sportska cizma, - kisno odijelo Modeka, Trajekt: - karta za trajekt Djenova - Tangier u Maroku rezervisana u novembru sa 20% placanjem i nekih sredinom marta potvrdjena placanjem ostatka iznosa. Cijena trajekta je 500eur povratno putovanje a u to je uracunata ja i motor s tim sto imam 3 krevetnu sobu sa pogledom na more(jer ima i ona da se ne gleda na more) i to sam u sobi. Putuje se 50-60 sati, obzirom da pisem sa trajekta i juce smo krenuli u pola 6 popodne i sad smo neddje uz obalu spanije a podne je drugog dana, kasnimo oko 3 sata jer je uzasno nemirno more i jak vjetar koji nas je ljuljao nemilosrdno cijelu noc. Viza: Viza za Maroko je potrebna, posalje se email ambasadi i oni posalju dokument sta je sve potrebno, ostavi se pasos i i sve bude gotovo za nedelju dana. Ostalo: Vinjeta za sloveniju, kupuje se online alu moze i na ulasku,

Postovanje, pocinjem svoj drugi putopis i nadam se da cu ovaj da zavrsim uspjesno, obzirom da sam prosli poceo al nkad zavrsi Evo ga napokon je dosao i taj cuveni Maroko kao finalni proizvod planiranja zadnjih 6 mjeseci. Planirani polazak 14 April na veliki petak, Planirana kilometraza sto manja, mjesta za obici nikad vise, Plan puta: Beograd - Djenova, trajektom do Maroka pa dalje vidjecemo.

Ovaj DMD sam upravo pronasao, pronasam mapu za Maroko gdje planiram putovati. Mislio sam da se oslonim na google mape ali sad ni u ludilu vise. Odlicna stvar.

Dok gledah juce snimke gruzije i avantua naidjoh na ovo. Jedno sam naucio, iako ti obali motor a ima pistolj u ruci samo se smjeskaj, i ne pravi nagle pokrete:

Moram i ja ostaviti trag ovde u vidu pohvale Odlicno putovanje i odlican putopis, postoji neki plan kod mene da idem gruzija(a i kapadokija) kraj maja-jun 2024 ako sve bude ok i kako je planirano. Ako nije tajna i ako imate "saldo" na kraju koja je cijena za gorivo/putarine/smjestaje i sve ostalo sto je trebalo za vas dvoje, cisto informativno. Hvala unaprijed.

Uh taj Krit, prosle sezone sam proveo 3 nedjelje (5 dana radeci i 16 dana obilazeci svojim automobilom) fantazija samo vrucina u pm. na 40+ treba uci u auto po onim svim parkinzima po onim brdima. Bukvalno sam imao suze u ocima sve vrijeme citajuci putopis. Bio sam u istom restoranu sa oduzetim oruzijem na jezeru. Sto se tice Elafonisija 90-95% vremena duva vjetar i moras bas biti srecnik da ubodes kad nema vjetra. Jedna od mojih favorita je Seitan Limani ovde, kao i Preveli ovde, a i Vai ovde mada je Vai vise manje samo instagramicna. Jedan od mojih najzanimljivijih susreta na kritu je odlazak na plazu Agiofarago, ima jedno 7-8 km makadamskog puta koji je duplo gori nego odlazak na Balos. Bukvalno se ide koritom rijeke, i u sred nicega parking i kamp kucica po kojoj su izlijepljeni plakati Cece, Riblje corbe, bajage i izlazi grk tj. pravi kricanin sa crnom majocom, crnim koznim cizmama crnom majocom i bradom do sredine grudi koji siri ruke i na cistom srpskom jeziku govori "Dobrodosli Beogradjani" a mi onako u polu rebusu pokazuje nam parking, parkiramo se kad on kricanin a zena mu iz Beograda i drze zajedno koze i parking i mali bar tu. 2008 godine kad je bila kriza izgubili poslove u Atini i nijesu mogli vise da priuste pobjegli tamo i otvorili mali bar, od 2008 od kad drze to nikad nije niko dosao sa srpskim tablicama tu. Plaza je inace kamperski raj ali bukvalno. Najjace mi je to sto nema dometa, nego drze telefon u maloj kantici koja je vezana kanapom, kad nekoga zovu stave telefon u kanticu i dizu ga na vrh drveta, potom pricaju preko blutut zvucnika. Link do plaze ovde, a link do parkinga ovde. Ali djeluju izuzetno srecni, sto je i poenta nekako. Generalno kad cuju da smo srbi, to je uvijek rakija na njihov racun, 20% popusta kod starijih vlasnika restorana, pun im je k italijana, voce uvijek gratis, nidje se nijesam osjecao prijatnije nego na kritu. Toliko o mom iskustvu sa krita. Uzgred @doktor-e, doktorski putopis! Svaka cast.

Pozdrav @yogibearhvala ti puno na odgovoru. Gledao sam ove gume, nasao sam dobre recenzije ovih generalno na internetu, mada cjenovni rang isto tako govori. Meni se licno svidjaju. Mada pricah i sa majstorom koji mi odrzava motor, njegova ideja je bila da uzmem "Mitas Touring Force" tri su argumenta: - Pijesak (sahara) svakako necu voziti, motor je uzasno tezak za tako nesto nijesam ni planirao da vozim, a da Mitas moze da iznese voznju po makadamskim putevima(kojih po i oko Atlasa ima mnooogo) samo da je problem na velikim uzbrdicama jer jebi ga to je putna guma. - Zbog jako vruceg asfalta tamo a i samog odlaska do tamo i povratka enduro gume ce vise da se ukockaste. - Jeftina guma, prihvatljivo je da dodjes sa ture i da bacis gume (provjerio prednja + zadnja 22 000 sa sve dostavom), Tako da sam sad u rebusu iskreno. Izgleda da ce pasti jedno 165ta revizija mog puta korz i do maroka.

Pozdrav kolege, Posle nepunih 15 000 kilometara od kupovine ST doslo je vrijeme sa spremanje nove sezone i kupovine novih guma. Plan je da se u Aprilu krene na put do ivice Sahare (ako se mnogo drugih stvari naravno pokolopi). Obzirom da sam tek usao u svijet adventure motora, nijesam bas upoznat sa prilikama oko guma, prvo mi je potreban savjet koje da odaberem 70/30 ili 80/20 proporcijama (7-80 on road / 3-20 offroad) pa me isto zanima kakva su vasa iskustva na ST i gumama? Plan je da se jedno 20-30% kroz Maroko vozi offroad, ali ima isto tako da se ode i dodje do Djenove nekih 2200 - 2300km pa ima tu dosta i jednog i drugog tipa puta. Svaki savjet je dobrodosao.

@Vampa hvala puno

Na primer trenutno na popustu: https://maxmoment.rs/proizvod/adx-2-camino-black-silver-neon-yellow-kaciga/

Kao i sto sam naslov kaze, jel ima neko iskustva sa ADX-2 kacigaom, meni se jako dopada i probao sam je, jedino sta mi je tu u nekom rangu je Caberg i HJC ali oni mi se ne svidjaju koliko ADX. Volio bih cuti i drugo misljenje.

E svaki cigo hvali svoga konja @antir3alityNa zalost nijesam vozio GS-a, nemam ja budzet za njega(sta cu ako mi se dopadne) onaj koji se meni svidja malcice vise kosta nego sto ja mogu da ponudim.

Pa imas direktno ispod svijetala na plastici rupe koje su ostavljene za maglenke(msm da je namjerno jer su svijetla uzaaaasna). Ja nijesam primijetio na vrijeme pa sam ih montirao na roll barove.

Poz kako neko skoro kaze "sekti" evo i ja da doprinesem sa par utisaka o teneri posle 15 000 km na njoj(od jula nije lose). Sve uslove predjoh sa njom, od smor autoputa i konstantne voznje 150 do krivina lefkade do offrouda po selima Zabljaka i Pljevalja, grada od kuce do posla i vice versa, nocne voznje, kise, vjetra. Komplikovani putevi: Na brdima lefkade(ko je bio zna) milion lakat krivina, jako uzani putevi, uzbrdica sve je podnijela stojicki(mene, zenu i stvari za koje se i dan danas pitam kako je sve stalo), motor nije imao ni jedan jedini problem, gazio je sve, nage nije nidje falilo ni makac, abs odlicno radi glavu nam je spasio jedanred. lagani putevi, krivinice i brzine 60-80-100-120 stvoren za voznju i povozan, nemam niti jedne zamjerke. Auto put: dosadan ali se nosi sa velikim brzinama, na sportu zna da popije koju litru vise na brzinama preko 150. Jbg ja sam malo krupan pa zna da me bije vjetar sa fabrickim vizirom malo u vrh kacige. Offroad: (meni trenutno najsladji) motor prilicno tezak ali ga je lako kontrolisati, moja greska mora da se iskljuci trakcija ako se planira da se ide po makadamu ili takvim putevima na velikoj uzbrdici, zna da bude dosadno jer svaki put kad tocak prokliza on ugusi snagu(vidi cuda), ako nema dovoljno gasa oce da stoluje sto se i meni desilo(kazu ucis na svojim greskama). Ako krene da pada motor u mjestu(vec 3 puta), drzi ga da ublazi pad inace nema sanse ga zadrzati, to je moja jos jedna greska prvi put drzao ko nenormalan, zaboljela me kicma, drugi put drzao ko nenormalan kad je ppao lansirao me preko 3 metra . Grad: Motor veliki nema provlacenja izmedju automobila/filteringa, jako nervira posebno ljeti sto je na lijevoj strani ventilator, prijatelju kad krene da grije sto je itekako primijetno na malim brzinama. Ostala zapazanja: Mjenjac je tvrd na saltanju dolje, posebno kad stajes na semafor pa imas da presaltas iz trece u prvu dok na gore laganije nego puter. Saltalica, je jako visoko postavljena, kad vozis stojeci nema sanse da mozes da presaltas gore i nekako ali dolje nikako. Stopica zadnje kocnice je isto jako visoko postavljena, i u tom slucaju je nemoguce pritisnuti stojeci, dok ne podignes nogu sa fuzastera, sto i nije bas preporucljivo u nekim situacijama. Sjediste fabricko udobno i za mene i za putnika, E daa, najvaznija stvar i definitivno najgora od svih su svijetla ta projekcijska, znaci po noci onog momenta kad krenes da ulazis u krivinu, zaboravi da ces bilo sta vise da vidis, osijece ti krivinu na 5 mentara ispred tebe i ti tako tumaras u mrak koji strucnjak ih tako napravi, samo da mi je znati. PS. Evo nekoliko fotografija proslog vikenda sa offroad-a.

Pozdrav kolege. Ja sam ljetos imao slicne dileme kao i ti @Marko1995 doduse ja sam vozio cbf-a 600 iz 2004 godine i za mojih 190 je bio uzasno mali, mada privlacio me offroad a ona ne moze. Izbor mi je bio Ktm 1190, v-strom 1050, Triumph 1200(mada nijedan nije imao kod nas na oglasima) versus, gs manje vise svi ti veliki motori na prema mojoj visini. Odem da pogledam stroma 2013 godiste, kako ulazim sa vrata ugledam Super Tenere, od otg momenta nijedan drugi motor nije postojao. Moja iskrena preporuka za Super Tenere 1200 neka lijepo odrzavana, ima 110 konja, nema neku elektroniku bog zna sta ali se vozi lijepo i motor je ogroooman, fabricki koferi dovoljno mjesta imaju, mazga mene i djevojku ne osjeca, kardan, centralni, zicane felne sa tubeles gumama, abs(jednom mi glavu spasio) kontrola proklizavanja i nema tempomat moj model iz 2011. Evo nekoliko slika sa offrouda.

WoW sa nestrpljenjem iscekujem dalje pisanje, obzirom je Iran jedna od zeljenih destinacija!