-
Broj tema i poruka
954 -
Pridružio se
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: ZoraNS
-
U Grčkoj i Hrvatsko se ne izbacuje kanalizacija u more (strogo zabranjeno). Za CG ne znam, ali mislim da ima slučajeva. Čistoća mora i vojvođanskih voda nije ni za poređenje. Golim okom se vidi (providi) koliko je koja voda čista. Može se desiti da bude hemijski zagađena, a naoko čista (kao u bazenima), ali to je u prirodi jako redak slučaj... Ja sam zbog pecanja, a manje zbog kupanja, obišao puno jezera, reka, rukavaca i kanala po Vojvodini i znam kako izgledaju, "mirišu" i kakvo im je dno... Isto tako sam video i reke po Srbiji, CG ili BiH. Ne govorimo o uzrocima i zašto je tako, ali stvarno nije za poređenje...
-
Naravno, u društvu Broja 1 (tada nije bio u kolicima)...
-
Bio sam na oba jezera u Erdeviku i na Borkovačkom, Dobrodolskom, Pavlovačkom, Šatrinci, Svetičevo, Palić i još ponekom i to je sve podjednaka klasa vode i čistoće (mislim da je Palićko najgore). Na većini je čak zabranjeno kupanje. Providi se do cca pola metra, a ako ima kupača dodatno se zamuti voda. Okolina erdevičkih jezera je jako lepa i prijatna za boravak, ali sama voda nije neka klasa. Bazeni se ne računaju u neke prirodne resurse i na njima se nisam kupao već xx godina (niti planiram). Prilično čista voda je još u Jegrički, ali ona je mala pa ne omogućava puno mesta za kupanje. Ima mala plaža u Gospođincima i možda nešto u Žablju. Ima Vojvodina jezera, reka, plaža, ali sa čistom vodom jako malo. Bazeni sa kantom hlora po meni nisu opcija...
-
Malo je u Vojvodini mesta za kupanje gde je voda dovoljno čista. Reke su katastrofa i jedino su neka veštačka jezera prihvatljiva da se ne kupaš u fekalijama. Tu su prvenstveno kompleks belocrkvanskih jezera, jezero u Bačkoj Topoli, Bešenovo i možda još poneko, ali obzirom na površinu i potrebe, sve je to jako malo...
-
Pretpostavljam da nikada nisi ostalima pojašnjavao svoju sliku sa profila pa da ja to učinim umesto tebe... Slika predstavlja vrhunac užitka u vožnji motorom jer vozač ne može da skine "kez" sa lica dok uživa u vožnji i zbog toga mu se masa mušica lepi za zube... Najgenijalnija bajkerska karikatura koju sam ikad video, kao i što su tvoji postovi najopičeniji na ovom forumu (u pozitivnom smislu)...
-
No problem! Uzeću pozajmicu od Telekoma...
-
-
Odličan (5)! Hvala ti na sjajnom i detaljnom putopisu! I ja se polako organizujem da u narednih 7-10 dana krenem za Albaniju. Koliko sam shvatio kroz Kosovo može da se prži dobrano, ali mi nije jasno da li si išao i našim auto-putem 170+ km/h. Nisi valjda prekoračio prosečnu brzinu da ti stigne "čestitka" narednih dana? Kakve su cene i kvalitet goriva na Kosovu?
-
Nemoj tako, ljudski je tražiti....
-
Bolje ti pozovi "svaju na kobaju"... Pa ako dobiješ šamarčinu nikom ništa - što kaže Lala "jesam se ja nadobij`o šamara, al` sam se i najeb`o"....
-
Dvosobnu (putuje sa devojkom)...
-
I Novak se najbolje oseća na osnovnoj liniji, al mora nekad da se izađe i na mrežu...
-
Sasvim je OK takve stvari raditi kao trening i testiranje za planiranje velikih tura i planiranje dnevne kilometraže na njima. Jednostavno zavisi od toga šta je cilj i svrha neke vožnje i puta. Nekada je isključivi cilj odabrati dobre deonice i uživati u vožnj, a nekada su cilj destinacije i druženje bez obzira na to kakav je put. Ja sam u subotu prešao 620 km od čega je cca 2/3 bilo auto putevima i meni je to bilo beskrajno dosadno (kao i većini). Naročito sada kada su uveli merenje prosečne brzine pa moraš stalno da kalkulišeš da to ne prekršiš. Međutim nije bilo drugog izbora zbog planiranih mesta koje je trebalo obići tog dana i alternativa bi mi bila +5 sati vožnje sporednim putevima. Meni je npr nezamislivo da vozam neke kros motore po blatu i kamenju, ali se s druge strane divim svima onima koji to vole i rade. Što je nekada govorio moj ćale - "Svaka luda ima svoje veselje..." (naravno ne mislim da je iko ovde "luda") nego je reč o tome da nismo svi isti i svako od nas uživa u drugačijem načinu vožnje, tipu motora, izboru destinacija...... P.S. Šteta što si kasno video onaj plan u subotu, bilo je odlično i verujem da bi ti baš "legla" ta tura...
-
Pitanje za BG ekipu, na kojoj pumpi je sastanak i da li stoji 09 h? Javite i da li se negde noćiva da znam poneti potrebne stvari...
-
Važi Deki, javi još vreme sastanka i da li se negde planira noćenje. Ne garantujem da dolazim, ali ima šanse...
-
Deki, hajde molim te izbaci koja bi bila tačna ruta i okvirna satnica. Možda se i ja priključim u nekoj tački...naročito ako ima još zainteresovanih iz ovog kraja...
-
Koji od vas dvojice je "provladin" a koji je "nezavisni"?
-
Bambija si pojela debela...!
-
Mogu biti i turisti i zaposleni u RH koji imaju dvojno državljanstvo odnosno hrvatski pasoš (putovnicu), a prebivalište im je u RS. Mesto prebivališta određuje registarske tablice i verovatno puno turista letuje po drugim zemljama sa putovnicom i srpskim tablicama...
-
Dobrodošao ponovo na forum kapetane @brus! Očekujemo još zanimljivih sličica, a od kolega @drmilan_ i @SlaveZr pored sličica očekujemo i neke snimke sa njihovih kamera...
-
I mene zanima kako stoje stvari jer bih verovatno krajem avgusta zapucao dole. Javi molim te kako je sa prelazima i barem ukratko kako je bilo (putevi, destinacije). Srećan put
-
Otprilike koliko i svim ostalim nacijama (neki više, neki manje). U Albaniji nisam imao baš nikakvih problema i doživeo sam veću ljubaznost i gostprimstvo nego u drugim državama. Čak sam i sa policajcem imao prijatno iskustvo - kada me je zaustavio, pitao je odakle sam i kada sam mu rekao "Iz Srbije" samo se nasmešio i pokazao rukom "teraj". Nije me čak ni dokumente tražio. Albanaca imam i u komšiluku, a imao sam ih puno i u vojsci. Izraženo je njihovo držanje i druženje po nacionalnoj osnovi, ali nisam doživljavao neprijateljstva ili bilo šta negativno sa njihove strane. Razlike jesu velike (jezičke, kulturološke...) i zbog toga postoji distanca, ali se nikada nisam osetio ugrožen ili omražen. Na kraju krajeva, ako te neko ne voli ili mrzi (uopšte - ne mora biti po nacionalnoj osnovi), treba se zapitati da li je zbog toga kriv taj "neko" ili ti (ja). Moj stav po tom pitanju je jasan i smatrtam da sam isključivo JA zaslužan ili kriv što me neko voli ili mrzi. E sad što su nam neke "globalne" mržnje doneli bivši (i sadašnji) političari i ratnici je ogroman problem i balast svima nama i teško ćemo ga se rešiti još nekoliko generacija...
-
Videćemo još situaciju sa državama i granicama. Ako ne bude moglo preko Makedonije, onda preko Kosova i Elbasana... Ili da se prvo obiđu neka mesta na moru, pa u povratku preko Pogradeca (pravo albansko ime )
-
Nije baš za poređenje situacija u ondašnjoj Jugoslaviji i u Albaniji. U Jugoslaviji je vera bila marginalizovana i sklonjena "sa strane", ali nije bila zabranjena. Za Albaniju kaže ovako... Атеистичка кампања Године 1967, након две декаде прогресивно јачег прогона религије, Хоџа је прогласио нацију првом и једином званично атеистичком земљом у историји. Делом инспирисан кинеском културном револуцијом, конфисковао је џамије, цркве, манастире и остале религијске објекте (Албанци су углавном били муслимани и католици). Неки од објеката су уништени, а други претворени у радионице, складишта, штале, или пак у културне установе, као што су биоскопи. Било је забрањено давати деци религијска имена, а свако ухваћен с Кураном, Библијом, иконом или сличним религијским објектом је могао бити лишен слободе. Ja sam bio u Sarandi na jugu gde je bilo dosta pravoslavnih Albanaca... Jurisdikcija Obuhvata eparhije, Tirana-Drač, Berat, Đirokastra i Korča. Pravoslavni Albanci uglavnom žive na jugu zemlje i u gradovima Tirani i Draču. Liturgijski jezik je albanski. U regiji Saranda na jugu zemlje liturgija se služi i na grčkom jeziku. Podaci o broju vernika variraju od 260.000 do 520.000. Pre verske zabrane, koju su albanski komunisti uveli 1967, oko 20 posto stanovništva bili su pravoslavni. Ono što je činjenica je da na tom putu nisam video nijedan verski objekat pa čak ni neka verska obeležja na ljudima i po gradovima. Ne znači da ih nema, ali je to meni bilo neprimetno. Ono čega ima u izobilju su benzinske pumpe i perionice i bio sam šokiran njihovim brojem. Njima izgleda 20% stanovnišva toči gorivo i pere kola, a ostali se vozikaju i troše... Ukupan utisak mi je ostao vrlo pozitivan i bilo mi je jako drago što se ta zemlja promenila i što sam razbio sve one predrasude koje je za sobom ostavio Enver Hodža. Ono što BRINE je da je narod morao da dočeka da isti umre (1985), da bi stvari i sistem krenuo da se normalizuje...