Pozdrav svima,
evo vratih se juče sa ove ture pa da podelim koju informaciju i zanimljivost sa puta dok je još sve sveže. Od samog početka je prvobitni plan postavljen kao "labava" osnova koja je podložna izmenama po željama članova, pa je tako i menjan plan i destinacije u hodu bez obzira na prethodne rezervacije.
Polazak je bio u ponedeljak, a prvo noćenje zakazano u mestu Belo Polje pored Kuršumlije (Green Apartments). Vlasnik simpatični roker Goran nas je srdačno dočekao i odmah rakija i kafa na šta smo mi odgovorili kupovinom piva i mesa za roštilj što se zajedno tamanilo do kasnih sati. Nakratko su nas posetili kolege Sava i Miša iz Brusa, ali nisu mogli da lumpuju sa nama jer su morali da se vrate kući motorima... Ostaje "dugovanje" za drugi put...
Dvorište veliko, lepa trava...
...sigurnost do te mere da ni kofere nismo skidali.
Najveće opasnost je bila da komšijin ker zapiša točkove, ali obzirom da smo imali plaćenog noćnog čuvara (dole) to se nije desilo...
Tu se lepota i idila sela završava jer je trebalo pregurati noć u uslovima objekta koji nisu za one sa jačim kriterijumima. Ja sam se obreo u naizgled solidnoj sobi, ali od 2h noću počinje borba sa komarcima i muvama kojoj nema kraja. Nisam nikada ubio toliko gamadi, a kada sam legao naizgled nije bilo nijednog. Kao da su iz utičnica izlazili i pravo u moje uši (bolje im radi GPS nego Here). Kada je svanulo video sam odakle izviru. Bila je puknuta šarka na prozoru i prozor je pao na štok tako da je oko celog prozora bilo slobodno oko 1 cm za ulaz gamadi i puno većih gabarita (srećom nema šišmiša u okolini). Nije Goran znao za to (tako kaže) i silno se izvinjavao. Ništa strašno, barem sam oborio vlastiti rekord u ubijanju komaraca i muva za noć (ukupno oko 25 komada). Goran to inače održava sam (nije mu lako) jer je izgleda okresao neke gošće iz inostranstva pa je u nasleđe dobio i one "ženske" poslove... (Wellcome to Club).
Ujutro smo se srdačno ispozdravljali i nastavili put preko Kosova (Merdare) za Velipolje...
Ja sam poslednji put na Kosovu bio cca 1995. dok su još naše vlasti "držale vodu" tako da je ovo bilo moje vatreno krštenje na "administrativnom prelazu". Od isprava se pokazuju lične karte, a posle se ispostavilo da smo (na opšte iznenađenje) i u Albaniju ušli samo sa ličnim kartama (mali Šengen bato moj). Dajem kosovskom graničnom policajcu dokumente, čovek 60-ak godina, sed, uredan i ozbiljan kaže mi lagano sa AV dramskim pauzama...
"moram nešto da te upozorim... rekao sam i tvom kolegi... more u Albaniji je sada... mokro... i slano..." i krenu da se smeje
Kada sam ja ukapirao da me zajebava i da sam se upecao na njegovu ozbiljnost krenuo sam i ja da se smejem i zajedno smo se klebarili do suza...
Dakle svemu sam mogao da se nadam, ali da ću da se klebarim sa nekim carinikom (a pogotovo kosovskim) nisam mogao ni da pomislim. Postoji li bolja dobrodošlica od takvog nastupa?!?
Kada sam pre par godina ulazio u Hrvatsku policajac se gotovo izdera na mene na prvu - "a što vi motoraši nikad ne dajete saobraćajnu dozvolu" - mirno sam mu odgovorio da dajemo svakom ko je traži jer neki traže neki ne...
Kroz Kosovo odličan put pređe se za cca sat i po, cene goriva od 0,9 - 1 €. Na albanskoj granici ima samo jedan prelaz i tu smo isto pokazali samo lične - zašto i kako, nemam pojma. Dok sam bio kod "kućice" iz susednog reda mi se obraća jedan čovek srednjih godina - ispočetka nešto na albanskom, a kada je moja reakcija bila "mute" onda je došao i do "odakle ste". Kada sam rekao "iz Srbije" sa jakim akcentom i osmehom je rekao "dobrodošli". Imam dosta godina i ne sećam se da sam ikada neke granice prešao sa takvom prijatnošću i ljubaznošću. Kao da smo došli u najprijateljskiju zemlju na svetu...
Kroz Albaniju put dobar, cene goriva 130 - 158 leka, ali je zanimljivo da im je gas 40 - 50 leka (najlakše je računati da je lek - dinar 1:1) pa je putovanje vozilima na TNG prava bagatela.
Jedino je lošije malo oko Velipolja, ali podnošljivo. Ja sam to mesto zamišljao kao nešto poput Prčnja, ali tu ima ogromna plaža sa masom hotela i savremenih privatnih objekata tako da su smeštajni kapaciteti ogromni. Mogu slobodno da preporučim to mesto za odmor svima kojima je more, plaže i kupanje osnova za odmor. Ni uveče nije mrtvo jer je poveliko mesto. Sa druge strane cene su konkurentije nego u CG pa ko nema predrasude...
Naš smeštaj je bio odličan, Vila Pavaci, za svaku preporuku, od plaže oko 300m, motori tesno u dvorištu, sve novo i vrlo uredno. Mladi gazda studira u Kanadi (srećom) jer je pratio utakmice Raptorsa pa sam uspeo u sitne sate da uđem u zgradu jer taj ključ nismo dobili. Žao mi posle bilo kada sam video da su Raptorsi izgubili. Evo slike sa terase, more je iza prvih zgrada...
Velipolje je izabrano za "soljenje dupeta" a za one kojima je to nije prioritet nego samo vožnja, imaju opciju da odvozaju SH20 sa noćenjem u Skadru jer je Velipolje - Skadar prilično smarajuće (srećom je samo 30-ak km). Drugi dan Velipolja je bio planiran za SH20 i to je stvarno nešto posebno. Ima samo nekoliko davež serpentina koje se prolaze sa 30 km/h, a ostalo je ludnica. Savršen asfalt, krajolik, vozilo jedno u 5 - 7 minuta. Ne sećam se kada sam toliko uživao u vožnji i stvarno preporučujem ga svima što pre (dok se ne uništi asfalt). Evo par sličica, ali verovatno većini ništa novo...
Krajnja tačka nam je bila na izvoru par km pre granice sa CG.
Ne znam da li lepše bilo ići gore ili nazad...
Umesto prvobitnog plana za Valonu, odlučeno je da se ide do Drača, a posle.....
U Draču isto bio lep i uredan hotelski smeštaj na 200 m od mora koje je rezervisao Bruno, ali je on morao narednog dana da se vrati u BG. Obzirom na to i Bucke je prelomio da se zbog dugog povratka ne spuštamo dalje ka Sarandi (ja sam već bio pa mi nije teško palo) pa smo odlučili da sutradan zapucamo u Pogradec na Ohridskom jezeru na dva dana. Put do Elbasana prilično dosadan i ravan, ali Elbasan - Pogradec je sjajan (naročito u drugoj polovini).
Poslednjih 20-ak km pred Pogradec se ide uz jezero (kod njih njih nije Ohridsko nego Pogradec Lake) savršen asfalt i krivine koje se prolaze sa 100 - 120+ km/h - UŽIVANJE!
Jezero je većini poznato, lepo, čisto, prijatna temperatura i za svaku je preporuku kao i Pogradec.
Sutradan smo obišli malo mesto LIN 20-ak km od Pogradeca vozeći ponovo tu istu savršenu deonicu. Lin je jako malo mesto (možda hiljadu stanovnika) koje je uglavnom izgrađeno uz samo jezero pa plaža ima nekih 15-20 metara. Dvometraši imaju privilegiju da iz dnevnog boravka peru noge u jezeru, a ovi niži moraju da izađu na terasu...
Kada samo došli u slepo crevo sela dočekaše nas čamac taksisti i ponudiše nam "krug i panoramu sa mora" za 1000 leka. Prihvatili smo iz znatiželje, ali smo ipak malo više očekivali...
Smeštaj u Pogradecu je bio korektan, sigurno dvorište, 400 m od jezera, jako korektni domaćini (Grci). Ako neko bude išao na isto mesto neka traži dvorišnu stranu jer naš apartman samo preko noći nije obasajavalo sunce... Cena 40 € za dve osobe dva noćenja...
Nije bio problem jer su noći bile vrlo sveže pa se super spavalo. Inače u Pogradecu i Albaniji nema ni komaraca ni ambrozije tako da sam jutros "ispunjen" nakon jedne nedelje i opet je počelo (Home sweet Home)...
Odlučismo juče ujutro da povratak kući bude "u cugu" jer je u velikoj meri autoput. Do Gostivara kilavo, ali posle prženje do kuće. Jedino zaustavljanje MK policije nakon jedne naplatne rampe i nakon sveobuhvatnog istražnog postupka jedini zaključak je bio "ubav motor" - fala - pomislio sam da me neko "usliko"...
Pržio dobrano auto putem i razočarao se u board podatke. Pokazuje mi potrošnju 4,6 a kada sam stigao na svoju "matičnu" Petrol pumpu na 2 km od kuće sipao sam 17,3 litara nakon 300 km (OMV na auto putu) što znači da je bila potrošnja preko 5,8 lit/100 - mašala.
Znači laže nas board ko da su ga domaći "stručnjaci" programirali, ali ako samo aludiram koji, ode ovoliki post u Q pa sam "džaba krečio"...
Bacam se na domaću supu (baš se uželeo ) i izvinte ako se odužilo...
Nije bilo materijala za duži "putopis" pa je ovako najbolje.
Nisam hteo ni da cepkam u "tomove" jer mi i danas u glavi odzvanja priča iz mladih dana kada smo tresli i sakupljali šljive za rakiju u velikom šljiviku na selu. Išla je svake godine priča o jednoj ženi koja se žalila na muža...
"Mogli smo ove godine imat tri prikolc`e šljiva, a ona moja luda strpala sve u jednu..."