Prošlog leta pored Đerdapa devojka i ja se vozimo, uđemo u tunel, onako podugačak i ima krivinu. Dakle, u jednom trenutku mrkli mrak, far baca dugo svetlo, ali jbg, nije to to. U svakom slučaju, vidim ja nešto mi čudno, pa malo pustih gas, a išli smo negde oko 80km/h pre ulaska u tunel. U jednom trenutku shvatim da je ispred nas traktor koji nema svetlo napred, nema svetlo nazad. Kao što rekoh, tunel ima krivinu i matori, kako nema nikakvo svetlo, ne vidi da treba da smota volan, već je prešao u traku za drugi smer. Jednostavno, ne zna gde je u tunelu. Sreća, pa mi se učinilo nešto čudno i pa sam smanjio gas, inače smo lako mogli završiti kao ti u ovoj situaciji. Legao sam na sirenu, smanjio brzinu i u tom trenutku se pojavio kraj i svetlo na kraju tunela. Tad sam ga pustio da se skloni uz ivicu puta, prošao ga i potrudio se da nas na dalje ne stigne.
Posle par dana smo ipak pali u Svilajncu, jbg, sačekalo nas. Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je šta će mi ovo sve u životu... Ali posle par dana već je opet bilo uživanje na dva točka