Iako sam imao jaku zelju da ponovo uzivo slusam Rammstein, nazalost obaveze na poslu su promenile planove.
Iako je ovih cetiri dana do sada bilo prepuno dogadjaja, ipak jos uvek nije svemu dosao kraj.
Blizili smo se hiljadarki,
a tu negde nas je cekalo i ovo
Nadao sam se da je lazna uzbuna, jer zbog ustede prostora i najave lepog vremena po prvi put nisam poneo kisnjake.
Normalno, Marfi je odneo jos jednu pobedu. Poslednjih desetak kilometara u Bugarskoj nema nikakve nastresnice, podvoznjaka, bilo cega gde bi mogli da se sklonimo dok ne prodje pljusak. A pljusak je bio, malo je reci, jak.
Jedva smo stigli do granice, na kojoj su nas carinici gledali u cudu.
Normalno, cim smo usli u Srbiju i dosli do pumpe, koja se nalazi oko 500m od granice, kisa je prestala.
Tu smo se presvukli,
sacekali da se razvedri
i kao John Wayne krenuli u zalazak.
Putovanje smo zavrsili odakle smo i krenuli. Kod nasih prijatelja Vukova uz hladno