Družio sam se sa Kawasaki Zephyr 750, (1991) izvjesno vrijeme.
Crne boje sa Givi vizirom od dodatne opreme.
To je bio moj oktanski drug sa čelničnim plućima.
Visok sam 174 cm (74kg)i motor mi je odlično ležao, bio je ko stvoren za mene. Na semaforu noge čak i malo savijene, punim stopalom dodirujem asfalt.
Nisko težište, kao da sam traži obaranje - hajde druže, hajde druže.... za moj ukus ( i moje godine) malo previše traži! Stabilan, vožnja na nož kao od šale.
Kilaža (c.a. 210kg) na granici pristojnog manevrisanja u mjestu a da se ne napnu žile na vratu.
Uljara se nikada nije pregrijala čak ni na visokim hercegovačkim temperaturama.
Jednostavan za održavanje uz vjećitu raspravu kibicera kod majstora - da li je lančanik za zamjenu.
Kao što je poznato ova kawasakijeva mašina ima taj malo izraženi zvuk lančanika, u zavisnosti od slučaja do slučaja.
Kod mene je bio minimalan, čuo se samo kod jutarnjeg paljenja a nakon toga samo za znalce. Mašina četiri klipa na 4t u dva auspuha provjerena kod čestih kawinih modela. Zvuk sa fabričkim izduvom iz kojeg je uklonjen db kiler fantastičan. Ne iritirajući, a moćan, glasan ali ne preglasan. Bariton frajer.
Volio sam taj motor.
Šta nisam volio:
- Maleno i koso zadnje sjedište. Moja gospođa uvijek u tendenciji klizanja prema meni. Priznala je kad je otišao da je to bio mali problem iako je šutila jer je Zephir bio izuzetno lijep. Čak je bilo prijedloga da se drži preko zime u dnevnom boravku.
- Saug. Ni dan danas mi nije jasno kako su projektovali taj saug kojeg moraš povući kod prvog jutarnjeg paljenja a u toku dana nakon stajanja od 3-6 sati ovisno o godišnjem dobu. Ako si ga mili-mikron više nategao kawa će nabiti obrtaje na 5-6 000 iz starta i zaurlati iz sve snage, onda ćeš se ti prepasti pa ga malo vratiti a motor se ugasiti! Opet. Sve dok ne postaneš stručnjak za mini-pipkanje. Na 100 foruma svi su rekli da je isto i da to ne šteti ničemu. Živce i komšiluk su izostavili.
- Potrošnja. Da ne drvim troši po gradu ne sjećam se više ali oko 8. Otvoreno 6. Troši.
- Jednostavno održavanje. To mi je bio problem jer je održavanje zaista jednostavno ali zato često. Uvijek nešto po malo i tako u krug, svake godine osim promjene ulja i filtera, našlo se još nešto. Štelovanje karburatora...itd. Stvoren je za nekoga ko voli prčkati oko motora a da ništa nije ozbiljno već eto samo da ga pretresa. Ja ne volim toliko i nemam vremena toliko.
Na kraju je otišao u Banjaluku ali smo dogovorili posjetu na ljeto! Zamjenila ga je Aprilia Pegaso Strada 650 sa policijskim pedigreom, sasvim druga priča sa sasvim drugim prednostima i manama. Presudilo je to što ja motor koristim na dnevnoj osnovi kao skuter i zujim po cijeli dan između posla, obaveza i ostalog po gradu sa njim; i tu je Strada ubitačno korisna.
A Frajer je bio ipak više za subotnje pokazivanje.
Nije mi žao što smo se rastali, niti mi je žao vremena provednog zajedno.
Ovu ostalu dvojicu poznam samo iz oglasa i priča, pa ne bih o njima.
Nadam se da sam ti pomogao. Pozdrav iz Mostara