Prvobitni plan je bio da u danima koji su određeni za odmor u Bijeljini, napravim makar jednu vožnju po drumovima Bosne i Hercegovine ali to nije bilo moguće ostvariti. Iako je bio mjesec jul temperatura nije prelazila 15 stepeni po Celzijusu, a da stvar bude još gora kiša je sva četiri dana padala od jutra do mraka, uz povremene pauze. I tako, umjesto da se vozam ja sam slobodno vrijeme provodio uz roštilj i šank. Složićemo se, nije ni to tako loše. Mada, priznajem odmor od svega mi je više nego dobro došao. Konačno sam se naspavao, odmorio od posla i sjedenja za računarom. Posao mi je takav da svaki dan osam sati, a nekada i više, provedem uz računar. Takođe, slobodno vrijeme sam iskoristio da napravim plan za nastavak ture.

Nakon dvadesetak kilometara ušao sam u Budimpeštu. Na svu sreću nije bilo gužve te sam brzo prošao kroz mađarsku prestonicu, a bez pauze stigao sam i na mađarsko-hrvatsku granicu. Samo što sam kročio na teritoriju opštine Beli Manastir na nebu su se pojavili tamni oblaci praćeni grmljavinom. Istog trenutka sam se zaustavio kako bih obukao kišno odijelo i taman dok sam navlačio rukavice kiša je počela da pada. Sve do Osijeka pratila me je podnošljiva kiša i bio sam ubijeđen da ću izbjeći oluju koju mi je Google nagovještavao na mobilnom telefonu. Iz samo meni poznatih ili nepoznatih razloga umjesto iz Osijeka da nastavim ka Vinkovcima skrenuo sam na put koji vodi ka Đakovu. Nikakvih problema ne bi bilo da oluja nije pojačavala svoj intenzitet. Iz Đakova sam otišao u Vinkovce i uključio se na put koji vodi ka Županji i dalje ka graničnom prelazu Orašje (Bosna i Hercegovina). Baš na tom putu suočio sam se sa najvećim talasom oluje. Vjetar je toliko duvao da me je doslovno gurao sa puta. Bitka sa olujom okončana je mojom kapitulacijom. Spas od enormne količine kišnih kapi potražio sam ispod krošnje jednog velikog drveta. Narednih nekoliko minuta proveo sam u razmišljanju šta ako grom udari baš u to drvo. Na svu sreću to se nije dogodilo. U trenutku kada sam odlučio da ponovo uzjašem čeličnog konja, bez obzira što je kiša i dalje padala, iz obližnjeg dvorišta izašao je stariji čovjek i ponudio mi da uđem kod njega i sačekam povoljnjiji trenutak za nastavak puta. Međutim, poziv sam ipak odbio i sa velikom dozom optimizma krenuo dalje ka već pomenutom graničnom prelazu. Nažalost, posle par kilometara ponovo sam bio prinuđen da potražim sklonište. Ovog puta benzinska pumpa INA bila je moja „sigurna kuća“. U društvu radnika sa pumpe i uz dobro ohlađeno Ožujsko pivo čekao sam da se poboljšaju uslovi za vožnju. Tek nakon 45 minuta čekanja ponovo sam se našao na drumu. Moram da priznam da su me službenici GP i carinske službe Hrvatske i Bosne i Hercegovine sa čuđenjem posmatrali dok sam prolazio pasošku kontrolu. Nije im bilo jasno kako neko može da vozi bilo koje prevozno sredstvo po onakvom nevermenu. Ulazak u Budimpeštu, jul 2019. Olujno nevrijeme, jul2019. O jačini olujnog nevremena najbolje svjedoče srušena krovna konstrukcija na graničnom prelazu, savijeni bilbordi i velika količina slomljenog drveća kraj puta. Na izlasku iz Brčkog kiša je konačno prestala, a ja sam zahvaljujući dobroj opremi kući stigao suv. Posljedice nevrijemena, Orašje, jul 2019.

Posle loše prespavane noći i ne baš tako dobrog doručka pozdravio sam se Zoltanom i krenuo ka Bijeljini (Republika Srpska, BiH). Prva stanica bio je, za sve Srbe, dobro poznat grad Sent Andreja (mađ. Szentendre). Još od 16. vijeka ovaj grad je usko vezan za srpski narod. Najveća seoba Srba u ovaj grad na desnoj obali Dunava desila 1690. godine kada se tu doselilo preko 8000 Srba zajedno sa patrijarhom Arsenijem Crnojevićem (Čarnojević). Danas u Sent Andreji živi tek nešto više od 100 Srba, ali o njihovom dugom životu na ovim prostorima svjedoči veliki broj crkvi i spomen obilježja. Moja posjeta znamenitostima počela je od crkve Svetog Arhangela Mihajla poznatije kao Požarevačka crkva (ime je dobila po gradu Požarevcu iz kojeg se veliki broj stanovnika preselio bježeći od Turskog zuluma). Prema predanju ova crkva je napravljena 1759. godine, a osveštana je tek četiri godine kasnije. Ulazak u Sent Andreju, jul 2019. Detalj iz Sent Andreja, jul 2019. Šetnju gradom nastavio sam preko glavnog trga po imenu Fo. U centru trga nalazi se srpski Esnafski krst koje podignut od strane Sentandrejskog društva nakon epidemije kuge, 1763. godine. U blizini trga Fo nalazi se i Blagoveštanska crkva koja iako pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi nema isti polozaj kao ostale crkve, a takođe nema ni portu. Čitajuću tekstove o ovoj crkvi našao sam da je poznata i po imenu „Grčka crkva“ zbog toga što su u nju išli većinom trgovci koje su lokalni stanovici nazivali „Grci“. Autor na Trgu Fo, jul 2019. Autor u Sent Andreji, jul 2019. Detalj iz Sent Andreja, jul 2019. Autor u Sent Andreji, jul 2019. U jednom trenutku zastao sam jer sam čuo da iz pravca šetališta dolaze zvuci srpske muzike. Pomislio sam da neko od naših zemljaka u automobilu pušta muziku, ali sam se brzo razuvjerio. Muzika je dolazila iz lokala po imenu Korner (mađ. Corner Szerb Étterem). Nije mi dugo trebalo da shvatim da je to srpska kafana te sam odmah odlučio da ću baš tu ručati. Ljubazni konobar mi je rekao da će kuhinja početi sa radom tek za jedan sat, te mi je predložio da prebacim motor na parking ispred kafane i nastavim sa obilaskom grada, što sam i učinio. Slobodno vrijeme do ručka iskoristio sam da odem u Sabornu crkvu posvećenu velikom pravoslavnom prazniku Uspeniju presvete Bogorodice. Centralni hram eparhije Budimske izgrađen je oko 1690. godine, međutim zbog požara iz 1895. godine bilo je potrebno potpuno ga obnoviti. Koliko je bio jak požar govore podaci da su se zvona na ovoj crkvi istopila, ali je vjerujući narod uz pomoć lokalnog stanovištva i uprave grada ponovo uspio da obnovi crkvu i postavi nova zvona koja su ponovo zazvonila već nakon par mjeseci. Imao sam i priliku da sa manjim brojem ljudi prisustvujem liturgiji. Važno je napomenuti da se u porti crkve nalazi i Muzej pravoslavnih relikvija u kojem se nalaze eksponati od velikoj značaja za sav pravoslavni narod. Nažalost u trenutku mog boravka u Sent Andreji ovaj muzej nije radio. U bašti srpske kafane, jul 2019. Autor u porticrkve Uspenja presvete Bogorodice, jul 2019. Autor u Sent Andreju, jul 2019. U povratku prema srpskoj kafani svratio sam u suvenirnicu u kojoj mi je lokalni prodavac objasnio i koristeći kombinaciju srpskog, engleskog i mađarskog jezika, da se nalazim na Trgu cara Lazara te da je taj trg centralno mjesto svih dešavanja i manifestacija koje organizuje srpsko stanovništvo. Kasnije sam saznao da se u blizini trga nalazi i spomenik caru Lazaru na čijem vrhu je krst koji je označavao grob srpskog velikana (predanje kaže da se tu nalazio i drveni manastir koji je prekrivao grob, ali je nažalost manastir izogorio neposredno nakon prebacivanja posmrtnih ostataka u Srbiju). Vrijeme je odmicalo, a mene je čekao dug put ka porodičnom domu te sam odmah nakon ručka nastavio putovanje.

Već oko 6 i 30 napustio sam Apatin i krenuo ka Pilišmarotu (mađ. Pillismarót) na druženje sa vozačima Suzuki V Strom motora koji su organizovali članovi mađarskog „V Strom“ kluba. Odlučio sam da ne izlazim na autoput nego da lokalnim putevima preko gradova Baja, Dunafoldvar (mađ. Dunaföldvár), Dunaujvaroš (mađ. Dunaújváros) i Erd (mađ. Érd) dođem do izletišta na obali Dunava. Iako vožnja ravničarskim putevima zna biti dosadna, pejzaži na koje sam nailazio i koje sam fotografisao činili su ovaj dio puta zanimljivim. Uz samo jednu pauzu za sipanje goriva stigao sam na skup za koji sam saznao preko fejsbuka (eng. Facebook). Vođen prošlogodišnjim iskustvom iz Bugarske očekivao sam nešto slično kao što je bilo u Pamporovu međutim vrlo brzo sam shvatio da je ovo druženje samo za članove njihovog kluba. Iskreno, u momentu sam razmišljao da se okrenem i odem ali poziv na zajedničku vožnju bio je dovoljan razlog da ipak ostanem. Jedini član ovog udruženja koji je mogao da komunicira sa mnom (jedini je govorio engleski jezik) bio je predsednik Zoltan. Pomogao mi je da raspremim kofere i da sa njim na čelu povedem kolonu koju su činili tridesetak Stromova, što malih, što velikih. Vožnja je trajala nekih dva sata, a većim dijelom smo se vozili kroz Slovačku te sam i ovu članicu Evropske unije upisao na listu država kroz koju sam prošao na ovogodišnjem putovanju. Pred sam kraj vožnje bilo je potrebno skelom preći Dunav. Srećom Dunav je bio miran tih dana, te smo bez problema stigli u već pomenuti kamp. Ulazak u Mađarsku, jul 2019. Polja suncokreta u Mađarskoj, jul 2019. Susret vozača Suzuku V Strom motocikla u Mađarskoj, jul 2019. Na skeli preko Dunava, prirodna granica između Slovačke i Mađarske, jul 2019. Zanimljiv detalj na skeli, jul 2019. Autor sa domaćinom Zoltanom, jul 2019. Pilišmarot, jul 2019. Moram priznati Zoltan se prilično potrudio da se ja, kao jedini učesnik koji nije Mađar, osjećam prijatno te je ostalim kolegama prevodio ono što smo nas dvojica na engleskom jeziku pričali. Druženje je prekinula strašna oluja pa smo svi otišli na spavanje. Nažalost, ja se nisam naspavao što zbog neudobnog kreveta što zbog grmljavine koja je pratila oluju kroz cijelu noć. Takođe, jedan od motorista sa kojim sam dijelio sobu je toliko glasno hrkao da je u momentima nadjačavao grmljavinu.

Tamo gdje sam stao u 2018. godini nastavio sam u narednoj godini druženja sa V Stromom. Početak sezone bio je praćen lošim vremenskim prilikama ali to me nije spriječilo da se vozim drumovima Srbije, Republike Srpske (Bosne i Hercegovine) i Hrvatske. Ređala su se kraća putovanja, ali za ono glavno godišnje putovanje još uvek nisam bio spreman. Do poslednjeg momenta nisam znao kada ću dobiti godišnji odmor te nisam bio u situaciji bilo šta da planiram. Petnaestak dana prije godišnjeg dobio sam zeleno svijetlo za dodatnih 10 dana te sam odmah krenuo da pravim plan kuda bih se vozio. Bila mi je želja da obiđem nekoliko moto događaja na kojima do sada nisam bio, ali isto tako sam htio da se „spustim“ do Crne Gore da provedem dva tri dana sa roditeljima koji su u tom periodu planirali da budu u Tivtu. Prikaz maršrute vožnje "Malo po Balkanu i još po kojoj državi, 2019" Za razliku od prošlogodišnjeg putovanja ovog puta sam detaljno provjerio motor pred polazak, uradio mali servis i spakovao samo neophodne stvari. U petak, 5. jula u poslepodnevnim časovima, sa benzinske pumpe „Eko“ započeo sam vožnju pod nazivom „Malo po Balkanu i još po kojoj državi, 2019“. Polazak na putovanje, jul 2019. Tokom prvog dana vožnje bilo je planirano da dođem u Apatin na moto susret kod MK „Panter“. Autoputem do Vrbasa, pa onda vojvođanskom ravnicom do Sombora i moto kampa u Apatinu. Na ulazu u kamp dočekali su me članovi sa širokim osmijehom i domaćom rakijom. Prijateljstvo sa ovim klubom traje još od 2013. godine te se kod njih stvarno osjećam jako prijatno i koristim svaku priliku da ih posjetim. Mladen, moj zemljak i član kluba, mi je ustupio svoju radnu sobu da prenoćim, a ja sam se odužio tako što sam radio za šankom. Nisam htio da konzumiram alkohol u većim količinama jer me je ujutro čekao put dug 320 kilometara. Autor sa Mladenom iz MK "Panter" Apatin, jul 2019. Detalj sa moto susreta u Apatinu, jul 2019.

Stavljam se na listu zainteresovanih

Bravo sta drugo reci Malo ko ima da je bio u Puli da se nije vratio pun utisaka @mile fazer i @e-mayl su i meni pomogli da mi Pula ostane zauvijek u sjecanju Pozdrav za sve, pa Boze zdravlja da se vidimo

Ja planirao da idem na Cer. Al sad mi rekoše da se ne može tim putem

Od ponedeljka ulazimo u sledeću fazu

Bilo je više zemalja na Balkanu Blizi se magični broj 200

Mladi smo mi ne pamtimo tu državu

Tako je to i jeste cilj. Prvo da vidimo kako stojimo sa interesovanjem, onda datum, pa maršruta i onda da se ide u vožnju

Pa svaki vikend je neki moto susret Ako ćemo tako gledat teško da se može naći onda "slobodan" vikend Za sada mi se sviđa kako kreće intersovanje. Na kraju dana objaviću tabelu. Saglasan sam da ako u subotu bude fino vrijeme da se malo okupimo, vjerujem da niste svu suvovinu pojeli do sada ,:D

Ako si zainteresovan, ostavi kontakt telefon u planu je da se formira i Viber grupa ali tek kad se skupi jos zainteresovanih

Neće to biti spamovanje evo ja cu da zapocnem 1. Draki (0652768547), predlazem petak, subota i nedelja prvi prijedlog: od 13. do 15. maja drugi prijedlog: od 27. do 28. maja treći prijedlog: od 10. do 12. juna Sad je red na vas. Pa ako se dogovorimo dogovorimo. Vožnji će svakako biti

Vaskrs, ili bilo kojo drugi (da tako kažem) veliki vjerski praznik, po meni nije dobar terimn za organizaciju grupnih vožnji. Za mnoge od nas to su dani koje provodimo sa porodicama. Iskreno po meni bilo bi dobro da već sad utvrdimo datum. Tri termina da se stave kao opcija pa da se stavi na glasanje. Kada se odabere termin onda ce i maršruta. Predlažem da to bude u periodu od četvrtka do nedelje ili kraća varijanta od petka do nedelje. Vođen iskustvom u organizaciji nekoliko vrsta događaja, predlažem da od svih zainteresovanih izaberemo tri četiri člana koji bi na sebe uzeli dobar dio posla oko utvrđivanja dužine maršrute, mjesta za prenoćište, mjesta za obrokovanje i slično.

Dok se spremam za trening, da vam se pohvalim da sam danas uspiješno potrošio 250 evra na ulje, filtere, rashladnu tečnost, lanac, lančanike i sitnice Elem, ja se borim da se vratim na makar 82kg, te sam krenuo na plivanje i lagane vjezbe u teretani za sada ima blagog pomaka a iskreno se nadam do proljeća da dostignem zeljenu kilazu budite uporni, krecite se i probajte da dostignete kalorijski deficit

Dobro nam došao Uh što volim kad se porodica Stromera širi

Odlično Ja sam prešao 26000km i ono realno moglo bi još koja hiljada ali sam sad u fazonu da na početku sezone sve fino uradim i da pustim put pod točkove

Falš sigurno neće biti jer ću 99% da uzmem kod Harisa u Brčkom. Njegova firma je ozbiljna, generalni zastupnik za Kawasaki u BiH i za Motorex, takođe. 2018. godine sam uzeo JT lančanike i DID lanac, sasvim zadovoljan. E sad, ja sam takav da uvijek volim da čujem mišljenja drugih pa onda tek da donesem konačnu odluku. Koliko vi, prijatelji dragi, pređete kilometara sa setom lanaca i lančanika?

Polako ali sigurno spremamo se i ja i motor za narednu sezonu. Sebe sam častio novim čizmama a za Suzu spremam sledeće: 1. Lanac i lančanike 2. Zamjena rashladne tečnosti 3. Zamjena ulja i filtera za ulje 4. Zamjena filtera za vazduh 5. Detalji E sad što se tiče izbora prozivođača za ulja i maziva tu je stvar odavno gotova. Kao i posledjih 3 godine tako i ove uzimam sve iz programa Motorex kompanije. Ako bi ste bili ljubazni, da li možete da mi date preporuku za izbor prozivođača lanca i lančanika

+381 65 27 68 547 Draki

Da se i ja prijavim.

Tuga. Mnogo velika tuga Neka mu je laka crna zemlja.

@nafetS pričao sam ti da sam išao na jezero Gazivode prošle godine. Ovih dana sam u fazi izrade plana za vožnju južno od Ibra. Preliminarni plan je: Prvi dan Beograd - Raška - Jarinje - Banjska ( noćenje u hotelu Rajska banja, posjeta manastiru Banjska). Drugi dan Banjska - Kosovska Mitrovica - Gazimestan - manastir Gračanica- Štrpce - ski centar Brezovica ( i tamo ima top hotel za odmor). Treći dan Brezovica - carski grad Prizren - manastir Visoki Dečani - Pećka Patrijaršija - Dren - Zubin Potok ( tamo bi spavao u tazbini ili obližnjem hotelu). Četvrti dan Zubin Potok - Novi Pazar - Raška - Beograd. Da iskoristim ovaj januar i februar u pravljenju planova za vožnju. Ove godine nemam u planu da kupujem stan, da pravim svadbu i da bivam bjen od strane huligana pa se nadam da ce biti vremena za vožnju