Iskucavamo sledeći baš onaj na kom sam skonto gaseći taj cilindar dijagnostikom da tad mijenja zvuk..aaaaa tu li si..razlupana čaura u klipnjači u fazi raspada..komadići vire..

Malo bacim pogled na netu na cijene dijelova i na sam izgled kamionskog motora i skontam da ću ja to prvom prilikom razvaliti. Isti taj lik sa granice je kumovao mojoj sumnji rekavši da je mana tih kamiona upravo to na šta ja sumnjam. Da ne bih čekali sledeći kvar jedan dan poranim i pretjeram kamion kod prijatelja van grada gdje su mu uslovi za rad bolji nego u mom moto dvorištu. Aku makita i za par sati raskupusam njemačko čudo.. U principu sve je to slično samo ogromni šarafi i teški dijelovi..sačekam prijatelja da pomogne iskucati klipove vani..prvi klip sasvim solidno stanje i grč u želudcu... Pa mamu mu jebem jel ima nešto u tom kamionskom svijetu da me ne zakucava..gledaj sad, razvalih motor bezveze..ajd kad sam krenuo daj da povadim i ostale bar da očistim karbonizaciju sa čela klipa i vidim karike...

Bukvalno na pola Sarajeva se zavlačim pod kamion i onim alatom odblokiram točak...idemo tako do izlaza gdje stavljamo rezervni točak...kući skidamo kliješta u koje je ušla voda podavno i napravila haos...sređujem to setom za reparaciju.. .idemo dalje...sledeća tura za Beograd tačnije Zemun je išla po planu..u povratku na granici prvi put čujem isti kamion.Kažem malom da naš ima gremline..nema šanse, njemu je najbolji majstor za aktrosa rekao da oni tako rade..Ok. Vozimo kući..

Tranzit oko Sarajeva, semafori, popodnevna špica...u jednom trenutku kao da se začu kratko kočenje..gledam retrovizore nema nikog, a ni udaraca od nazad. Ipak odlučim pedeset metara dalje stati. Mali obilazi kamion i prikolicu ne primjetivši ništa strano..traži da se pomijerim što i učinih..opet ništa..tej u jednom momentu na licu mu vidim neku grimasu. Šta je, pitam a on kao fudbalski sudija pokaza rukama kraj utakmice...četiri migavca i pretrčim do šlepe kad imam šta vidjeti.. Jedina bukvalno nova guma je pokazala iznutricu...Heh, ipak je rano za zaradu. Jebeni točak je blokirao i u desetak metara guma je postala kockasta..FAK!

Istovar u ist.Sa relativno blizu kuće. Ok, razmišljam i nije to toliko loše za prvi put. Firma srbijanska a radnici bosanci. Kontam sve je po najavi ali mora biti nekih smicalica jer rekoše da kamere ne rade. Tako i bi.."znaš drug danas je petak i iventura ali 20 maraka da ne čekaš ponedjeljak"..ok, ovaj je bar direktan pa ne gubimo vrijeme na tumačenje fraza. I istovar bi..i mi krenusmo kući...

Blago razočaran gubim još jednu utakmicu pred djetetom. Lik prijateljski raspoložen mi objašnjava proceduru. U principu se radi o seoskoj olimpijadi u kojoj svako normalan unaprijed gubi. Kaze daš tamo cenera, onda onaj drugi da cvaju, onda dođe treći "zovne" im kilo pečenja i pobijedi obojicu ispred. Kupi papire i gas..isti dan stize na istovar i spava kući..Ostali više sreće sledeći put...

Prva iskustva sa kolegama takođe nisu optimistična. Pitam ekipu za našim stolom za jutarnju proceduru i odgovor dobijam od najgrlatijeg kolege. "Zemo, špediter dolazi u 7, carinik u 8 i dok popiju kafu pola devet, elem prije 9 nemaš šta ustajati da predaš papire". Ok, spavanje i nije loše, krevet solidan, šiber sa komarnikom, pored Drine, svježe, taman. Lavez psa sa autobuske stanice me probudi u 6.30. Provirim iza zavjese kad grlati kolega laganim pritiskom klik klik zatvara vrata. U drugoj ruci papiri a par drugara ga čeka kod rampe. Odoše u pola sedam da predaju papire. Gledam i ne vjerujem. Stara mrcina me slaga u sekundi. Ustanem i krenem i ja za njima. Vec sam deveti u redu. I dalje ne mogu da se načudim ljudskoj mizernosti...

Na granici me policajac uporno pita "kakav si čovjek" poslije saznam da je to u prevodu daj cenera. I tako mi prođosmo sve do N.Sada. Istovar prođe glatko a mi se zaputismo put Čelareva. U karlsbergu tovarimo pivo. Nevjerovatna disciplina u fabrici. Kaže njemačka disciplina. Drug ovo nije vidjelo njemačke, ovi su ovo preozbiljno shvatili. Policajac iz Jarka je mila majka za osoblje. Kojim slučajem da imaju moć da kažnjavaju ima li bi svi po dvije vikendice pored stana od 200 kvadrata. Istrpimo nekako te neugodnosti i krenemo prema kući. Na granici se "družimo" sa kamiondžijama. Slično moto suretu. Formiraju se grupe između kamiona i onda krene od anlasera, radnih sati, automatik, manuel, s' tima da kamioni za razliku od motora imaju i među brzine, tzv pole.

Prva tura je šta drugo sa Romanije nego daska. Pun kamion za Novi Sad. Malac vjeruje u mene više nego u sebe. Ja ćutim. Još nisam ni pomijerio taj jebeni kamion ali razočarenju mjesta nema. Puna glava instrukcija, navigacija ne važi..treba kamionski program...papirologija...ovo daj, ovo vrati, ono traži ako ti neda i tako...pun kamion, puna glava ali i srce. Svo vrijeme je on vozio oko utovara i do carinskog terminala. Tu ja 'vatam za kormilo i krećemo...ne zna malac kakve je ćale bitke sa kretanjima mase vodio pa u putu ne krije zadovoljstvo..stadosmo u Zvorniku gdje mi dodijeli titulu "rođenog kamiondžije"

Stigla mečka stigla nova briga. Mercedes je prestao biti mercedes onog dana kad sam ga ja kupio. Krenula je jurnjava oko registracije firme i sve ostale dozvole i licence, ulazak u pdv i ostala *ranja. Ja se ove odvikao od naše administracije pa se s' bolom vratih u realu. U ministarstvu traže rješenje firme i da tri mjeseca nije dužna porez. Donesem rješenje staro 10 dana ali i dalje treba dokaz da nismo dužni tri mjeseca. Kažem gospođo ako vi znate neku metodu da firma stara 10 dana može dugovati nešto tri mjeseca onda ste vi na pragu velikog izuma. Džaba. Ona je tu po rodbinskoj liniji najvjerovatnije pa joj ono "na osnovu rješenja koje je izdato..." je strano i ne bi da mijenja kliše. Uglavnom izborili smo se i krenuli u nove avanture.

Ah, drago mi je da je tema dobila pozitivne ocjene...pisao bih ali me jebe ta tahograf kartica...hehe... večeras kad bude veliki odmor baciću još koji redak.

Prvi kupac koji je došao je odmah i kupio kamion. E šta sad. Mali je za godinu stariji i sad je problem što ne može voziti preko 7.5 tona. Ok, pošto vidim ne odustaje predlažem mu šleper. Prijatelj iz srbije kaže ima tih aplikacija i grupa na viberu moze se raditi. Predložim mu. Kaže može, ali ko da ga vozi godinu dana dok ne položi. Majka ga gleda pa se okrenu prema meni i to mu dođe kao predlog. Ok, pristajem. Ja ću! Ali kako kad nemam položeno. Pa položiću. I tako, uplatim obuku i u kamion. Raja se smiješka, zeza ali memi srce ko Romanija. Položim ja to a u međuvremenu nađemo kamion po mjeri. Ovaj put njemac. Jer "mečka je mečka"

U pomoć sam pozvao i prijatelje jer je ipak grdosija u pitanju...Uglavnom sam sredio sve mehaničke kavrove tako da je tehnički pregled prošao bez problema i krenuo u posao. Bilo je baš kako je i zamislio. Odlično se snalazio za volanom i na terenu jer je godinama već učestvovao u "manifestacijama" tipa ove i pomalo vozio tuđe kamione. Kamion beprekorno slušao i odrađivo sve zadato. I tako prođe izborna godina i stade posao. Pošto u porodici nema političku aktivnih članova tako i posla nestade. Ja koji sam zadnju deceniju više vani nego ovde se ama baš nikako ne snalazim u tim mito i korupcija varijantama. Već odavno najgori đaci su se rasporedili po ključnim mjestima i traže pažnju. Posla nema kamion mora na oglas...

I tako stiže u dvirište švedski njuškar u pološem stanju. Cilj mu je kaže voziti izborna nasipanja šumskih i seoskih puteva da nije u javnom saobraćaju jer ima 19 g c1 kategoriju. Naravno kao i uvijek svi ga podržimo. Đed stari kamiondžija konačno sretan. Prisjeća se dana kad je on "motao" fapa trinesku sa mehaničkim volanom i mjenjačem bez sinhrona pa u daljinskim relacijama vozili su u paru. Kaže on kao mlađi je spavao na podu samo sa dekom ispod a stariji kolega na sjedištima. Poštovanje prije svega. I tako po bivšoj jugi. Zvuči čudno, ali istinito. Majka je kuplia presvlake za sjedišta i oprala što se moze po kabini svo vrijeme izražavajući zabrinutost i ističući kolikq je grdosija u pitanju i dal će se njen "uro" snaći. Poslije godina popravki i po pet motora u dvadest kvadrata na red je došla mašina koja je i sama veća od radionice.

Zadnjih godina se vrtim samo u temema vezanim za trke ali mi je "naišlo" da napravim i ovu temu u kojoj sam mislio da se nikad neću naći. Elem u porodici je bilo dosta kamiondžija što mene lično nikad nije zanimalo a pogotovo poslije mog odlaska sa komšijom, sad već pokojnim Milankom u Užice sa fapom 1620. Dok smo(ne mogu reći išli) gmizali puni daske nekih poslijeratnih godina uz prevoj Caparde, putar je onako nonšalantno prošao mojom(suvozačevom) stranom sve sa lopatom na ramenu. PRETEKAO NAS JE SA DESNE STRANE!!! PJEŠICE. Ja onako izvirim kroz otvoren prozor i čitam slova sa istrošene Barum gume koja se toliko sporo okreće i razmišljam kakva muka čovjeka natjera da da se kuva u limenoj konzervi, sporiji od puža.. I kako to obično biva dobiješ naslednika potpuno različitih osobina i interesovanja. Ja dok sam popravljao, prepravljao, sklapao i rasklapao motore obično su uvijek neki klinci viri kroz kapiju čekajući da se upali neka mašina. A ja standardno ih počastim sa par gasova obično nekog japanca. Vrlo rijetko je moj naslednik bio među njima pa i ako jeste obično ih je tjerao da se igraju nešto drugo, jer šta ima da slušaju tu neke drndavce. Ja se trudio i što je motora bilo ni jedan mu ne probudi ono što mi svi ovde imamo. Motogen. Ali je zato za njega kamion bio stvar koja je zaustavljala plač i budila ostala čula. Kao malog sa 5,6,7 godina su nam ga dovozili kući u kamionu sfora, vatrogasci, dizaličari, kiperaši i drugi. Elem kako je odrastao interesovanja se nisu mijenjala. Škola došla i prošla, samo kamion je i dalje tema svih tema. Standardno kao i svaki roditelj dijetetu ponudimo srpski meni. Na njemu su bile dvije stavke. Prva je da studira a druga je da mu kupimo fakultet. On ih prekriži doda "kamion". I šta da se radi...kaže neću mali jer se tu mora da tovari i istovara što njegovom oštećenom diskusu ne godi pa smo se odmah složili da kupimo taj kako oni kažu 10 šarafa model. Sam je birao, uslov je da bude scania, kiper i njuška!

Jel ovo kod tebe pucnjava?

Jesu li to 'opravile švabe bemve?

Kakvo je ono u banjaje nelijepo zensko

Pokaza čovjek da je lakat na zemlji niđe veze

Ha ha

20 63 41

Kisa, Milercina dobio sansu da jos jednom zablista..

Meni vrlo antipatičan lik je poslije povrede postao likčina. Svi su mudonje ali je on za dva jaja veći. Po meni Markeza može samo dorna zaustaviti dok neki Akosta ne pređe u gp

Bilo pijeska ..