Tako bese i u nasem slucaju, Paja ode ranije, Milos, Bobi i moja malenkost nesto kasnije.
Ponedeljak, dan kao i svaki drugi, vecini smor al ne i nama, konacno idemo na Ostrog gde planiramo prespavati. Plan je bio da jos pocetkom Maja odvozamo zamisljeno, posetimo Ostorg, medjutim kako kazu, takav put ne treba planirati, treba sam da se desi. Te iz tog razloga nikako da se uklopimo sa vremenom i obavezama, uvek se nesto ispreci, da bi na kraju nekako uspeli.... dogovor je bio u 4 reci, jel idemo - idemo, kad - tad i gasss.
Polazna tacka za Milosa i mene je bila iz mog sela Majami Lug, negde oko 8h na sred pumpu, Losmi skonta da nije poneo dokumenta, trk nazad u njegovo selo na NBG po papiri i artije neke plasticne pa teleport nazad...... sve Ok, mozemo krenuti ka jugu.
Mladenovac - Toopola - Rudnik - G. Milanovac - Preljina, lomimo krivine sam tako, prsti na sve strane, put dobar ma odlican i tu odosmo levo za Mrcajevce di nas ceka pecenjara Baralic i glavni gost ovoga skuuupa Bobi krofna.
Malko popricasmo, sta ima novo u cije selo, gde ode Mica sigurica, izedosmo pecenje od gudu i sad se moze dalje poci.
Fatamo Cacak - Pozega - Uzice - Sirogojno - N. Varos - Prijepolje da bi dosli na granicni prelaz Rance kod Jabuke. Brzinski prelazimo granicu, skoro bez zadrzavanja i put nastavljamo ka Pljevlju da bi prvu pauzu napravili kod Mosta na Djurdjevica Tari.
pivo. sok, kafa, nesto sitno da se prezalogaji ma da i ne mora, guda jos drzi
a pogled, a mos.....tihhhh sve fenomenalno
Ubrzo zatim sledi krivinarenje po Zabljaku, prava uzivancija, malo levo malo desno, malo pogled negdeeee ma ko zna gde i koliko daleko, svaka vijuga u glavi mi se resetuje novom krivinom kroz Savnik - Jasenovo Polje do Niksica.
Stigli u Niksic, tu nam se putevi razdvajaju, tako da se moramo vratiti na pocetak ovog posta "Od izvora dva putica, vode na dve strane".
Bobi lomi desno, ide ka Trebinju u susret Paji (blazenome medj.... da ne pricam vec), Milos i ja nastavljamo ka Ostrogu.
teska srca, sa zuzama u ocima se rastajemo, bipp bipp......vidimo se sutra
tako i bi, vozimo, penjemo se uskim putem da bi dosli pod Ostrog
javljamo se da smo stigli, brinuli se najmiliji....sad im mnogo lakse
Razmisljamo da li peske da odemo do samog Manastira ili motorima, vaganje nije dugo trajalo....bbrrmmm i eto nas gore do rampe.
Fin neki decacic koji radi tj spusta i dize rampu nas propusti uz reci da se parkiramo negde tako da ne smetamo nikom, nikog ne pusta vise jer je velika guzva.
Mislim se u sebi kako guzva, toliko raje i tolika tisina, tu je maltene pred nama a nista se ne cuje jer gde je kuzva tu je i buka.
Aaaa ne ne, puno jeste, monogo ljudi ali nema galame, cike, vike......mir se moze osetiti, to nam je i trebalo.
Parkirali motore, otvaraju se koferi, presvlacenje u nesto komotniju odecu, darovanje poneo, kud sam i smeo zaboraviti. Stara Majka rece, Sinko ponesi bele vunene carape, ulje i brasno, daruj, pomoli se, zapali svecu za zdravlje.....znam sve znam, kako receno tako i ucinjeno.
par slika a onda cu vam nesto ispricati, nesto sto mi se desilo a ja ne znam da objasnim
Dok smo isli u obilazak, prvo sam hteo ostaviti darove kod mosti Svetog Ilije. Ko je bio, vrlo dobro zna da se prvo udje u jednu prostoriju gde je sa leve strane mali prolaz u steni, da bi se doslo do mostiju.
Saginjem se, prolazim i stajem sa leve strane, zamnom to isto Milos radi i staje sa desne strane, unutra Svestenik cita molitvu nekoj gospodji, zavrsava, gospodja ljubi ruku, okrece se i odlazi.
Svestenik pogleda u mene i samo sto je izgovorio pomaze Bog, tako mene, nesto cusnu po oba ramena (sad se jezim dok kucam ovo).
Prvo sam pomislio da je Milos, mozda hoce da prodje ili neko da uldje pa da se mrdnem malo....pogledam u njega, on na metar od mene, pogledam iza sebe, nema nikog......e tad kad se nisam srusio, postalo mi lose, zujanje u usima i ne mogu nista da progovorim...kraj!
Nesto sam rekao, ne znam ni sam sta, darovao i izasao napolje sa cudnim mislima.....neceg ima, verovali mi ili ne, definitivno ima.
Od cele te situacije, resili smo da polako uzmemo stvari za spavanje pod otvorenim nebom. Svakom sleduje strunjaca, cebe i jastuk.
onaj tamo sa rukom preko celendre sam ja....bistrim glavu, dolazim sebi (ali to nece dugo potrajati)
Mrak je pao, ogladneli, valja nesto pojesti, imamo jedan smoki i rakiju od koprive a za dezert liker od nara ako se ne varam. Tako i bi, sve to smuckali pa legli, pricamo tiho.
Kamen vreo, greje odozdo, oseca se toplina preko strunjace, neki spavaju, stari, mladi, sitna deca, porodice cele, ima svega ima svaceg, lep prizor, nema galame, mirno i tiho.
Pirka neki vetar, vide se lepo zvezde, smesim se sam sa sobom, lepo mi, mislim na decu, sta li rade moji decaci, sigurno spavaju kod mati i njima je lepo u krevetu koliko i meni na kamenu.
dok ja razmisljam o svemu i svacemu, Losmi uveliko
popadali su i ostali
zedan sam, moram vode popiti
Slava mu i milost
Utonuo sam u san koji nije dugo trajao, mozda plafon 3h da sam spavao. Drma me neko po ramenu, nista, drma me jos jace, cujem kako se ponavlja ajde ajde, Darko Darko, ajde ustaj.
Skontam da je Losmi al ne kontam sto me budi, sta oce, sto da ustajem, mrak je jos uvek, spava mi se sam tako.......trljam oci ne bi li dosao sebi i dodjoh nekako.
Milos:
Ajde ustaj, ide nevreme, ljudi se pakuju, sad se cuo sa kumom najavili bas lose vreme, on je tu blizu, vidis kako seva dolazi sa desne strane, mi da pobegnemo pre nego pocne i taman kad se spustimo idemo levo, mozemo da klopamo kod njega da se istusiramo.
Ja:
Cekaj polako, koje nevreme, nece nas to uhvatiti mislim se ja a i da nas uhvati neka. Motori su parkirani, uzmemo samo stavri, unesemo unutra, moz da nastavimo da spavamo pa ujutru po dogovoru.
Milos:
ponovi gore pricu, misli da trebamo krenuti
Ajd idemo, idemo kod kuma, tamo je sigurnije. Brzo navlaci opremu, kisnjake, pakujemo se, palimo masine i krecemo da se spustamo.
Ljudi moji, kolege bajkerke i bajkeri.....kad nas je sastavilo nevrme, presli smo citavih par stotina metara, vetar je prvo poceo da duva tom silinom da su se grane lomile a ja umalo nisam pao sa motora......drama pocinje kao u horor filmu.
Milos vozi ispred mene, sviram i blicam da stanemo jer sam siguran da nam nema dalje, pored jakog vetra pocinje momentalni pljusak.
Vidim neku drvenu kucicu u obliku pecurke koja je opasana kamenom u visi do pola metra, odlucujemo da tu stanemo i bez u zaklon.
To do tada nije bilo nista, Majka Priroda preko planine dolazi u punom sjaju, besna, mnogo ljuta, grmi i urla na sve strane, krik para usi, ne znam gde vise seva sa koje strane.....pomislio sam (svega mi) da je to to, samo je pitanje trenutka.
U zivotu svome nisam doziveo da iz oblaka prvo vidim varnice (kao kad dete zapali prskalicu) velicine recimo teniske lopte, razleti se kojekude, pa tek onda munja ode dole ka selu.
U roku od par minuta, voda nam je bila skoro do clanka, stojimo ispod drvene pecurke i samo cekamo kad cemo da zasvetlimo punim sjajem, bije vec 10min nikako da stane il da se bar smanji, utisa....ne ona vice pa vice,udara kako joj volja.
Medjutim nista, Majka Priroda je resila da postedi dva mala misa, veliko joj hvala na tome, otisla je bas kako je i dosla, svanulo je narodu a tek je svanulo nama, mozemo da odahnemo....... aauuuu covece kakvo iskustvo, mislim se u sebi.
Izbrojali do 10, skupili sve ovce i mozemo krenuti put Trebinja da se najdemo sa ostatkom ekipe i nastavimo dalje. Milos vozi ispred mene, s'vremena na vreme klati glavom levo-desno, malo malo pa opet. Stajemo kod neke pekare da prezalogajimo nesto, bas smo gladni a kad si gladan nisi sam svoj pa tako ni mi.
Cutimo ispred i gledamo se, pitam Milosa sta je bilo, sto klati glavom?
Kaze Losmi, bio si u pravu, nismo trebali da krecemo, trebali smo da ostanemo i udjemo unutra, krivo mi, izvini....
Ma daj dobro je, kazem ja njemu, sta je bilo bilo je i to ce nam ostati u secanju za sva vremena, lepo iskustvo svakako, imacemo sta da podelimo sa drugima.....ajd da smlatimo burek neki, ulazimo unutra a unutra toplo, mirise toliko da se sva cula bude
Nakon bureka sve se popravilo, raspolozenje, vreme, cak je i sunce izbilo......super odlicno, skidaj kisnjake, zajasi i idemo kod Paje i Jareta ovaj Bobia
Vracamo se na Niksic i brzo stizemo do granicnog prelaza Ilino Brdo kod Dolova, zbogom CG i vidimo se iduce godine, ulasli u Bih.
u blizini granice, BiH strana
u blizini Trebinja
i na kraju stigli, moze pivo, moze kafa
Pajo......izvolte dalje nastaviti