Hej, hej, hej! Ovako je to bilo:
Gostili se mi (svega onoga) na Bobiji, na prijatnih -1*C. Pred polazak srkutali topli Nescafe. Dva u jedan, tri u jedan, kapucino, kome se sta svidelo. Ne znam samo kako Valjevci potrpase sve to u kofere i ranceve, i dovezose gore a da im je sve bilo u stanju kao da je sad` iz rafa izvadjeno. A prodjosmo silne gudure! I, krenemo mi onako razgaljeni, laganicom. Vozimo po makadamskom autoputu, opusteno. Zeludac povukao svu krv. Preko nosa potkapa, ugrejana smirenim dahom. I vozimo mi, vozimo... kad, iskoci meda iz Medvednika pre jedne krivine. Mase nam. Jeeeeeeeej! Masemo i mi njemu. Cao medo, docicemo mi opet.
Aliii, kad je video Enduro Princezu, pridje jos jedan korak kako bi se uverio da ga rodjene oci ne varaju. Pa znas li ti sta za medu znaci kada vidi Enduro Princezu? -Sreca i blagostanje u narednih hiljadu godina!
mEdjutim, meda je zbog ushicenja previse naglo iskoracio sireci obe sape, sto je blago uspavanoj Princezi delovalo, onako, malo bezobrazno. Trze se Princeza! Skoci na medu! Forhend, bekend, direkt! Vec je meda ukrstio okicama, al` jos stoji na nogama. E neces vala! Koleno je resenje za medin zimski san! DA! Savio se meda u struku. Izvinjava se Princezi na sav glas i pokusava da joj objasni kako je ima dobre namere. Jbg, drugi put ce da pazi kako se ponasa. Inace, sve bi bilo uredu, mislim to sa Princezinim kolenom, da meda nije bio malo tvrdji u preponama. Al` nije to nista. Sve je deo balansa u prirodi.